"Danas", 15-16. januar
priprema: Tamara Kaliterna
Dobri i losi momci
Tokom agresije NATO-a na Jugoslaviju,
izmedju ostalog, odbrana Srbije je bila i
verbalna, u duhu onoga da je "napad najbolja
odbrana". Verbalni delinkventi su medijski
poslenici, drzavni funkcioneri, stranacki
lideri, svi naoruzani imunitetom Zakona o
informisanju. Pridevi se mogu klasifikovati
i prema TV serijama koje se u vreme agresije
jos nisu ni prikazivale, sto svedoci o ingenioznosti
autora. S druge strane je ocena Slobodana
Milosevica o "nasem narodu". Svedocanstvo
je preuzeto iz novogodisnjeg intervjua "predsednika
Republike" listu “Politika”. ZIVOTINJSKO
CARSTVO: podivljale horde bezumnih mandrila,
gigantski mesozderi, razulareno krdo divljih
agresora, propagandna krmad, afirmisane hijene,
Klintonove zveri, NATO-vska pascad, NATO
zveri, bestijalne horde, epikurejac lisicjeg
instinkta, prgavi psic civava, nos grabljivice,
dvonozna inkarnacija pacova, kukavice, zlo
prase, krvave prednje sape, prase ubica,
ofucani lisci, NATO menazerija; LOMBROZO
TIPOVI: silnici liliputanskog mozga, mongoloidni
monstrumi, galerija Frojdovih tipova, gnusobe
novog poretka, genski kriminalci, ubice s
decjim licem, nigeri, dzabalebarosi, hohstapleri,
mangupi, doktor bez savesti, okrvavljena
ruka, blazeno-ulizicki izraz, snishodljivi
rukoljub, lice bez maske, korisnik stimulansa;
FROJDOVI PULENI: impotentni zlikovci, gebelsovski
uporni zlikovci, silom opijeni manijaci,
pogureno drzanje, rastimovan hod, servilno-ulagivacki,
tzv. trgovacki osmeh, neopravdano razjarena
pesnica, samodovoljna lezernost, feminizirnost,
lakomisleni bonvivan, ekstrovertni hedonista,
sarmantna nekompetencija, neodgovorni lideri,
placljiv, plasljiv, puzalac, trgovacko bice,
profil vratara periferijskog bordela, insuficijencija
estetickog, prposni babac u kriticnim godinama,
nabedjeni maco sarmer, histericno-paranoidni
sindrom, sadisticni maniri, reducirani intelektualni
potencijal, ropska poslusnost u genima, snishodljivi
poljubac; SCIENCE FICTION: mutanti, vazdusni
pirati, mestar inkvizicije, brutalna mehanicka
sila;
FAKTOR PSI: izvitoperena metalna celjust,
celicni sejaci smrti, hladnokrvne nocne ubice,
krvozedni agresori, biznismeni sa puskama,
cupavac iz kutije, opskurni zastitnik prirode;
MILENIJUM: mongoloidni konglomerat, krvozedni
monstrumi-ubice i njihova propagandna masinerija
lazi, vazdusni dzelati, Ribentropov mutant,
cow-girl, mafijaska kamarila, monstruozna
medjunarodna korporacija, mocna medijska
masinerija predvodjena turbo-manipulatorima,
samozvani apostoli demokratije u ulozi najopasnijeg
ubice, Orvelovske SAD; HOROR: vestice NATO-a,
NATO monstrumi, peta jahacica Apokalipse,
jahaci apokalipse, gospodari rata u ubilackom
carstvu, zlikovacki sejaci razaranja i smrti;
DOSIJE IKS: sejaci smrti, zlocinacki projektili,
gangsterske horde, divljacka ceta, tomahavk
demokratija u ratnickoj avanturi; POREKLO
PRIDEVA NEDEFINISANO, ALI UVEK U MNOZINI:
fasisticke bitange, zlikovacka bulumenta,
ratnicka banda fasista, uterivaci demokratije,
najveci vandali 20. veka, razularena Klintonova
bratija, belosvetski razbojnici, belosvetski
satrapi, regionalna vojna kamarila, razularena
soldateska, Savet bezbednosti - savet bez
vrednosti, UN - organizacija ovacija; EPITETI
ZA NATO: vrhuska, bestijalni piloti, trabanti,
neprijateljski zlocinacki okupatori, jurisnici,
zlocinacka armada, bulumente, zlikovacke
horde, vazdusne horde, kamarila, fasisticke
falange, zlocinacka alijansa, zlikovacka
alijansa, ruzna istorijska uspomena; SLOBODAN
MILOSEVIC O »NASEM NARODU«: duh patriotskog
fronta, otadzbina - najveca vrednost, istinska
solidarnost, mir, ekonomski prosperitet,
savremeni kulturni razvoj, svetska ravnoteza,
nagrade poslusnima i poniznima, zastita covecanstva,
ravnopravna saradnja, dragocene komunikacije,
moralna snaga, samopostovanje, progresivno,
humano, sloboda, brzina, lepsi, bolji, dobra
volja, plemenitost, spokojstvo, blagostanje,
jedinstvo, srecniji dani, pravednost, nepobedjenost,
tvrdoglavost, dobrota, herojski narod, divljenje
citavog sveta, ponositost, entuzijazam, superiornost,
neduzni predmet agresije, obnova, oslonac
na sopstvene snage, uspeh, nasi neprijatelji,
deset godina odbrane zemlje i naroda.
Studijske orgije
U Minimaksoviziji TV Pink, »prvoj balkanskoj
TV koju gleda 22 miliona ljudi«, u januaru
su publika u studiju i gledaoci culi ovaj
vic: - Jedan Poljak je zavestao pre smrti
svoje organe. - Sta bi Jugosloven trebao
da zavesta Medlin Olbrajt. - Onaj muski organ
koji koji joj nedostaje.
“NIN”, 13. januar
pise: MARIJANA MILOSAVLJEVIC
Otrovni oblaci: U izdanju Instituta za
psihologiju u Beogradu objavljeno je tokom
rata zapoceto i zavrseno istrazivanje o tome
kako deca Srbije vide rat i mir
Na pitanje zasto je NATO napao nasu zemlju
devetogodisnja Sanja iz Beograda resko je
odgovorila: "Zato sto su se glupi Klinton
i glupi Milosevic posvadjali oko Kosova."
Godinu dana mladja Tatjana sklona je samosazaljenju:
"Zato sto ti ljudi nemaju srca i oni ne
mogu da znaju da mi ovde dzabe ginemo zato
sto mi nismo nista uradili." Iako su deci
postavljana pitanja u jeku bombardovanja
nase zemlje, sedmogodisnjeg Sasu iz Subotice
nije napustio osecaj za humor - na postavljeno
pitanje kao iz topa odgovara: "Zato sto
smo ih pobedili u fudbalu." Kako deca Srbije
vide rat i mir, moze se procitati u nedavno
objavljenom istrazivanju koje je zapoceto
i zavrseno dok je rat jos trajao, od 10.
maja do 9. juna prosle godine. Uzorak cine
klinci iz Beograda i Subotice (104 devojcice
i 91 decak), uzrasta od 4 do 13 godina. Rezultati
i najzanimljiviji odgovori sabrani su u knjigu:
"Najstrasnije je kada otruju oblak" u izdanju
Instituta za psihologiju u Beogradu. Istrazivanje
je vodio psiholog Zarko Trebjesanin sa koleginicama
Natasom Hanak i Dajanom Kolunovic.
Ko ce popustiti? Namera i cilj ovih psihologa
bili su da se sto potpunije upozna i bolje
razume slozeni deciji subjektivni dozivljaj
rata i svega onoga sto rat donosi, a ujedno
i da se deci pruzi prilika da izraze svoje
misli, osecanja i stavove koji su vezani
za rat i mir, za neprijatelja, zrtve i stradanja.
"Smatrali smo, sto se pokazalo opravdanim,
da ce vec samo ova ispoljavanja nagomilanih
i cesto potisnutih emocija mrznje, besa,
straha, strepnje i uznemirenosti kroz razgovor
i crtanje imati katarzicko dejstvo na dete",
kazu autori. Da bi se ova knjiga bolje razumela
preporucljivo je procitati i drugu studiju
vodjenu i objavljenu u isto vreme: "Psihosocijalne
posledice rata po decu i roditelje", ciji
je izdavac takodje Institut za psihologiju
i ciji su autori takodje Zarko Trebjesanin
i Natasa Hanak sa Nadom Dragojevic i Irenom
Stojkovic. "Posebno cemo se osvrnuti na
porodicu u ratu, svesni da je analiziranje
decjeg ponasanja nezavisno od roditeljskog
vestacko, ali zarad jasnog i detaljnog prikaza
rezultata neizbezno i korisno... Medjutim,
potrebno je posmatrati reagovanje roditelja
i njihove dece u uzajamnoj interakciji."
Ispitanici su ponovo deca iz Beograda i Subotice
(60 devojcica i 72 decaka), od 5 do 12 godina
i 120 njihovih roditelja. Na pitanje: sta
je rat i sta ti mislis o ratu, 30 odsto dece
daje deskriptivnu definiciju rata u kojoj
se oslanjaju na upadljive manifestacije rata
kao sto su avioni, bombardovanje, detonacije,
sirene. Ovakvi odgovori karakteristicni su
za decu mladjeg uzrasta. Oni stariji, njih
23 odsto, definisu rat kao sukob dva kolektiva
i u vecoj meri apstraktno odgovaraju.
Da se ubije predsednik Evo nekih od odgovora
koji nikog ne ostavljaju ravnodusnim: "Milosevic
je bio jako glupav jer nije poslusao sta
mu kazu nego je on hteo da bude najpametniji.
I zato je doslo do rata a to je strasno",
misljenje je sedmogodisnje Aleksandre dok
osmogodisnji Aleksandar vise nego dobro obavesten
konstatuje: "Rat nije igra, ne moze se pistoljem
pogoditi i srusiti avion. To je kao da gadjamo
kapislama". Zavidno racionalno misljenje
dostigla je devetogodisnja Ana iz Beograda
i ozbiljno se preporucila za diplomatsku
sluzbu: "Mislim da je jako tuzno sto nas
bombarduju, ali mislim da smo mi u pravu
sto im ne popustamo, jer oni traze mnogo
od nas da popustimo, ali nadam se da ce neko
od nas popustiti da se sve ovo zavrsi."
Zasto ljudi ratuju? Sestogodisnji Milan
iz Subotice smatra: "Zato sto su zaboravili
pravila lepog ponasanja i sto misle da nama
skoro ne smetaju sirene i detonacije." Jedanaestogodisnji
Danilo jedini pokazuje duboko razumevanje:
"Zato sto se ne slazu, zato sto nece da
se sloze oko necega pa su agresivni. Tako
i ja ratujem protiv druge zgrade." Autori
primecuju da deca u skladu sa svojim nedovoljno
razvijenim misljenjem i ogranicenim znanjem
i iskustvom uzroke rata traze pre svega u
individualno psiholoskoj sferi. Ipak, jedno
od najcescih objasnjenja uzroka rata deca
tumace (22 odsto) kao zelju za ekspanzijom,
osvajanjem i pljackanjem slabijih naroda.
Na tesko pitanje: kako se moze zaustaviti
rat, deca se zalazu za dve strategije - nasilno
i nenasilno resenje. Za revansizam kao logicno
i efikasno sredstvo zalazu se uglavnom predskolska
deca, ali i ona u manjem broju, svega pet
odsto. Ostala deca, uglavnom starija, smatraju
da se rat moze zaustaviti nenasilnim sredstvima.
Takvih odgovora je najvise, 24 odsto. Iznenadjujuce
je da se cak 14 odsto dece krajnje otvoreno
zalaze da slabiji popusti i kapitulira pred
snagom jaceg. Mnogi nemaju iluzija ali su
svesni da je prihvatanje uslova pod pritiskom
i pretnjama unistenjem iznudjen ali ne i
normalan gest. Desetogodisnja Ana to fino
formulise: "Da ucinimo tim protivnicima
ono sto oni zele, mada to ne bi bilo posteno,
postenije bi bilo da se borimo." Najmladji
su po obicaju najradikalniji: "Da ubiju
Klintona, sta bi drugo", odredjen je petogodisnji
Andrija, dok je godinu dana stariji Srdjan
dvosmislen: "Da se ubije predsednik." Sta
su civili i sta su zrtve, pitali su istrazivaci
iako su znali da ove reci nisu deo decjeg
vokabulara ali su sa pocetkom rata postale
veoma frekventne u medijima i tako postale
deo svakodnevnog govora mnoge dece. Ipak,
27 odsto, narocito mladjih, ne zna sta su
civili a nesto manji broj (20 odsto) ne zna
sta su zrtve.
Civili i zrtve Jedanaestogodisnji Mladen
iz Subotice opisuje civile: "To su ljudi
koji ne rade ni za vojsku ni za policiju,
nego sami za sebe." Njegov vrsnjak iz Beograda
Aleksandar samo misli da ih je razotkrio:
"To su ljudi koji rade u vojsci ili policiji
ali se oblace kao obicni ljudi." Sestogodisnji
Marko je decidiran: "To su crnci." Za njegovog
druga Nemanju zrtve su: "ljudi iz Beograda,
poginuli i vojska", dok godinu dana starija
Tamara iz Subotice tvrdi: "Zrtve su ljudi
koji ne idu na posao."
Najpotresniji su medjutim odgovori na pitanje:
najstrasnije u ratu je... Deca nepogresivo
detektuju: "Kad sruse kuce i kada ubijaju
ljude i izbeglice i stres, a to je ono kad
se ljudi stresu", objasnjava petogodisnja
Jelena iz Beograda, a njen sedmogodisnji
sugradjanin Marko dodaje: "Vojna je tajna
kad ljudi poginu, a vesti kazu da nema zrtava."
Desetogodisnja Mia je vec zrela osoba: "Najstrasnije
je sto ljudi i deca ginu. A ne samo mi kao
zrtve nego i protivnici ginu. I njih treba
zaliti." Srdjan, klinac od sest godina,
sklon solidarisanju: "Najstrasnije je sto
su ubili od naseg predsednika kucu i od mog
tate posao." Predsednik se nekako vec snasao...
Deca s gnevom pravednika razmisljaju o tome
kako bi kaznila onog zbog koga pate. Dakle,
kako bi kaznili onoga ko je rat zapoceo?
Najveci broj dece, njih 29 odsto, kaznu zatvorom
ili mucenjem smatraju blagom pa se zalazu
za jos radikalnije mere, recimo, za smrtnu
kaznu. Psiholozi kazu da su mnogi odgovori
koji nekome mozda zvuce nemilosrdno u stvari
najverovatnije inspirisani razresenjima u
bajkama ili epskoj poeziji. Prema decjem
shvatanju, kazna za zlocin je da se pociniocu
ucini isto sto je i on ucinio zrtvi. Devet
odsto malisana su postovaoci pravila "oko
za oko, zub za zub." Ostala deca zadovoljavaju
se blagom kaznom: grdnjom (6 odsto), placanjem
odstete (2 odsto) ili smenom vlasti (1 odsto).
Kako bi, dakle, deca kaznila onoga ko
je zapoceo rat? "Odvela bih ga da ga olese",
kaze osmogodisnja Katarina i jos je mnogo
slicnih odgovora. "Udario bih ga pesnicom
u glavu", "Uzela bih fotelju i razbila
mu glavu", "Zatvorio bih ga u pecinu, stavio
veliki kamen i svezao mu ruke." Desetogodisnji
Nikola je legalista: "Poslao bih ga u Hag,
pa neka oni tamo s njime resavaju." U istrazivanju
"Psihosocijalne posledice rata po decu i
roditelje", psiholozi su dosli do zakljucka
da je kod dece u ratno vreme najizrazeniji
bio strah za roditelje, zatim strah od sopstvene
pogibije i strah od rusenja kuce. Zanimljivo
je da se vecina dece (15 odsto) na pitanje
da li razgovaras sa nekim o svojim strahovima
i drugim osecanjima, poverila da ni sa kim
ne pricaju o svojim strahovima.
U strahove vezane za rat spadaju strah od
ranjavanja, strah od pogibije, strah od rusenja
kuce, strah za roditelje, strah od neceg
uzasnog sto ce doci i strah od gladi. Ispoljavanje
strahova se krece, prema opisima dece, od
fizioloskih reakcija - drhtanje, lupanje
srca, cesto mokrenje, neprijatan osecaj u
stomaku, preko pokusaja da se strah potisne
ili negira.
Marsovci napadaju Pored strahova, tu
su i mnoga osecanja karakteristicna za stresno
stanje - bes, depresivnost, nemoc, ocaj,
bezvoljnost... Istrazivaci su konstatovali
da je jedna cetvrtina odraslih pokazivala
reagovanja koja su nosila potencijalni rizik
po mentalno zdravlje. Zanimljivi su odgovori
roditelja na pitanje: na koji nacin ste objasnili
deci ovo sto nam se sada dogadja. Pokazalo
se da su koristili siroku skalu "strategija"
koja se kretala od izbegavanja bilo kakvih
objasnjenja, izbegavanja odgovora i falsifikovanja
istine. Tako su neki roditelji odgovarali
deci da nije u pitanju rat vec vojna vezba,
jedna zena je priznala da je petogodisnjoj
cerki rekla da nas napadaju marsovci. Naravno,
vecina je govorila istinu prilagodjavajuci
je uzrastu deteta. Zanimljivo je da je istrazivanje
pokazalo da su deca, ciji su roditelji koristili
strategije umanjenja opasnosti i pruzanja
vlastitog primera, pokazivala u proseku manje
strahova nego deca ciji su roditelji koristili
prevashodno fizicki dodir ne bi li im smanjili
napetost i omogucavali odvijanje normalnog
nacina zivota. Tako su valjda propustili
da detetu pruze priliku da obradi svoje strahove,
misljenje je strucnjaka. Predgovor za istrazivanje
"Najstrasnije je kada otruju oblak", napisala
je knjizevnica Svetlana Velmar Jankovic.
Izmedju ostalog, ona upozorava: "Dete u
ratu postaje emotivno zavisno od ratne situacije
i tom zavisnoscu zauvek je obelezeno. Beleg
rata se ne moze skinuti nikakvom vrstom naknadne
pomoci." Zanimljiv je njen predlog da se
ovo istrazivanje uporedi sa srodnim istrazivanjima,
recimo sa razgovorima sa decom u Bosni ali
i u Iraku, Somaliji, Ugandi i, kroz izvesno
vreme, sa srpskom, romskom i albanskom decom
sa Kosmeta.
Mir Deca u najvecoj meri odredjuju mir
negativno - kao prestanak ili odsustvo rata.
Takvih odgovora je 28 odsto, a neki od karakteristicnih
glase: Mir je kada nema rata, kada ne ratuju
ove budale... Jos veci broj dece (u odnosu
na pomenute), njih 34 odsto, takodje negativno
definise mir, ali samo pojavno, kao odsustvo
spoljnih znakova rata. Recimo: Mir je kada
nema uzbune. Druga deca, medjutim, definisu
mir pozitivno (16 odsto), kao idealno stanje.
Sestogodisnja Kaca, na primer: "Tisina,
kako pticice pevaju, kako se deca igraju,
kako nije rat, kada golupcici pojedu hranu".
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare