S druge strane, postoji svega nekoliko sekularnih formi koji mogu da ponude prijateljstvo, saosećanje, podršku, usmeravanje, kao što je to slučaj u crkvama. Religijske organizacije imaju različite vrste sveobuhvatnih službi. Od različitih programa, grupa, lekcija, čitanja, obrazaca ponašanja, ali i drugih činilaca kojima se podržavaju etnički principi članova.
Čini se da sekularne zajednice nemaju ovako dobro razvijenu strukturu. Naravno, uvek postoje izuzeci. Moguće je čak reći da se Društvo anonimnih alkoholičara bazira na nekim stavovima koji su vidljivi u religijama. Neguju se vrline poput iskrenosti, integriteta I odgovornosti.
Čini se da se ne moramo biti religiozni da bi imali moralna načela, ali bi organizaciona struktura poput one u religijskim zajednicama, kojima se ohrabruju i osnažuju etički principi, svakako pomaže.
Religija ohrabruje “čist život”. Istraživači uvek ukazuju da su religiozni ljudi manje skloni kriminalu, bračnom neverstvu, alkoholizmu i nezaštićenim seksualnim odnosima. Takođe, nalaze da su više aktivni u društvu, pa ih je tako više u redovima među volonterima i dobrotvornim organizacijama.
Oni koji imaju nameru da se okrenu religiji i duhovnim stvarima, najpre imaju za cilj da promene svoje ponašanje i to na bolje.
Religija promoviše moralno ponašanje i čitanjem svetih knjiga, gde se mogu naći primeri valjanih postupaka. Ovo ne moraju biti primeri svetaca ili osnivača religija, već i učitelja i sledbenika religije.
Ipak, činjenica je da postoje odstupanja od ove tvrdnje. Tužno je da se u ime relgije čine tolike nemoralne stvari koje su proizvod mržnje i netolerancije. Međutim, iznad svega religija pomaže ljudima da žive moralnije.
Tako i kada bi odgovarali na pitanje da li nas religija čini moralnijim, odgovor bi mogao da bude ne, ali da nam može pomoći na tom putu.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 41
Pogledaj komentare