Stečajni upravnici imaju težak i odgovoran zadatak, ali nagrada im sleduje i u slučaju oporavka firme i u slučaju bankrotstva. U nekim slučajevima dobijaju velike sume, a stručnjaci kažu da je reč o nerealnim sumama.
Kada se više nema kud, rešenje je stečaj. Takvih slučajeva je prethodnih godina bilo mnogo. Samim tim povećavao se i broj stečajnih upravnika i onih koji su zainteresovani za dobijanje licence, jer se radi o dobro plaćenom poslu. Stečajni upravnik svakako dobija nagradu bilo da je firma stala na noge ili da je propala. Jedino se razlikuju osnovice za obračun u ta dva slučaja.
“Nagrada je najniža kad se usvoji reorganizacija, ne može biti veća od 30 odsto. npr 20 hiljada evra-jedna trećina se dobija u slučaju reorganizacije, ali poverioci mogu predvideti i veću i manju nagradu”, kaže stečajni upravnik Đorđe Zečević.
U Srbiji istovremeno rade 333 stečajna upravnika, pa svaki od njih u proseku vodi po pet do šest postupaka i zaradi najmanje 2.000 evra po preduzeću, dok je najplaćeniji stečajni upravnik u Srbiji uspeo da se svojevremeno da izbori mesečnu bruto platu od oko 12.000 evra.
“Besmisleno je da oni dobijaju nagradu. Za šta bi oni dobijali nagradu na potencijalima u kojima ogroman broj ljudi ustvari sve i jedan radnik završava uvođenjem stečaja. Sad kažnjavaš 200 radnika kojiostaju bez hleba a daješ stečajnom upravniku nagradu”, ističe ekonomista Milan Knežević.
Postavlja se pitanje, ako znaju da će u svakom slučaju biti nagrađeni kakav interes imaju da se trudite da preduzeće opstane?
“Ne možete svuda podržati reorganizaciju, imate obavezu da date mišljenje o izvodljivosti plana jer podnosilac plana možda ima plan da ojadi firmu”, rekao je Zečević.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 13
Pogledaj komentare