Aktuelno 15

01.04.2025.

14:21

Priča iz Putinovog detinjstva otkriva kako je postao čovek kog mrzi pola sveta: Jedna smrt promenila sve

Život Vladimira Putina obeležila je i smrt brata, koja mu je zauvek promenila život.

Izvor: Blic.rs

Priča iz Putinovog detinjstva otkriva kako je postao čovek kog mrzi pola sveta: Jedna smrt promenila sve
Profimedia

Podeli:

U zaleđenom, snežnom Lenjingradu tokom Drugog svetskog rata porodice su nosile svoje mrtve rođake – skoro mumificirane na minus 43 stepena – radi sahrane. Bilo je toliko mrtvih u gradu za samo nekoliko nedelja da su njihova tela bila naslagana u redu za sahranu. Među njima je bilo i telo žene od 30 godina za koju se mislilo da je takođe umrla od gladi. Njeno ime je bilo Marija Ivanovna Šelomova Putina – majka Vladimira Putina.

 Ljudi su čuli njeno tiho jecanje iz gomile mrtvih i videli cipele koje su virile kako se pomeraju. Izvukli su je. Marija Putina je bila među onim srećnicima koji su preživeli veliku glad. Oko 1,5 miliona i vojnika i civila umrlo je tokom opsade Lenjingrada, možda najsmrtonosnije u istoriji.

 Lenjingrad je bio grad palata, crkava, kanala, baleta, muzike i poezije. Takav je i ostao sve do Drugog svetskog rata, kad je postao centar sovjetske industrije naoružanja.

 Adolf Hitler je isprva planirao da osvoji Lenjingrad, ali je onda zaključio da bi bilo bolje da grad – i njegovi ljudi – jednostavno budu zbrisani. Nacističke snage su presekle sve puteve snabdevanja i železnicu, izolujući grad od ostatka Rusije, a svake noći su bombardovali stambene zgrade i fabrike. U jednom takvom bombardovanju u septembru 1941. uništena su ogromna drvena skladišta sa dugotrajnim zalihama – testeninom, šećerom, sočivom i drugom hranom. Tako je počela velika glad.

Priča iz Putinovog detinjstva otkriva kako je postao čovek kog mrzi pola sveta: Jedna smrt promenila sve
EPA/KRISTINA KORMILTSYINA

 Zima gladi

 Ta zima gladi, koju Vladimir Putin i grad i dalje obeležavaju svake godine, neshvatljiva je. U decembru 1941. dnevne porcije su bile na crnom hlebu, ali je s vremenom hleb bivao sve manji i tanji, skoro providan. Da bi dobili i to malo, građani su čekali u redu u pekari već od zore. Izbijale su tuče oko hrane. Nekad mirne porodice su počele da se svađaju, optužujući se međusobno da su uzeli više od svog sledovanja, dok su deca grebala između dasaka na podu da nađu ispuštena zrna pirinča.

 Mentalne promene izazvane glađu bile su praćene neobičnim transformacijama. Uprkos tome, njihovi stomaci su oticali – što je stanje poznato kao edem, kad telo više ne može da preradi otpadnu tečnost, pa se ona nakuplja oko organa. Meso je na nekim mestima tamnelo. Neki ljudi su požuteli, drugi su postali ljubičasti ili zeleni.

Desni su se povlačile i krvarile, a njihove oči su izgledale veće. Zatim tu je bilo "mravinjanje", uznemirujući osećaj da se insekti kreću ispod kože, kao posledica tela koje je počelo da jede samo sebe. Majke sa novorođenim bebama patile su što ne mogu da ih podoje.

Priča iz Putinovog detinjstva otkriva kako je postao čovek kog mrzi pola sveta: Jedna smrt promenila sve
Mikhail Metzel, Sputnik, Kremlin Pool Photo via AP

 Smrt Viktora Putina

 U nekim slučajevima, ako su očevi bili na frontu, a njihove bolesne majke morale da rade na upražnjenim mestima u fabrikama, vlasti su usvajale malu decu. Marija Putin, čiji se suprug Vladimir Spiridonovič borio u Crvenoj armiji van grada, gde je ranjen granatom u nogu, bila je jedna od majki kojoj je oduzeto dete.

Verovalo se da komunistička država može da obezbedi redovniju ishranu u specijalizovanim ustanovama. Ali nije bilo tako. Početkom 1942. godine, porodica je primila tragičnu vest da je njihov sin Viktor umro od difterije. U većini drugih slučajeva, uzrok je bila glad.

 Mali Viktor, koji bi danas bio stariji brat ruskog predsednika, jedan je od bezbroj mališana koji su sahranjeni u masovnim grobnicama.

Kamionima preko zaleđenog jezera

Opsada je takođe pokazala i drugu stranu ljudske prirode – sposobnost za inovacije. Grad se nalazi blizu ogromnog jezera Ladoga, koje je tokom te surove zime dobilo toliko debeo sloj leda da su konvoji kamiona poslati preko njega iz neokupiranog istoka zemlje.

Kretanje po monotonom pejsažu zamrznutog jezera omogućavale su mlade žene, koje su stajale držeći crvene zastave u razmacima kako bi pokazivale put. Konvoji su donosili zalihe preko 55 km dugog ledenog puta, a na povratku su evakuisali ljude. Postao je stoga poznat kao "put života".

Sa dolaskom proleća, Crvena armija uspela je da povrati neke od gradskih linija snabdevanja. Opsada se nastavila još 18 meseci, ali se situacija preokrenula. Crvena armija je konačno naterala nacističke snage na povlačenje u januaru 1944. Ali, sa milion civila ubijenih u Lenjingradu, otvorilo se pitanje da li će preživeli ikad pronaći neki mir.

Priča iz Putinovog detinjstva otkriva kako je postao čovek kog mrzi pola sveta: Jedna smrt promenila sve
Epa, EKATERINA SHTUKINA

 "Ne znam gde mi je sahranjen brat"

 Marija Putina i njen suprug Vladimir su 1952. dobili novu bebu. Kako piše “Dejli mejl”, Vladimir Putin Mlađi rođen je u gradu masovnih grobnica i nikad nije saznao gde mu je sahranjen brat.

"Ne znam gde je sahranjen moj brat, koga nikada nisam video i nikada upoznao", rekao je Putin pre nekoliko godina na komemoraciji na groblju u Sankt Peterburgu.

Govorio je i o tome kako je njegova majka bila "položena sa telima".

Kako piše "Dejli mejl", ne mogu se donositi nikakve pretpostavke o tome kako je formirano njegovo shvatanje sveta – i rata – iako je nemoguće ne zapitati se o tome. Zapravo, neka kasnija psihološka istraživanja su otkrila da preživeli iz opsade – poznate kao Blokadniki – imaju neobičan nivo empatije.

Ali opsada je učvrstila element paranoje u Putinovom razumevanju sveta i istorije i ostaće zagonetka kako je čovek sa takvim životnim iskustvom mogao da nanese takvu bol mnogim ženama i deci u Ukrajini, zaključio je list.

Podeli:

15 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: