22.11.2026.
23:18
SAD kovale plan 15 godina – promenjen je 16 sati pre napada FOTO
Opsežna istraga koju je ove nedelje otkrila je po prvi put kroz intervjue sa posadama koje su učestvovale u operaciji, šta se dešavalo unutar aviona i u prostorijama za planiranje tokom operacije "Ponoćni čekić".
Imena učesnika su zamenjena pseudonimima iz bezbednosnih razloga.
Tokom operacije "Ponoćni čekić" u junu 2025. godine, SAD su bombardovale iranska nuklearna postrojenja u Fordovu.
Tanki crveni mesec obasjao je iransko nebo. Nakon 18 sati u vazduhu, dva američka pilota bombardera B-2 približavala su se svojoj meti. Ponovo su proverili prekidače, zatim mape i satove i iznenada su primetili svetla grada ispod.
"O, Bože, to je Teheran!", uzviknuo je jedan od njih. Kako piše američki vojni časopis "Air & Space Forces Magazine", vežbali su ovu misiju iznova i iznova, ali sada se zaista dešavala. "Radimo to. Stvarno je."
Nekoliko minuta kasnije, vrata odeljka za bombe su se otvorila. Dve ogromne bombe, svaka teška 13.500 kilograma, ispuštene su iz trbuha aviona i počele su da padaju ka podzemnom nuklearnom postrojenju u Fordovu. Oslobođen ogromne težine bombi, avionom je odjednom postalo lakše manevrisati.
"Hajdemo odavde!", rekao je jedan od pilota. "Ne, čekaj", odgovorio je njegov prijatelj.
Možda vas zanima
Novi detalji tajne operacije: Američki F-35 "pokosili" Iran FOTO/VIDEO
SAD su objavile nove detalje o vazdušnim napadima na iranska nuklearna postrojenja izvedenim u junu, otkrivajući ključnu ulogu aviona F-35 u operaciji pod kodnim nazivom "Ponoćni čekić".
22:12
25.11.2025.
362 d
Mosad otvorio karte; "Njegovo uništenje bio je moj san"
Bivši direktor Mosada Josi Koen izjavio je da je više puta obilazio iransko postrojenje za obogaćivanje uranijuma Fordo, govoreći o ranijim operacijama protiv iranskog nuklearnog programa.
18:25
11.8.2026.
103 d
Njih dvojica su okrenuli avion i pogledali unazad, čekajući da vide da li će bombe zaista eksplodirati. Prošlo je pet sekundi, zatim deset, pa petnaest. Odjednom, vatrena lopta se podigla do visine desetospratnice i osvetlila planine ispod kao da je dan.
Petnaest godina planiranja i plan koji se promenio u poslednjem trenutku
Planiranje uništenja objekta Fordou zapravo je počelo 2009. godine, kada su američke obaveštajne službe identifikovale sumnjive gradnje u planinama jugozapadno od Teherana. Američki stručnjaci su oko 15 godina ispitivali strukturu objekta, njegove ventilacione i električne sisteme, kao i moguće ranjivosti.
Jedna od ključnih komponenti programa bio je razvoj GBU-57, masivne penetratorske bombe dizajnirane da probije duboko utvrđena utvrđenja. B-2 je jedini avion koji je može nositi.
Plan se fokusirao na ventilacione šahte Fordou, kroz koje su Amerikanci želeli da kanališu silu eksplozije u objekte zakopane ispod planine.
Vreme i dubina svake eksplozije pažljivo su izračunati kako bi bombe delovale u nizu i uništile podzemnu infrastrukturu.
Međutim, u danima koji su prethodili napadu, Amerikanci su otkrili da su Iranci pokušali da zapečate okna betonom.
Promena je primorala planere da ažuriraju naređenje za bombardovanje: prvo je trebalo ukloniti betonski sloj, a tek onda bi se pogodili objekti ispod njega. Promene su se nastavile do poslednjih sati. Prema istrazi, konačni plan je odobren samo 16 sati pre misije, dok su neki piloti već spavali u pripremi.
Vežba obmane: Avioni koji su poleteli u pogrešnom smeru
Jedan od najvećih izazova bio je prikrivanje poletanja sedam bombardera B-2 iz vazduhoplovne baze Vajtman u Misuriju. Da bi se zavarali oni koji su pratili kretanje američkog ratno-vazduhoplovstva, dodatni bombarderi su poleteli ka zapadu na vidnom mestu.
Medijski izveštaji o kretanju aviona doveli su do spekulacija da su avioni poslati na Guam ili u bazu Dijego Garsija u Indijskom okeanu. U stvarnosti, to su bili mamci. Sedam bombardera namenjenih napadu na Iran tajno su poleteli ka istoku, preleteli Atlantski okean i nastavili kroz Sredozemno more ka Bliskom istoku.
Porodice pilota takođe nisu znale gde su njihovi voljeni poslati. "Nisam joj ništa rekao", rekao je pilot poznat kao Alfa o svojoj ženi. "Samo sam otišao na posao."
Misija je bila ekstremni test izdržljivosti. Dva pilota po avionu, dugi sati u skučenoj kabini, dopunjavanje gorivom u vazduhu i spavanje u intervalima od 30 do 45 minuta. Neki su se oslanjali na medicinski propisane stimulanse, drugi na kafu i energetska pića. Kabina je takođe imala mikrotalasnu pećnicu, toalet i ograničen prostor za ležanje.
Čitavu operaciju je potpomoglo približno 125 aviona, uključujući borbene avione F-22 i F-35, jurišne avione i avione za dopunu goriva. Piloti su naglasili da su avioni za dopunu goriva bili jedan od odlučujućih faktora uspeha misije.
Izraelska pomoć koja je otvorila put
Izraelski napad na Iran, koji je počeo 13. juna u okviru operacije "Lavlja rika", imao je značajan uticaj na američki plan. Prema svedočenju pilota, izraelski avioni F-35 i F-15 su izbrisali mnoge pretnje protivvazdušnoj odbrani koje su brinule američke planere u danima koji su prethodili napadu.
"Oni su eliminisali mnoge pretnje i učinili misiju mnogo bezbednijom za nas", rekao je Alfa, opisujući izraelsku operaciju kao impresivnu lekciju o korišćenju zapadne vazdušne moći.
Šest američkih bombardera poslato je u Fordov, a sedmi u Natanz. U 2.10 ujutru po iranskom vremenu, talas bombardovanja je počeo na Fordov. Prvi avion je trebalo da digne u vazduh betonski sloj, a pet aviona koji su usledili bacali su bombe u tempiranom nizu.
Piloti su znali da greška od nekoliko sekundi može da poremeti ceo plan. Jedan od njih je rekao da je vremenski prozor za izvršenje operacije ograničen na oko 15 sekundi u svakom pravcu. Nakon bombardovanja, avioni su počeli da jure iz iranskog vazdušnog prostora. Upozorenja o neprijateljskim aktivnostima čula su se u kokpitima, ali je analiza nakon misije pokazala da Iranci nisu sami pucali na bombardere B-2.
"Gotovi smo, bezbedni smo"
Tek nakon što su bezbedno napustili iransko nebo, piloti su emitovali svoju drugu poruku od ulaska u područje operacije: "Gotovi smo, bezbedni smo!"
Na povratku, posada aviona za dopunjavanje goriva otkrila je da je operacija već bila otkrivena javnosti i da je vest o napadu objavljena u medijima. Predsednik SAD Donald Tramp je najavio operaciju dok su bombarderi još uvek bili na putu kući.
Nakon oko 37 sati u vazduhu, posade su sletele u svoju bazu u Misuriju, iscrpljene, znojne i neobrijane. Neki su otkrili da su njihove porodice čule za misiju na televiziji. Nakon kratkog susreta sa voljenima, odvedeni su na medicinske preglede, date su im intravenske tečnosti i učestvovali su u poverljivom sastanku, gde su im prikazane satelitske fotografije ciljeva koji su napadnuti.
Tek tada, tokom poverljivog sastanka, neki od učesnika su saznali zvanični naziv operacije u kojoj su učestvovali.
Ukupno je bačeno 14 bombi koje prodiru u bunkere, ukupne težine oko 190 metričkih tona. Napadi raketama Tomahavk sa podmornica takođe su pogodili nuklearni objekat u Isfahanu.
Procene štete nakon operacije ukazuju na to da je napad uništio veliki deo iranske sposobnosti da obogaćuje nuklearni materijal do nivoa vojnog kvaliteta. Međutim, tačan obim štete je još uvek nepoznat.
Dejvid Olbrajt, bivši inspektor UN za oružje, a sada predsednik Instituta za nauku i međunarodnu bezbednost, rekao je za časopis da iranski program centrifuga kakav je postojao pre napada više ne postoji i da je ono što je od njega ostalo uglavnom ostatak.
Ali za pilote, iza strateških procena i debate o obimu štete, ostaje mnogo jednostavnije sećanje: sati napetosti, dve bombe koje su pale u tamu i ogromna vatrena lopta koja je osvetlila planine u Iranu.


Komentari 0
Pogledaj komentare Pošalji komentar