Kakve veze imaju današnji Egipćani sa faraonima?

Nemački istraživači Univerziteta u Tibingenu i Maks Plank institutu za nauku o istoriji čovečanstva u Jeni dekodirali su genom drevnih Egipćana po prvi put i došli do neočekivanih rezultata.

U radu objavljenom u časopisu "Nature Communications", oni zaključuju da očuvani ostaci pronađeni u Abusir el-Meleku predstavljaju najbliže srodnike naroda koji je u neolitu i u bronzano doba naseljavao Bliski istok, Anadoliju i Istočno Sredozemlje. Današnji Egipćani, poređenja radi, dele genetiku sa subsaharskom populacijom.

Ova otkrića naglavačke su okrenula dosadašnja saznanja.

Drevni Egipćani su na sreću ili na žalost, među najčešće proučavanim narodima sveta. Naučnici su skenirali njihove mumije, davali im dijagnoze hiljadama godina posle njihove smrti i utvrđivali od čega su umrli. Međutim, sekvenciranje genoma je sasvim novo područje za egiptologe.

Oni su izolovali DNK 90 ljudi iz njihovih ostataka i u tri slučaja mapirali potpuni genom.

Raniji pokušaji da se takva mapiranja urade, dali su sumnjive rezultate, objašnjava profesor Johanes Kraus sa Maks Plank instituta.

"Kad dotaknete kost, verovatno na njoj ostavite više DNK, nego što se nalazi u njoj", kaže on. "Kontaminacija je veliki problem... Tek u poslednjih pet do šest godina postalo je moguće proučavanje ostataka drevnih ljudi, jer sada možemo da znamo da li je otkrivena DNK stvarno pripadala njima ili je reč o kontaminaciji".

Toplota i visoka vlažnost u grobnicama, u kombinaciji sa nekim hemikalijama korištenim za mumifikaciju doprineli su propadanju DNK, ali su nova otkrića "prvi pouzdan set podataka o genomu drevnih Egipćana".

Analiziranjem uzoraka starih više od jednog milenijuma, istraživači su tražili genetičke sličnosti i razlike sa današnjim Egipćanima. Oni su otkrili njihovu jaku povezanost sa neafričkim populacijama u Sredozemlju.

"To nije DNK samo jedne osobe. To je DNK njihovih roditelja, baba i deda, pradeda i prababa i tako dalje. Zato, ako ne pronalazimo subsaharsko poreklo kod ovih ljudi, to je veoma važno, barem za Srednji Egipat", smatra Kraus.

On pretpostavlja da slično važi i za Severni Egipat, za koji smatra da je možda još više povezan sa Bliskim istokom.

Drevni Južni Egipat bi mogao biti potpuno različit, budući da je populacija živela bliže Nubiji, domu "crnih faraona" u današnjem Sudanu.

"Genetika naroda Abusir el-Meleka nije prošla nikakve značajnije promene tokom perioda od 1.300 godina koji smo obuhvatili u studiji", kaže Volfgang Hak, vođa grupe na Maks Plank institutu.

Taj period pokriva vladavinu Aleksandra Velikog, Ptolomejsku dinastiju i deo rimske vladavine. Stroge društvene strukture i pravni podsticaji da ljudi izbegavaju brak sa strancima, možda je igrala ulogu u ovakvoj genetskoj slici.

"Mnogi ljudi su pretpostavljali da su strani osvajači doneli genetiku u ovaj region. Međutim, vidimo da je na snazi potpuno drugačiji proces", kaže Kraus.

Moderni Egipćani nasledili su oko "osam procenata gena od svojih afričkih predaka više" nego mumije koje su proučavane. U radu stoji da je povećana mobilnost duž toka Nila, jaka trgovina i era transsaharske trgovine robljem uticala na ovu pojavu.

Ipak, tim priznaje da njihovo otkriće možda nije merodavno, jer su ispitivane mumije pronađene samo u jednom regionu.

Iako je, dakle, studija ograničenog obima, tim veruje da je došao do značajnih pomaka.

"Očekujem da ćemo u narednih nekoliko godina mapirati gene mnogih egipatskih mumija", kaže Kraus, dodajući da njihovim tragom idu mnoge grupe naučnika u svetu.