Concussion: Zbog čega NFL plaća igračima?

Vest da će NFL morati da plati veliku odštetu penzionisanim igračima nije imala velikog odjeka u svetskim medijima, iako je izuzetno važna.

Izvor: Nikola Ðukiæ

Utorak, 26.04.2016.

12:00

Concussion: Zbog čega NFL plaća igračima?
Photo by Kevin Winter/Getty Images for AFI

Početkom prošle nedelje Federalni američki sud potvrdio je nagodbu o odšteti penzionisanim igračima NFL-a od Lige u iznosu od milijardu dolara.

Tužba je stigla od grupe koju je činilo 5.000 fudbalera, a više od 21.000 igrača čekalo je ovu odluku, jer im je igranje u najjačoj ligi sveta prouzrokovalo zdravstvene probleme uzrokovane brojnim potresima mozga.

Ona je potvrđena gotovo godinu dana kasnije od rešenja suda da ponovo otvori slučaj zbog brojnih kritika koje traže da svaki potvrđeni slučaj hronične traumatske encefalopatije (CTE) dobije odštetu, a ne samo oni za koje se zna. Federalni sud je izveštaju od 69 stranica pokušao da nađe najbolju moguću nagodbu u korist igrača.

Poslednji slučaj u nizu dogodio se krajem marta ove godine kada je Kevin Tarner, nekadašnji raning bek Nju Ingland Petriotsa i Filadelfija Iglsa, u 47. godini izgubio dugu borbu sa Lu Gerigovom bolešću.

"Ovo će doneti olakšanje penzionisanim igračima koji žive sa ožiljcima od NFL karijere i koji su patili zbog toga", naveo je sudija Tomas Embro istakavši da nagodba nije savršena, ali je fer.
Photo by Ezra Shaw/Getty Images
Mnogi od njih bolovali su od hronične traumatske encefalopatije koju je početkom veka otkrio nigerijski doktor Benet Omalu. Jedan od najuticajnijih medicinskih radnika u sportu, kojeg je u filmu "Concussion" izuzetno predstavio Vil Smit, bio je na tragu velikog otkrića posle istraživanja beživotnog tela ’Čeličnog’ Majka Vebstera.

"Bila je subota kada su me zvali. Svako jutro sam gledao vesti kako bih znao šta će mi biti 'predmet' rada, ali ironija je ta da su na svim programima govorili o tom poznatom čoveku. Nikada nisam ni čuo njegovo ime – Majk Vebster. Odrastao sam u Africi, u Nigeriji. Nisam poznavao i nikada nisam imao kontakt sa fudbalom. Prvi put sam taj sport video na vestima 'Skaja'. Tada sam mislio da su ljudi obučeni kao vanzemaljci, da idu na Mars ili tako nešto, noseći opremu za glavu i štitnike za ramena. Pitao sam se zašto bih se, zaboga, tako oblačio?! Svi su govorili o čoveku koji je prodao svoj prsten sa Superboula, kojem nije išlo dobro u životu posle povlačenja i koji se sramotio toliko da su ljudi želeli da ga zaborave. Odjednom sam se zapitao. 'Čekaj malo', rekao sam sebi. 'Ako je on igrao fudbal, sport u kojem svi moraju da nose te kacige i zaštitnu opremu, to znači da je u pitanju nasilna igra. To znači da su izloženi konstantnim udarcima jer, kako biste drugačije opravdali nošenje kacige?'. Pomislio sam, ako je imao tako bizaran život posle fudbala, moglo bi da ima sličnosti sa onim što smo imali prilike da vidimo kod boksera, poput demecije i sličnih stvari", rekao je Umalu u jednom intervjuu.

Vebster, četvorostruki šampion NFL i od 1997. član Kuće slavnih, preminuo je 24. septembra 2002. od, činilo se, srčanog udara. Međutim, Omalu je pronašao nove simptome – smanjenu težina mozga, atrofiju frontalnog i temporalnog korteksa i srednjeg temporalnog režnja. Pre šokantnog saznanja, neuropatolog iz malog grada na jugoistoku Nigerije dodatno je zarađivao kao svedok u sudskim procesima, ali je nenadano došao u centar pažnje.

"Kada su ga doneli, video sam da je balsamovan. Činilo se kao da je pretučen – ruke su mu bile otečene, degenerisane zbog konstantnog vređanja sopstvenog tela. Bio je isceđen. Izgledao je starije nego što su to godine pokazivale i ja sam mu rekao: ’Majk, moraš da mi pomogneš. Neophodno je da dokažemo da si žrtva fudbala, ali moraš da mi pomogneš gde god da si. Ne mogu ovo sam, moraš da mi pomogneš da im dokažemo da nisu u pravu", otkrio je nesvakidašnje tehnike rada, među kojima je i obraćanje leševima.
Photo by Doug Pensinger/Getty Images
Paralelno sa borbom za istinu, čovek sa tri lekarske diplome (psihijatrija, neuropatologija, forenzička patologija), vodio je i unutrašnju borbu sa onim što ga je od početka procesa mučilo. Znao je da je na tragu nečega nesvakidašnjeg, odbacio je mogućnost alchajmerove bolesti zbog starosti žrtve, ali se plašio onoga što ga čeka u fascikli sa rezultatima. Posle nekoliko meseci odlaganja da pročita izveštaje naizgled zdravog mozga, skupio je hrabrosti i pored spomenutih simptoma našao još neke.

Mikroskopskim snimcima ustanovio je sitne pukotine na površinskim delovima kore mozga, promene bele mase, taloženje određenih amino-kiselina i gubitak neurona. Rezultat unutrašnje borbe bilo je nekoliko hiljada pročitanih papira, više medicinskih radova, slučajevi koji su potvrđivali pravilo, ali i ime i akronim koji mnogo govore i, prema Benetovom priznanju, "ostaju u ušima".

"Hronično znači nešto što je dugoročno, traumatično znači da ima veze sa udarcima, a encefalopatija oznaka da je mozak loš. Tim imenom sam pokrio obe strane".
Photo by Donald Miralle/Getty Images
Pronalazak je doveo do velikih previranja i "rata" sa čelnicima najjače lige sveta, ali NFL nije želeo da prizna vezu između povreda glave u fudbalu i CTE. Sve do 2009. godine ništa se nije menjalo – kritikovali su ga da želi da uništi fudbal, život mnogih koji su od istog živeli... Doktori su ga tužili, optuživali da je nestručan, odustajao je u više navrata i ono što ga je vraćalo jeste obećanje da pomogne Majku.

Nadovezali su se slučajevi Terija Longa, Andrea Votersa, Džastina Strželčika, rvača Krisa Benoaa… Sa porodicama preminulih ostvario je emotivnu vezu i od bivših igrača američkog fudbala saznao je da godinama pate.

"Zadovoljni smo odlukom Trećeg suda da potpuno podrži odluku Okružnog suda u ovom slučaju. Ova neverovatna nagodba je dovoljno dugo odlagana zbog male grupe prigovarača, čiji su argumenti detaljno istraženi i odbijeni od Okružnog i Trećeg suga. Nadamo se da će uzeti u obzir više od 20.000 igrača i njihove porodice koje podržavaju ovakav dogovor, pre nego što se odluče za nove žalbe i nastave odlaganje", naveo je Kristofer Siger, jedan od branilaca grupe NFL igrača.
Photo by Chris McGrath/Getty Images
Nacionalna fudbalska liga morala da prihvati "poraz" pod pritiskom sve većeg broja slučajeva potresa mozga, pritiska da su deca koja se bave sportom u opasnosti, ali i hrabre Omaluove prognoze da svaki fudbaler, zbog konstantnih udaraca u glavu tokom karijere, ima neku vrstu hronične traumatične encefalopatije.

"Nisam protiv fudbala. Odrasli ljudi misle: 'Ako budem igrao fudbal, postoji rizik da doživim povredu mozga', ali i dalje imate izbor da li ćete igrati ili ne. Ja ću prvi da branim vaše pravo i slobodu da igrate. To je poput pušenja – možemo vam reći da pušenje može da izazove rak pluća, ali ćete vi kao odrasla osoba odlučiti da li ćete nastaviti. Braniću vaše pravo da pušite, ovo je slobodna zemlja. Međutim, moramo zaštititi decu jer su ona još uvek nerazvijena, a ako počnete da se izlažete konstantnim udarcima u glavu još kao dete, rizik od povreda mozga je veći. Što se tiče pušenja, alkohola, seksa ili vožnje, morate da dostignete određene godine kako bi vam bilo dozvoljeno da se samoinicijativno izlažete tome što vam škodi. Ako smo uspeli sa pušenjem i alkoholom, zašto ne bismo učinili isto sa rizikom od povreda glave zbog konstantnih udaraca? To je mnogo opasnije od alkohola ili pušenja. Zašto bismo onda neprestano izlagali svoju decu? Naša dužnost modernog društva jeste da štitimo one najranjivije, naš najveći životni dar – decu. To je moje mišljenje".

Simptomi hronične traumatske encefalopatije javljaju se osam do deset godina po dobijanju blagih povreda mozga. Prva faza uključuje nedostatak pažnje, dezorjentaciju, vrtoglavicu, glavobolju... Bolest brzo napreduje i dolazi do progresivnog pogoršanja – povremeni gubitak pamćenja, socijalna nestabilnost, loše rasuđivanje su samo neki od pokazatelja druge faze.
Photo by Pete Marovich/Getty Images
Treću i četvrtu fazu karakteriše progresivna demecija, usporavanje mišića, gubitak sposobnosti govora, vrtoglavice, gluvoća, smetnje pri vidu, ali i depresija i suicidne misli koje su života koštale brojne legende američkog fudbala.

Tihi ubica otkriven je poprilično kasno i bezbednost je od sredine prošle decenije podignuta na viši nivo, mreža zaštite proširena je na ostale sportove (rvanje, ragbi, kriket, bejzbol, boks…), a jedini problem jeste što se, u većini slučajeva, bolest otkrije prekasano, kada ukočeno telo leži na stolu ispred ljudi kao što su Benet Omalu.

Nigerijac je pobedio u dugogodišnjoj borbi sa vetranjačama, ali ne i u onoj o kojoj nije želeo da razmišlja kada je kročio na tlo Sjedinjenih Američkih Država, zemlje o kojoj je sanjao.

"Kao crnac, i dalje sam sistematski diskriminisan. Prešli smo dugačak put, ali nas čeka još duži, posebno na polju nauke. Neki ljudi su mi rekli da sam belac i da sam uradio ono što jesam, NFL bi otvorio institut na čijem bih čelu bio. Čak su i kolege davale veoma ružne i uvredljive izjave o meni, samo zbog boje kože i nacionalnosti. I dalje imaju tendenciju da sumnjaju. Bio sam na mnogim sastancima, NFL ima dve strane – većina igrača je tamne puti, ali menadžment i stručne štabove klubova uglavnom čine belci. Skoro da je razlika 98:2 u procentina. Zašto je to tako?". Ipak, čovek koji je zauvek promenio pristup sportu i pomogao budućim generacijama, žali zbog trenutka kada je sve počelo.

"Kada se osvrnem, voleo bih da nikada nisam 'upoznao' Majka Vebstera".

Nikola Đukić (NikolaDjukic43)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

24 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: