Srpski centar priključio se nacionalnom timu pred početak kvalifikacija za Svetsko prvenstvo i u razgovoru za "Mozzart sport" govorio o atmosferi među "orlovima", počecima u reprezentaciji, ali i nezaboravnim Olimpijskim igrama u Parizu.
Milutinov posebno ističe koliko mu znači vreme provedeno sa saigračima tokom reprezentativnih okupljanja.
"Uvek je lepo kad dođeš u reprezentaciju i vidiš ih sve ponovo na okupu. Taj period pokušamo da iskoristimo da se što više družimo, da provedemo što više vremena zajedno. To je meni nešto najlepše i mislim da se zbog toga svi na kraju i odazivaju, jer stvarno uživaju u tom periodu. Ne samo zbog odnosa prema reprezentaciji i dresu, nego i zbog te druge strane, jer stvarno uživamo da smo jedni s drugima i nema loše atmosfere."
Govorio je i o periodu kada je sarađivao sa Sašom Đorđevićem, uz kojeg je kao mlad igrač imao priliku da trenira sa velikim imenima srpske košarke.
"Sale je legenda srpske košarke. To što nisam imao zapaženu ulogu na terenu, meni je bilo sasvim normalno. Nisam ni znao da li ću uopšte biti u 12 u tom momentu. Bilo mi je samo da se pojavim, da radim šta je do mene, a njegove su odluke za ekipu. Rad sa njim i tim momcima je bilo ogromno iskustvo. Mogućnost da igram na treningu protiv Raduljice, Bogdanovića koji je već bio klasa, Bjelice, Ercega… Vidiš šta te čeka u Evropi i protiv kakvih igrača ćeš igrati."
Ipak, kada se pomenu Olimpijske igre u Parizu, jedna utakmica i dalje izaziva posebne emocije. Srbija je bila na korak do finala, imala veliku prednost protiv SAD, ali je u završnici ostala bez pobede.
Milutinov priznaje da mu je taj poraz i dalje teško da prihvati.
"Amerika... Kad god me neko pita za tu utakmicu, odmah mi se pokvari raspoloženje. To mi je možda najveći poraz u karijeri. Imali su najjači mogući tim, snimali su i taj dokumentarac za Netflix, a ti želiš da im uništiš tu priču i pobediš najbolje na svetu. Spremali smo se pakleno, odigrali 35 minuta savršene košarke i na kraju ispustili. Velika je žal ostala. Iskreno, ne mogu da pričam previše o toj utakmici."
Srbija je ipak uspela da osvoji bronzu, pošto je u meču za treće mesto savladala Nemačku. Iako su se medalje kasnije pokazale kao veliki uspeh, Milutinov otkriva koliko je atmosfera u reprezentaciji bila posebna nakon svega što se dogodilo.
"Utakmica za treće mesto je bila u 11 ujutru. Hteli smo posle Amerike da dokažemo da to nije bila slučajnost i da nagradimo sebe. Možda smo malo i preterali u slavlju, ali bilo je fenomenalno. Amerika i Francuska igraju finale, a nama u restoranu u Parizu najbolji provod na svetu. Niko nije ni gledao finale na telefonima. Kad su nas zvali da moramo da se pojavimo na dodeli medalja, nama se nije ni išlo koliko nam je bilo dobro u lokalu! Rekli smo: 'Ne trebaju nam ni medalje, dobro nam je ovde!' Ali morali smo da odemo. Ta bronza nam je zaista sijala kao zlato."
Komentari 0
Pogledaj komentare Pošalji komentar