"HR devedesetih kao Divlji zapad"

Ugledni američki univerzitet Prinston objavio je opširnu studiju o istoriji korupcije i borbe protiv nje u Hrvatskoj još od austrougarskih vremena, u kojoj navodi da je 1991. rat otvorio prilike za korupciju na visokom nivou, a to doba upoređuje sa Divljim zapadom.

Autor Gabriel Kuris navodi da je nekadašnji dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. Josip Kregar prvi došao na ideju o formiranju službe za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.

On kaže da je korupcije manjih razmera bilo i za vreme socijalističke Jugoslavije. "Bilo je normalno da ljudi uzimaju mala mita, međutim, rizik korupcije uglavnom je bio vrlo nizak", kaže Kregar.

Ali 1991. rat je otvorio nove prilike za korupciju na visokom nivou. Advokat Čedo Prodanović to vreme je uporedio s Divljim zapadom. Pod međunarodnim embargom Hrvati su oružje morali da nabavljaju ilegalnim kanalima, što je ojačalo međunarodni kriminal i ratne profitere.

Nakon rata, koji je trajao do 1995, usledila je korupcija, koju je istoričar Ivo Banac nazvao "kriminalnom privatizacijom".

Prvi hrvatski predsednik Franjo Tuđman pozvao je 200 porodica da predvode privatizaciju i privredni razvoj nagradivši lojalne vrednim pogodnostima. "Bilo je mnogo prilika za krađu ako je čovek bio povezan", rekao je Banac.

Posle Tuđmanove smrti 2000. njegova stranka je izgubila izbore, a na vlast je došla koalicija koja je kao strateške ciljeve postavila pridruživanje EU i NATO-u. Međutim, prema Kregaru, u političkim krugovima još je postojao snažan otpor svim pokušajima da se korupcija istražuje čak i ako je bila dobro dokumentovana.

Zakon o osnivanju USKOK-a (kancelarija za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala) konačno je donesen 2001, ali u početku je agencija "imala samo direktora, sekretara i fikus".

Važan trenutak za borbu protiv korupcije u Hrvatskoj bio je službeni zahtev 2003. za primanje u članstvo EU, koja je pojačala pritisak da se korupcija zaustavi, jer je postala glavna prepreka dovršenju procesa pridruženja.

Najozbiljnija prekretnica dogodila se 2005. kada se hrvatska vlada našla pod lupom evropskih i domaćih posmatrača koji su zahtevali opipljiv napredak. USKOK-u su povećane moći i posle kadrovskih promena usledili su i prvi uspesi.

Prvi veliki slučaj koji je odradila ta služba bio je "Maestro" u kojem se pod istragom našao Hrvatski privatizacioni fond, čiji je čelnik Josip Matanović osuđen na 11 godina zatvora, što je bilo bez presedana u Hrvatskoj. Najviši zvaničnik upleten u korupciju bio je bivši premijer Ivo Sanader, protiv koga je USKOK 2010. podigao optužnicu, a korupcijski skandali konačno su pridoneli porazu HDZ-a na izborima 2011.

Prema autoru, hrvatska javnost smatra da je korupcija nižeg nivoa još raširena.

Ispitivanje iz 2010. pokazalo je da čak 81 odsto ljudi veruje da je većina javnih službenika korumpirana, što je porast u odnosu na 2004. kada se tako izjasnilo 72 posto Hrvata, ali stručnjaci ističu da je taj utisak prirodna posledica istraga.

Jedan pozitivan ishod je poverenje u institucije, 2010. godine 33 posto ljudi imalo je "dosta poverenja" u pravosuđe, a 58 posto u policiju, dok je 2004. pravosuđu verovalo 25, a policiji 54 posto. Tako je policija postala druga institucija, iza vojske, u koju građani najviše veruju.

Mišljenja o tome šta će se dogoditi nakon 1. jula se razlikuju.

Neki smatraju da EU neće tako lako olabaviti nadzor koji je, nakon iskustva s Bugarskom i Rumunijom, za Hrvatsku bio vrlo strog, dok neki, poput Kregara, čak ističu da USKOK danas ima toliko moći da je pitanje kako ga nadzirati, navodi se u ovoj studiji koju prenose hrvatski mediji.