Gotovina i Luković prijatelji iz Drugog padobranskog puka

Bivši komandant zloglasne specijalne jedinice srbijanskog MUP-a Crvene beretke Milorad Luković Legija i hrvatski general pukovnik Ante Gotovina trenutno imaju mnogo više zajedničkih karakteristika nego različitosti. Obojica su u bijegu, obojicu traži više policija svijeta i haški Tribunal, ogrezli su u zločinu i kriminalu i još se dobro poznaju. Naime, Luković i Gotovina su bivši pripadnici elitnih jedinica francuske vojske Legije stranaca, između kojih, prema legendi o legionarima, postoji doživotno bratstvo. Doduše, bratstvo bivših legionara je najčvršće kada su u pitanju poslovi sa oružjem, drogom, prostitucijom, krađom novca, nakita, automobila...

SVI POČECI SU ISTI

Milorad Luković je rođen 1965. u Novom Beogradu. Prve zločinačke korake napravio je sa poznatim beogradskim razbijačem i kriminalcem Kristijanom Golubovićem, koji je nakon ubistva Željka Ražnjatovića Arkana pobjegao u Grčku a kako se ni tamo nije znao primiriti sada se nalazi u atinskom zatvoru. Tada poznat pod nadimkom Cema, Luković je sa Kristijanom provaljivao u prodavnice, trafike i stanove, da bi potom obojica završili u Italiji. Iz Italije Luković bježi u London "u školu engleskog jezika”, ali se ubrzo priključuje francuskoj Legiji stranca. Sasvim slučajno, služio je gdje i Ante Gotovina, Ante Roso i drugi legionari koji će se u ratu Hrvatske i Srbije naći na suprotnim stranama. Dakle, radilo se o Drugom padobranskom puku (vojna oznaka “2.REG”). Dok je Gotovina bio stručnjak za blisku borbu sa hladnim i vatrenim oružjem i ofanzivni komandos, Luković je bio snajperista u Četvrtoj četi spomenutog puka. Puška kojom je ubijen srbijanski premijer Zoran Đinđić je sofisticirana britanska snajperska puška Accuracy International - Artikt Vorfer kalibra 8,6 milimetara, cijena joj je 15 hiljada eura, a lako joj je ući u trag jer je u ograničenim količinama koriste specijalne jedinice britanske, američke i francuske vojske. Kako je brzina zrna velikog kalibra 830 metara u sekundi, metak je Đinđiću prošao kroz srce, izašao na stomak i teško ranio premijerovog tjelohranitelja koji je stajao uz njega. Nadimak Legija, Luković je dobio nakon što se krajem osamdesetih vratio u Beograd iz Afrike, gdje je zaradio najviši legionarski čin, narednik.       

Hrvatski general Ante Gotovina rođen je 1955. godine kod Zadra. U osamnaestoj godini je pobjegao od kuće i obreo se u Obaniu, francuskom gradiću na Korzici gdje se nalazi Centar za procjenu kandidata za Legiju stranaca. Poslije položenih psiho-fizičkih testova potpisao je prvi od tri moguća petogodišnja ugovora, dobio francuske dokumente i lažni identitet. Sedamdesetih godina Gotovina se borio u Srednjoafričkoj Republici gdje francuska vlada podržava samoproglašenog cara i ljudoždera Jeana Bedela Bokassu. Iz Afrike odlazi na ratišta Južne Amerike. Međutim, kada se u ljeto 1981. godine vratio u Francusku prvo što je uradio bila je pljačka stana vlasnika zlatare Anrija Solomona u Parizu. Po presudi francuskog suda osuđen je na pet godina zatvora i iz njega je izašao neposredno prije srpske agresije na Hrvatsku. Međutim, legionarski kaplar Ante Gotovina po preporuci pokojnog ministra Gojka Šuška nije se u Hrvatsku vratio sam. S njim je stigla legionarska kamarila ubica odnjegovana u Čadu, Bejrutu, Južnoafričkoj Republici, Gabonu, Džibutiju, Alžiru...

DROGA U SARAJEVU

Zajedno sa Gotovinom, narednik u Legiji stranaca Ante Rosso ubrzo postaje general Hrvatske vojske i tjelesno osiguranje hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška. Legionar i hrvatski general Milenko Filipović imenovan je zapovjednikom bojne Zrinjski, dok je legionar i hrvatski pukovnik Bruno Zorica Zulu postavljen za zapovjednika bojne Frankopan. U ove dvije bojne na niža zapovjednička mjesta imenuju se legionari Zvonimir Skender, Željko Glasnović, Aldo Lučev, Ante Luketić, Ilija Tot i Mladen Lukić rodom iz Konjica.

Ubrzo po svom dolasku, bivši legionari uz odobrenje Franje Tuđmana, predsjednikovog sina i šefa tajnih službi HV-a tokom rata Miroslava i Gojka Šuška osnivaju kamp za obuku hrvatskih specijalnih postrojbi u Šepurinama kod Zadra. Kako će se ispostaviti nekoliko godina nakon rata, ovaj centar za obuku je pored ostalog bio maska za organizirani šverc heroina. Na vrhu piramide su, prema tvrdnjama hrvatskog tiska, bili Gotovina i Rosso, dok su mreže dilera u području Istre, Zadra i Splita uz znanje Gojka Šuška organizirali Mirko Filipović, Zvonimir Skender, Mladen Lukić i Bruno Zorica.

Šverc narkotika Gotovina i Rosso proširuju tokom rata i na područje zapadne Hercegovine gdje su bili konkurencija u švercu cigareta, hrane i droge zapovjednicima Kažnjeničke bojne Mladenu Naletiliću Tuti i Ivanu Andabaku.     

Po odluci pokojnog predsjednika HR Herceg-Bosne Mate Bobana 12. decembra 1993. godine, general Rosso je imenovan zapovjednikom Glavnog stožera HVO-a umjesto generala Slobodana Praljka. Provodeći Tuđmanovu i Šuškovu politiku “prisilnog mirotvorstva sa muslimanima u Srednjoj Bosni i Hercegovini zaradi zaživljavanja Federacije BiH”, Rosso i njegovi ljudi svaku pobunu nižih zapovjednika HVO-a završavali su razrješenjima sa komandnih mjesta ili, kao u Busovači, Novom Travniku i Kiseljaku, metkom u glavu.

Naravno, za svog boravka u Sarajevu Ante Rosso je osim zapakovanih ruža za svoje intimne prijateljice nosio i nekoliko kilograma heroina kojeg je rasturala vlasnica jednog restorana na Marijinom Dvoru, koja trenutno živi u Makarskoj.

RMI PRIJE SMRTI

Nakon rata hrvatski legionari su se prema francuskim obavještajnim i kriminalističkim istražiteljima pored narkotika bacili i na poslove šverca oružja. Ante Gotovina je međunarodni šverc oružja iz Hrvatske preko Francuske i Belgije za Bliski istok i opskrbu oružjem i eksplozivom baskijske terorističke organizacije ETA-e organizirao također sa “braćom legionarima”. Naime, sada već svi hrvatski generali Gotovina, Rosso, Filipović, Skender i Zorica oružje su preprodavali preko braće Nicolasa i Bernarda Courcellea. Prvi je vlasnik agencije koja za prljave poslove u svijetu unajmljuje bivše legionare, obavještajce, plaćene ubice, a drugi je šef sigurnosne službe desničarske francuske stranke Nacionalni Front Jean-Marie Le Pena. Na kraju svih ukazanih počasti režima Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića Ante Gotovina i Milorad Luković, obojicu će vjerovatno zadesiti ista krvava sudbina kakvu većina bivših legionara tokom svojih života ostave iza sebe.                 

Od kada je francuski kralj Luj Filip Prvi 1831. godine osnovao Legiju stranaca koja je trebala služiti u osvajanju i odbrani francuskih kolonija, poginulo je 34 hiljade njenih pripadnika. Gotovina i Luković na najboljem su putu da im se pridruže...