Bilo da je reč o legendarnoj kineskoj ratnici Hua Mulan, zaštitnici Francuske Jovanki Orleanki ili o piratkinjama Meri Rid i En Boni – istorija nudi brojne primere žena koje su oblačile mušku odeću kako bi zaobišle rodne uloge koje su im ograničavale slobodu. Pritom je veoma mnogo takvih slučajeva ostalo nezabeleženo.O životu jedne od žena koje kriju svoj pol govori film Markusa Šlajnzera "Ruža" (Rose). To je istorijska drama smeštena u 17. vek.U glavnoj ulozi je Sandra Hiler. Ona tumači ulogu Ruže, koja se iznenada pojavljuje u izolovanom protestantskom selu kao vojnik sa ožiljcima koji se vraća iz Tridesetogodišnjeg rata i tvrdi da je naslednik davno napuštenog imanja.Nakon premijere na ovogodišnjem Berlinalu, film "Ruža" stiže u nemačke bioskope ovog četvrtka 30. aprila, a kasnije ove godine biće distribuiran i u svetu preko platforme Mubi.Potraga za slobodomKada je reditelj Markus Šlajnzer napunio 50 godina, jedan prijatelj mu je ispričao da je tačno 250 godina pre njegovog rođenja jedna žena koja se veći deo života predstavljala kao muškarac pogubljena zbog sodomije.Osudio ju je na smrt 1721. godine pruski kralj Fridrih Vilhelm I. Katarina Margareta Link bila je poslednja osoba pogubljena u Evropi zbog lezbijskog odnosa.Katarina Link je vodila nekonvencionalan život. Osim što je nosila mušku odeću i imala odnose sa ženama, borila se kao vojnik, a tvrdila je i da je proročica. Takođe je provela nekoliko godina u jednoj neortodoksnoj verskoj zajednici. Koristila je ime Rozenštengel (Ružina stabljika).Ta intrigantna priča inspirisala je Šlajnzera da istraži žene koje su kroz istoriju preuzimale muški identitet. Fasciniralo ga je "šta to navodi ljude da preuzmu druge identitete kako bi živeli ono što im je uskraćeno", kaže reditelj za Dojče vele (DW).Različiti razlozi navodili su žene da se predstavljaju kao muškarci: "Najčešće je to bilo bekstvo od prisilnog braka u mladosti ili od nasilja uopšte, posebno porodičnog nasilja – bilo od oca, poslodavca ili muža", kaže Šlajnzer.Ali bilo je i mnogo slučajeva žena koje su pokušavale da se tako izdržavaju nakon smrti supruga.U romantičnijim slučajevima, neke žene su jednostavno želele da prate svoje muževe u rat – a ratovanje je tada bilo dozvoljeno samo muškarcima.U drugim situacijama porodice su pokušavale da sačuvaju čast ako sin nije želeo da ide u rat, pa bi umesto njega poslale hrabriju ćerku.Bez obzira na različite motive, kako dodaje Šlajnzer: "Sve te žene imale su isti cilj: slobodu"."Sudbina svih tih ljudi duboko me je dirnula", kaže reditelj. Kao kvir osoba, on je oduvek u svom radu istraživao kvir identitet i istoriju: "Zato je od samog početka pisanje ovog scenarija za mene bilo politički čin".Napominjući da su ga odgajale isključivo žene, reditelj dodaje kako veruje da bi "jedino što bi nas sada moglo spasiti bilo više feminizma u svetu i povratak osnovnim principima feminizma".Kako nejednakost žena i dalje ostaje globalni problem, rodno zasnovano nasilje raste, a prava transrodnih osoba spadaju među pitanja koja najviše polarizuju današnji politički diskurs. A za reditelja, iako je "Ruža" istorijska drama, ona "zapravo govori i o vremenu u kojem danas živimo"."Ruža" je priča koja razmatra "kako se ljudima uskraćuju stvari koje su drugima sasvim normalne". Za reditelja, ključno pitanje je: zašto su im ta prava uskraćena?Sandra Hiler u snažnoj ulozi"Ruža" je treći Šlajnzerov dugometražni film, nakon "Mihael" (2011), kritički hvaljenog ali uznemirujućeg prikaza pedofila, i filma "Anđelo" (2018), koji govori o dečaku otetom iz Afrike u Evropi 18. veka.Pored režije, Šlajnzer radi i kao direktor kastinga, a sarađivao je, između ostalog, i na filmovima Mihaela Hanekea. Uticaj Hanekeovog filma "Bela traka" (2009), takođe stroge crno-bele istorijske drame, poznate po namernoj dvosmislenosti, može se osetiti i u filmu "Ruža".Njegovo iskustvo u odabiru glumaca uticalo je i na pisanje. Još u ranoj fazi razvoja filma zamislio je Sandru Hiler u glavnoj ulozi.Jedna od najcenjenijih nemačkih glumica, Sandra Hiler je poslednjih godina stekla međunarodno priznanje, posebno nakon uloga u filmovima "Zona interesa" i "Anatomija pada" iz 2023."Od početka mi je bilo jasno da će ovaj lik biti veoma složen", objašnjava reditelj, naglašavajući da je izazov bio prikazati dubinu glavnog lika bez velikih monologa, već kroz "mnogo tišine".To je lik koji stalno nosi više slojeva: njen sopstveni identitet kao žene, njen identitet prevaranta, ali i "stalno aktivne radare kojima prati da li ljudi primećuju njenu obmanu". Sandra Hiler sve te slojeve izražava preciznom i suptilnom glumom, za šta je na Berlinalu osvojila Srebrnog medveda za najbolju glavnu ulogu.Nije klasična žrtvaMoralna dvosmislenost lika takođe izdvaja "Ružu" od drugih filmova o ženama koje se predstavljaju kao muškarci. Mnogi raniji filmovi imaju tendenciju da idealizuju takve likove.Ali Roze nije nikakva aktivistkinja protiv patrijarhata – ona stvari čini iz ličnog interesa. Mnogo je složenija od tipične žrtve – i sama je počinilac prestupa, dok druga osoba postaje žrtva njene tajne.Roze je istovremeno snažna i ranjiva – i upravo to je čini zanimljivom."Iznad svega, film ne želi da drži lekcije", kaže Šlajnzer.Ali svakako podstiče na razmišljanje o dugotrajnim strukturama i simbolima koji i danas sputavaju žene. Pred kraj filma Ruža odgovara na pitanje šta ju je navelo da prkosi svojoj sudbini:"U pantalonama je bilo više slobode", kaže ona. Potom dodaje: "To je samo mali komad tkanine".
30.4.2026.
13:02
Film "Ruža": Sandra Hiler u muškoj odeći i s mnogo tišine
Zašto su žene koje su se predstavljale kao muškarci inspirisale ovu istorijsku dramu? I zašto je ta tema i danas aktuelna? DW je o tome razgovarao s rediteljem filma "Ruža" Markusom Šlajnzerom.
Izvor: DW/Elizabet Grenijer
Podeli:
Vrati se na vest
0 Ostavite komentar