Život

Sreda, 18.03.2009.

10:00

Irci u Americi

Proslava Svetog Patrika širom SAD najprepoznatljiviji je simbol irskog prisustva u Americi. Svetog Patrika, misionara i prosvetitelja, Irci slave kao svoga patrona, začetnika vere i osnivača crkve.

Default images

Više od 36 miliona Amerikanaca je irskog porekla. Oni čine oko 12 odsto ukupnog stanovništva SAD. To ne uključuje one irsko-škotskog porekla, kojih ima oko pet miliona.

U Irskoj, na prelazu iz 18. u 19. vek, najveći deo zemlje bio je u vlasništvu Engleza, odsutnih vlasnika koji su zemlju, u malim parcelama, iznajmljivali irskim seljacima.

Zarada irskog farmera iznosila je svega petinu onoga što se moglo zaraditi u Novom svetu. Zato je 1816. godine oko 6.000 Iraca i otišlo u Ameriku. Dve godine kasnije, brojka je već bila dva puta veća.

Posao su odmah nalazili, uglavnom građevinske radove na severoistoku, pa su prve irske zajednice i nastale na području Filadelfije, Bostona, Njujorka, Detroita, Pitsburga, Čikaga, San Franciska.

Mnogi gradovi i danas imaju značajne irske zajednice. Broj stanovnika irskog porekla koji žive u Njujorku, na primer, veći je od celokupnog stanovništva Dablina.

Tokom "velike irske gladi", koja je počela 1845. godine kad je zaraza uništila 75 odsto useva krompira, glavne hrane za preko četiri miliona Iraca, počelo je masovno iseljavanje. Do 1855. milion ljudi u Irskoj umrlo je od gladi, a milion ljudi se iselilo u Ameriku.

U razdoblju od 1820. do 1860. godine, Irci su činili preko jedne trećine svih doseljenika u SAD. Četrdesetih godina 19. veka gotovo polovina svih doseljenika u SAD bila je iz Irske.

Život u Americi nije bio lak, pa su mnogi Irci odlazili dalje, na Zapad, gde su bili farmeri ili rančeri. Većina je ipak ostajala u gradovima istočne obale, gde su se i iskrcali s brodova.

Irski katolici bili su, međutim, često neželjeni, mnoga su vrata za njih bila zatvorena. Nudili su im se samo najteži i najopasniji poslovi - u rudnicima, na izgradnji pruga, mostova, kanala. Važili su za alkoholičare, razbijače, loše očeve, kockare.

Diskriminacija i predrasude o Ircima kulminirale su pedesetih godina 19. veka kad su na vratima poslodavaca u mnogim američkim gradovima bili takozvani NINA natpisi, akronim od "No Irish Need Apply" (Irac ne treba da se prijavljuje).

Do početka 20. veka položaj irskih doseljenika se ipak popravio, diskriminacija je počela da bledi. Vremenom su se pred njima otvarale nove mogućnosti, sve do Bele kuće.

Čak 22 od 44 američka predsednika, bila su irskog ili irsko-škotskog porekla. Među njima su Teodor Ruzevelt, Hari Truman, Džon Kenedi, Lindon Džonson, Ričard Nikson, Džimi Karter, Ronald Regan, Džorž Buš, Bil Klinton...

Dolaskom u SAD promenio se život Iraca, ali i oni su promenili američku kulturu na bezbroj načina.

Od neprocenjive vrednosti je doprinos Iraca američkoj književnosti, nauci, zabavi, sportu, muzici, filmu, biznisu. Irci su danas asimilirani u svakom pogledu u američko društvo, ali ponosni na svoj identitet i nasleđe.

Dug je spisak velikih irskih imena u istoriji SAD, u svim oblastima života: industrijalac Henri Ford, romanopisac Frensis Skot Fitcdžerald, novinski magnat Vilijam Herst, "fimadžije" Gregori Pek, Džon Vejn, Džon Ford, Džon Hjuston, Volt Dizni......

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: