Izvor: Aleksandra Vuškoviæ

Autor: {"id":769820,"id_news":2188146,"name":"","surname":"Aleksandra Vu\u0161kovi\u00e6"}

Snežana Radojičić iz Beograda je pre 11 godina krenula na putovanje života. Od tada obilazi svet biciklom istražujući najrazličitije delove naše planete. Trenutno se nalazi u Kolumbiji, a za naš portal je podelila svoje utiske o ovoj zemlji, Arvako narodu i njihovim običajima, kao i priču o maloj Diani iz kolumbijske džungle koja će zahvaljujući dobrim ljudima i njihovim donacijama dobiti knjigu "Gospodar prstenova" o kojoj već duže vreme mašta.

Da li ste ikada zažmurili i zamislili svoj idealan život, koji živite bez ikakvih stega i konvencionalnih normi? Život u kojem radite samo ono što vam raduje srce i dušu i u kojem stalno imate onaj osećaj u stomaku da je baš sve na svom mestu?

Snežana Radojičić, profesorka jugo-svetske književnosti, blogerka koja stoji iza naziva "Biciklom oko sveta" i ciklonomad, pre 11 godina se odlučila upravo na ovaj veliki i smeo korak, a potpuno prirodan: da živi svoj san, piše i živi slobodno.

Baš pre neki dan je obeležila ulazak u 12. godinu života kakvog je oduvek želela i o kom je sanjala, života u kojem ne zna da li će se i gde će se probuditi sutradan što je dodatno motiviše da živi sada i ovde.

Života u kojem biciklom ili pešice obilazi bezmalo čitav svet.

Dosada je pedalala tlom Azije i Evrope, a već 2,5 godine dom joj je Južna Amerika.

Snežana Radojičić u Severnoj Koreji: Iz hotela ne smete izlaziti sami

Panamerikana

Pustinja Tatakoa, Kolumbija Foto: Snežana Radojièiæ

Otkad je stigla u Južnu Ameriku, prati Panamerikanu, najduži put na svetu koji se proteže od najjužnije naseljene tačke na planeti – Ušuaja u Argentini do najsevernije tačke – Ferbanksa na Aljasci. Od rute odstupa, ali ostaje na pacifičkoj strani američkog kontinenta, kojom taj put vodi.

Istraživanje Južne Amerike je krenula iz Argentine od Ognjene zemlje, kroz Patagoniju (i argentinsku i čileansku), pa kroz Čile, Peru, Ekvador, a trenutno otkriva Kolumbiju, u koju je stigla pre dva meseca, i koja ju je zauvek promenila. Za tu bespovratnu promenu njenog bića zaslužni su ljudi, baš oni koji su je tokom njenog jedanaestogodišnjeg ciklonomadskog života uverili da je svet mnogo lepše nego što mislimo i da su ljudi zapravo pretežno dobri.

90 sati do kokosa, korala i kornjača: Milica Lepojević za B92.net o životu na Guamu

Narod Arvako i život bez kontakta sa ostatkom sveta

"Na severu Kolumbije, u oblasti Sijera Nevada de Santa Marta žive četiri autohtona naroda (Arvako, Kogi, Viva i Kuknuamo) koja se nikada nisu mešala sa Špancima. Kada su konkvistadori stigli na južnoameričko tle, ti ljudi povukli su se visoko u planine, potpuno se izolovavši od došljaka", kaže Snežana i dodaje da dan-danas žive izolovano, skoro bez kontakta sa ostatkom sveta.

Arvako su najpristupačniji i najotvoreniji što je Snežana iskoristila kako bi ih bolje upoznala.

"Rođen sam u Srbiji, ali svet je moj dom": Nenad Stojanović obišao 90 zemalja i 2.150 gradova

"Provela sam 14 dana volontirajući u jednom izolovanom selu Arvako mamosa – mamosi su starešine ili duhovne vođe. Ustajala sam u 3 i 30 časova i pela se na planinu da bih meditirala dva sata pre izlaska sunca, kupala sam se u planinskoj reci, radila teške fizičke poslove poput prenošenja drva ili krčenja džungle, a uveče učestvovala u tradicionalnom vatrenom krugu koji ovaj narod upražnjava već 3.500 godina. Svi stanovnici posedaju oko logorske vatre, koja uvek gori, pošto se pali samo jednom i to pomoću kremena, i zatim svako priča pred svima o svojim duhovnim spoznajama tog dana, posebno tokom meditacije", priča Snežana i nastavlja:

"Arvako meditaciju nazivaju 'razmišljanjem' pošto je uvek usmerena na to da meditant ode što dalje u svoju prošlost i što dublje u svoje tadašnje, kao i sadašnje emocije. Proživljavajući traumatične događaje iznova, uspeva da ih se oslobodi, a oslobađanje od njih povlači sa sobom i oslobađanje od gneva, Ega, vatre koja nas čini negativnima. Arvako veruju da sve to negativno treba izbaciti iz nas, i zato se to govori vatri i Majci Zemlji, koja ima tu sposobnost da smeće preradi u plodno đubrivo. Na taj način, čovek vraća svoj balans, a balans se uspostavlja i na Zemlji. Naime, Arvako veruju da su oni čuvari Majke Zemlje i da je Sijera Nevada de Santa Marta pupak sveta. Sebe nazivaju starijom braćom, a sve ostale ljude mlađom braćom. Imaju misiju da nam prenesu poruku o tome da je Zemlja teško obolela i da traži našu pomoć"

Aleksandar svet obilazi bos: Kad se ide bosim nogama, čovek postaje srećniji FOTO

Priznaje da je na početku bila skeptična i da joj se sve činilo lažnim te da je sabotirala i meditacije i vatrene krugove, a čak je nakon pet dana provedenih u ovom plemenu otišla na dva dana u grad da bi se odmorila od svega i napunila baterije.

"Nakon toga za mene se sve promenilo"

"Međutim, po povratku, desilo se da sam se jedne večeri otvorila pred svima, ispričavši svoju najveću traumu koja me je pratila kroz celo detinjstvo i koja je oblikovala moj život. Vatreni krug ne razlikuje se mnogo od kolektivne psihoterapije, koju je zapadni svet otkrio u 20. veku, dok Arvako to rade hiljadama godina, tako da je delotvoran koliko i ova naša praksa. Razlika je u tome što mamos da neko svoje mišljenje o tome što ispričate o sebi, ili savet i smernicu o čemu da meditirate narednog dana", kaže Snežana priznajući da je osetila olakšanje jer se oslobodila tereta koji ju je pritiskao celog života.

Stefan je biciklom prešao hiljade kilometara: "Lavina me nosila u provaliju od 400 metara" FOTO

"Nakon toga za mene se sve promenilo, tačnije, ja sam se promenila. Ali to se nije desilo te noći, jer ništa se ne dešava tek tako preko noći. Svih prethodnih godina na Putu, ja sam zapravo tragala za tim mirom u sebi, iako nisam ni znala da nešto tražim. Stotine i hiljade sati provela sam analizirajući sebe i tražeći odgovore i načine kako da sebi pomognem u zaceljivanju emotivnih rana iz detinjstva. Tako da sam kod mamosa došla spremna za veliki poslednji korak, koji sam i napravila", objašnjava ona.

Običaji Arvako naroda

Foto: Snežana Radojièiæ

Tokom boravka sa Arvako narodom mogla je da se upozna sa njihovom kulturom i običajima, a za B92.net je ispričala one najupečatljivije crtice iz njihovog života, koje su na nju ostavile najveći utisak.

Kako kaže, ovde nije bitno ko ste, odakle dolazite, iz kog ste društvenog sloja i da li ste imućni. Ništa od tih faktografskih podataka koje Arvako nazivaju "istorijom" ili "pričom" nije važno.

"Mamosi se bave suštinom ljudskog bića – ličnim rastom i spiritualnošću. Jedino je važno dokle ste stigli u svom duhovnom razvoju. Već samo to, u startu, predstavlja odličnu terapiju za Ego i oslobađajuće je. Mislim da ću jednom napisati knjigu o tom iskustvu".

I budući da krug počinje rađanjem novog života, pripadnici Arvako naroda su umeli da prepoznaju potrebu i značaj podrške ženama u tim trenucima.

Moderni svet je pre nekoliko decenija shvatio značaj oca na porođaju, a Arvako narod to zna oduvek, priča Snežana.

Foto: Snežana Radojièiæ

Sa malo novca i mnogo entuzijazma: Arsen Krsmanović već četiri godine otkriva Južnu Ameriku

"Sam porođaj odvija se među supružnicima, a muškarac pomaže ženi. Kažu da još kao dečaci nauče od Majke Zemlje šta treba da rade u toj situaciji", priča Snežana i dodaje da postoji običaj da 40 dana nakon porođaja žena ne radi ništa u kući, već da sve poslove obavlja njen suprug.

Pažnju joj je privukao i način vaspitavanja dece. Nema igračaka, čak je zabranjeno da ih volonteri kupuju i poklanjaju deci. Ovakav pristup utiče na njihovu kreativnost i igraju se čime god što nađu

"Po ceo dan su napolju, u prašini i blatu, prljavi, musavi i srećni. Stavljaju sve u usta, ali majka ne juri za njima da ih opominje i drhti nad njima. Slobodno se igraju mačetama, već sa 2-3 godine znajući da je oštra strana opasna. Kad zaplaču, ni majka ni otac tome ne pridaju značaja i ne jure da uteše dete. Na taj način, ne podstiču dečiji Ego, ali ako se nešto desi, kao recimo da dete padne ozbiljnije se udarivši, roditelji nepogrešivo prepoznaju po plaču da sad nije u pitanju skretanje pažnje na sebe, te se uvek stvore kraj svog deteta da mu pomognu i uteše ga ako treba."

Mala Diana će dobiti knjigu o kojoj mašta – "Gospodara prstenova"

Nakon Arvako naroda, posetila je i Kogi, koji kao i Arvako žive izolovano, bez kontakta sa svetom. A među svom decom koju je upoznala ovde u džungli, jedna devojčica joj je posebno prirasla za srce. Verovatno zato što ju je vratila nekoliko decenija unazad i podsetila na nju samu, koja je kao i Diana "gutala" knjige i živela u svom izmaštanom svetu.

"Diana je najučenica škole u džungli i obožava da čita, pročitala je sve knjige iz školske biblioteke. Pitala sam je šta bi želela da čita, a odgovor je bio "Gospodar prstenova". Obećala sam da ću kupiti taj naslov za školu", podelila je Snežana sa svojim pratiocima na Tviteru pre nekoliko dana i pozvala sve ljude dobre volje da učestvuju u novoj humanitarnoj akciji.

Da je svet pretežno dobro mesto kako Snežana tvrdi pokazala je i ova akcija. Za nekoliko dana sakupljeno je 1.590 evra, pa će školska biblioteka u kolumbijskoj džungli će postati bogatija ne samo za "Gospodara prstenova", već i za mnoge druge naslove,a Diana će dobiti i Kindle, pa će moći da čita kad god poželi.

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.