Komičar Džimi Kar u Beogradu u maju 2015.

Popularni stendap komičar Džimi Kar (Jimmy Carr) svoj šou "Gagging Order" predstaviće u Beogradu u sredu 13. maja 2015. u 20 časova u Domu Sindikata.

Život

Izvor: Izvor: Standup.rs

Utorak, 09.12.2014.

16:45

Default images

"Gagging Order obećava da bude neviđeni večernji izlazak…hajde da vidimo. Možete očekivati šou krcat one-linerima, pričama i forama od kojih su neke pametne, neke bezobrazne, a neke skroz neprihvatljive. Svi su dobrodošli. Savest, pristojnost i moralna načela slobodno možete da ostavite kod kuće i dođite da se zabavite. Džimi je prodao preko milion DVD-eva, hostovao je bezbroj TV emisija, ali ono što radi najbolje je definitivno stand up uživo. Uverite se sami!"

Džimi Kar - ½heroj komedije našeg vremena½

Jedan od najoriginalnijih i najpoznatijih zvezda na televiziji, radiju i sceni , Džimi je uživao u nekoliko izuzetno uspešnih godina, pa tako ni ova nije izuzetak.
Njegova ½Gagging Order½ turneja počela je 2012. godine, a obuhvatila je preko 250 gradova Velike Britanije i Irske. Često kažu da je ½čovek koji najviše radi u komediji½, jer Džimi je do sada izveo svoju stand up turneju pred million i po ljudi u Velikoj Britaniji. Džimi je u međuvremenu krenuo i na novu turneju ½Funny Business½ u oktobru 2013.

Ovaj komičar ima osam DVD izdanja na njegovo ime uključujući ½Uživo½ (Live) , ½Stand Up½, ½Komičar½ (Comedian), ½Na koncertu½ (In concert),½Pričanje fora½ (Telling jokes), ½Zasmejavati ljude½ (Making people laugh) i ½Biti smešan½ (Being funny) i prodao je 1.200.000 primeraka do danas. Njegova sadašnja turneja ½Gagging Order½ je snimljena za DVD u Hammersmith Apollo areni, a u novembru 2013. Džimijev osmi DVD ½Laughing & Joking½ je pušten u prodaju.

Za svo to vreme Džimi je čak 18 sezona bio voditelj emisije „8 Out of 10 Cats“ na čuvenom britanskom Kanalu 4. Šest sezona je vodio i poseban spin off šou „8 Out of 10 Cats Does Countdown“, a još ih ima u planu. U aprilu 2013. Džimi je udružio snage sa Davidom Mičelom , Čarlijem Brukerom i Loren Lavern kako bi ponovo bio voditelj u trećoj sezoni „10 O’Clock Live“ za Kanal 4. Povrh svega on je bio i voditelj za godišnji kviz „Big Fat Quiz Of The Year“ od 2004. do 2012. godine za Kanal 4, kao i voditelj „Big Fat Quiz“ retrospektivnih specijala.

Džimi je nastupao tri puta pred Njegovim Kraljevskim Visočanstvom Princom od Velsa u sklopu Royal Variety Performance, a u druge skorašnje televizijske nastupe spadaju „The Graham Norton Show“, „Have I Got News For You“ i „QI (Quite Interesting )“. Ne samo da je Džimi velika zvezda u Velikoj Britaniji, on je takođe zvezda u usponu i u SAD-u, gde njegovo ime nastavlja da raste. Džimi je snimio dva Comedy Central specijala, a u maju 2011. pojavio se na NBC programu „Late Night with Conan O'Brien“ dva puta.

Džimijev kviz „Distraction“ emitovan je na Comedy Central-u i nakon toga je repriziran. On se takođe pojavio četiri puta na programu NBC-a „Tonight Show with Jay Leno“. U martu 2012. Džimi je nastupao na humanitarnom događaju Secret Policeman’s Ball u Njujorku, kao i na montrealskom festivalu „Just for Laughs“ . Gagging Order je tvoja deseta stand up predstava? Kako uspevaš da budeš toliko produktivan?

Za to stvarno ne postoji neki tajni recept. Ključ je u tome na koji način radim. Za neke komičare je pravljenje predstave stvar trenutne inspiracije i ideje oko koje se onda gradi cela predstava. Moj proces izgleda drugačije. Za ovu turneju sam napisao otprilike hiljadu fora, ali koristiću samo oko 250. Kad je ovaj posao u pitanju, trik je u tome, ako uopšte postoji trik, da konstantno pišeš. Što bi rekao Chuck Close “Inspiracija je za amatere, ja samo radim svoj posao” – mislim da je to dobar stav.

Kako uspevaš da svedeš tih početnih 1000 fora na pravi broj za svoju dvočasovnu predstavu?

To zavisi od publike. Ako određenom forom ne uspem da izazovem smeh u publici, onda je ne koristim. Iako mislim da sad imam bolji prosek prolaznosti fora nego kad sam počinjao i dalje moram da testiram sve svoje fore na warm-up gigs (klubska izvođenja predstave pre velike turneje, nastupi zagrevanja) pre nego što ih stavim u predstavu za turneju. Na svu sreću, publika je prilično dosledna – ako funkcioniše pred 30 ljudi, funkcionisaće i pred 3000.

Da li će predstava svake noći tvoje turneje izgledati isto?

Volim da napravim balans između onih fora koje sigurno izazivaju smeh i off-the-cuff (stand up izraz, prevod: bez umivanja) improvizacije. Improv je dobar jer su to stvari koje još uvek nisam čuo na sceni i to je ono što me diže tokom turneje. Ako tražiš od komičara da ti improvizuje ceo nastup to je kao da tražiš mađioničaru da izvede pravu magiju. Moraš uvek da imaš gotov proizvod u slučaju da niko neće da učestvuje.

Da li Gagging Order ima određenu temu?

Da, tema je da se dopadneš ljudima tako što ćeš im pričati fore. Kao i u svakom stand-up-u, rekao bih.

Da li se to odnosi i na kritiku?

To važi za sve. Ima sjajan citat Keith Tynan-a: “Kritičar je čovek koji zna put, ali ne zna da vozi kola”. Rekao bih da je to prilično tačno, ali na kraju krajeva to je dvosmerna ulica: ili se smeješ ili ne. Ne možeš svakom ugoditi.

Često se šališ na račun tabu tema. Zašto?

Smisao komedije je u građenju tenzije i u oslobađanju pritiska. Smeh jeste neka vrsta pucanja ventila usled pritiska. Pričanje o tabu temama je brz način da se izgradi tenzija, a što više tenzije, više smeha. Moram da priznam da je jedan od mojih omiljenih zvukova na svetu smeh koji se pretvara u šok. Smeh je instinktivan – ne možeš da doneseš racionalnu odluku o tome na šta ćeš se nasmejati, to je refleks. Nakon što se nasmeješ uključuje se moralni kompas i počinješ da se pitaš: “Je l’ trebalo da se smejem ovome?”. Al’ tad je kasno, već si se nasmejao.

Je l’ postoji nešto s čim se ne bi šalio ?

Sve se svodi na nameru – ne postoji neka poruka u mojim predstavama, ja samo hoću da zabavljam. Zabrinem se što ljudi nekad ne prihvate stvari kao što bih hteo, ali sve je pitanje konteksta. Oni plaćaju da budu tu, nije kao da sam ih pokupio na ulici. U tom smislu ako ćeš da pokrećeš tešku temu mora da bude dovoljno smešna da bi opravdala to što si je spomenuo. Rizik na kraju mora da se isplati.

Da li te brine što ćeš možda nekoga uvrediti?

Ne baš. Ako veruješ u slobodu govora, moraš da pustiš ljude da kažu i stvari koje ti se možda neće dopasti – u tome je cela stvar. Ako kažeš da je neko “uvređen” to zapravo znači da si mu povredio osećanja. Pa šta? To ne znači da si u pravu. Ako se ne smeješ, možeš da prestaneš da slušaš. To je skroz u redu.

Počeo si da se baviš stand up-om prilično kasno, sa 26 godina. Je l’ to bilo traumatično iskustvo?

Mnogo je traumatičnije ustajanje u šest ujutru da ideš da radiš! Kad sam tek počeo, pamtim da sam se dobro provodio. Industrija je bila mnogo manja tako da je stvar bila u tome da radiš stand-up samo zbog zabave, ne kao neki izvor prihoda. Jako sam srećan što ovo radim. Mislim da sam zato i radio toliko mnogo u poslednjih deset godina, zato što sam osećao neku vrstu krivice da ovo zapravo nije pravi posao.

Da li si uvek hteo da budeš stand-up komičar?

Nisam mislio da je to opcija. Kad sam bio klinac sanjao sam da igram na Vimbldonu. Najbliže što sam došao tom cilju je kad sam gledao Andy Murray-a kako osvaja titulu, što i nije tako loše.

Evidentno kombinuješ stand-up sa raznim poslovima koje trenutno radiš na televiziji. Šta ti je draže?

To su potpuno dva različita iskustva. Televizija podrazumeva pre svega kolektivni rad –biti voditelj je odličan posao zato što celi tim ljudi radi na tome da izgledaš dobro. Lajv stand-up je nešto sasvim drugačije. Prepušten si sam sebi, tako da preuzimaš punu odgovornost ako stvari ne krenu po planu i to može da bude prilično stresno. A opet s druge strane kad radiš uživo imaš mnogo veću slobodu. Na TV-u čak i ako radiš late night shows ti si gost u tuđoj kući. Kad radiš uživo ljudi plaćaju da te gledaju zato što misle da si duhovit. To ti pomaže da ideš dalje.

Kako podnosiš slavu?

Vrlo dobro, hvala! U većini slučajeva ljudi su prilično ljubazni prema tebi. Mislim da komedija donosi dobru vrstu slave pošto si poznat, a niko te ne stavlja na pijedestal. Nije kao kad si glumac ili pevač kad ljudi imaju strahopoštovanje prema tvom talentu. Svako – ili skoro svako – ima smisao za humor, pa ljudi često imaju potrebu da mi prilaze i da mi pričaju viceve. Šta ima loše u tome?

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: