Marko Đorđević: Džez je za mene sloboda

Iako je prošao vek od kada su udareni temelji tada radikalnog, avangardnog, mnogima neshvatljivog pravca u muzici – filozofija džeza u glavi istinski posvećenog umetnika nije se suštinski promenila.

Kultura

Izvor: Miloš Milovanoviæ, B92

Utorak, 30.06.2015.

12:53

Default images
Foto: YouTube Screenshot

Kao i utemeljivači iz Nju Orleansa, Njujorka i drugih delova Amerike, i današnji džezeri u toj muzici vide suštinu, slobodu, život. To je u razgovoru za B92 potvrdio i jedan od najpoznatijih i najpriznatijih džez muzičara sa ovih prostora, bubnjar Marko Đorđević, odnedavno i stalni profesor na prestižnom Berkli koledžu. U utorak 30. juna u 20.30 sa Triom Sveti nastupa u velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine.

Šta je za tebe džez?

Uf, dobro pitanje, s neba pa u rebra) Definitivno muzika! Čak bih rekao da više volim da razmišljam o muzici nego o džez muzici. A ako bih nešto izdvajao, to su sving i improvizacija. Te dve komponente moraju da budu prisutne, pa čak i da nije klasični džez, odnosno straight ahead, sving mora da postoji na ovaj ili onaj način, a ovo za improvizaciju i interakciju...

To smo shvatili iz filma „Whiplash“...

(Smeh) Samo su oni loše svirali. A toliko je dobrih bubnjara koji su mogli da ga (sving) odsviraju kako treba.

A kad te neko pita šta je, emotivno, za tebe, džez?

Sloboda i mogućnost da odem u neke druge sfere koje nisu toliko svakodnevne.

Kolika je razlika u postizanju tog cilja ovde i u SAD?

Iskreno, mislim da to nema veze jedno s drugim. Mislim da čovek kad uđe u zonu, on ulazi u zonu bez obzira da li je ovde, da li je na Novom Zelandu, ili u Americi, to nije bitno. Bitno je da ima razlog zbog koga svira, to je i za mene razlog zbog kog sviram, i to nije svakodnevna stvar. Ne ulazi čovek u tu zonu na svakom koncertu i to je nešto što je u stvari blagoslov i kad se desi onda to pamtiš. Ti momenti se pamte i beleže zlatnim slovima.

Mnogo godina si u Americi i tvoj život tamo ide sigurnom uzlaznom putanjom. Sada imaš i jedan angažman koji je prava kruna..?

Evo već četvrt veka... da kucnem u drvo. Angažman na Berkliju za stalno! To je škola na kojoj sam učio, pa je onda bila škola na kojoj sam predavao dve godine kao zamena. I bilo mi je jako inspirativno bez obzira što sam putovao od Njujorka do Bostona i dva dana nedeljno bio u Bostonu, ali je sjajan bio svaki taj dan kada bih ustao u četiri da bih stigao u podne i predavao osam sati (da se ne hvalim, ali bio sam vrlo popularan profesor, pa mi je raspored bio pun). Onda bih ostajao da vežbam, nijednog dana nisam izašao sa koledža pre jedan sat ujutru, jer studenti me napune energijom i onda radim svoje.

Jesi li razmišljao o tome da bi mogao da predaješ na Berkliju onih dana kada si tek stigao u tu školu?

Iskren da budem, jesam. Zato što sam imao tu sreću da učim kod Miroslava Karlovića ovde, a kod njega smo bili na grupnim časovima, onda smo gledali kako on vežba, pa zatim kako svira. Meni je ta cela priča bila jedno. Sviranje, vežbanje, bavljenje edukacijom, sve je to meni deo iste priče. Srećan sam što sad predajem baš na Berkliju, na mestu gde sam i sam mnogo naučio.

Šta Trio Sveti donosi publici na Kolarcu?

Trio Sveti – Vasil Hadžimanov, klavir – ne klavijature i sintisajzeri, Branko Trijić – vrlo svedena električna gitara, i mladi gosti, da ne bude samo da mi matorici sviramo – Petar Krstajić na basu, Rastko Obradović na saksofonu i Dušan Vukmirović takođe na saksofonu. Biće raznovrsno i veselo, dobra energija, jedva čekam!

Imamo i nove pesme, koje nisu nigde snimljene, ali najbitnija je ta razlika u zvuku. Kolarac će nam dati mogućnost da se poigramo nečim što na svirkama kada je Vasil na klavijaturama, ja ozvučen, Branko s pedalama... nismo imali. Prošlog petka smo u muzičkoj školi u Vranju održali divan koncert i radionicu u istim uslovima, akustični klavir, nikakvo dodatno ozvučenje, i bilo je fenomenalno. To nas je malo i osokolilo, jer nismo imali mnogo prilike da to isprobamo.

Uz to, moj prvi nastup na bubnjevima je bio sa horom i orkestrom osnovne škole „Braća Ribar“ baš na Kolarcu! To je bio prvi put da sam svirao javno na kompletu bubnjeva i da u publici nisu bili samo moji otac, majka, sestra itd. To je bilo pre 30 godina.

Pre koncerta na Kolarcu, Marko je održao i nekoliko nastupa širom Srbije – sa Samjuelom Toresom, latino perkusionistom i Triom Sveti u Beogradu, pa u Leskovcu na Drum Dum festivalu, u Firchie Think Tanku u Novom Sadu, u Vranju, a do kraja leta ovaj sastav će svirati i u drugim delovima Srbije, ali i u Hrvatskoj i Sloveniji.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: