Život

Utorak, 08.03.2016.

10:48

Praunuka Franša d'Eperea čuva od zaborava srpsku baštinu

Šest godina, uporno i danonoćno, Sigolen Franš d'Epere Vujić (38) - praunuka čuvenog prijatelja Srba Franša d'Eperea, francuskog generala iz Prvog svetskog rata - uzduž i popreko rodne Francuske, traga, sakuplja i istražuje tamo još sačuvanu srpsku baštinu, malo ili nikako poznatu našoj javnosti. Čak ni nadležnim državnim ustanovama...

Praunuka Franša d'Eperea čuva od zaborava srpsku baštinu
Foto: muzejgm.org

Piše: Milorad Bošnjak

Izvor: Novosti.rs

“Srbija mi je u srcu i u kolekcijama koje sam o njoj sakupila širom moje zemlje”, kaže za “Novosti” d’Epere Vujić, po fakultetskoj diplomi dizajner vizuelnih komunikacija, ali dušom i interesovanjem, ravnim pradedovom, istraživač srpskih starina i zaostavštine.

Živi u Parizu s mužem Milanom (43) i sinom Viktorom. Novinar “Novosti” zatekao ih je u Milanovom zavičajnom Gornjem Milanovcu, gde Sigolen sarađuje s Muzejem rudničko-takovskog kraja, čiji je istraživački projekat “Obrenovići u muzejskim i drugim zbirkama Srbije i Evrope” obogaćen nalazima u Francuskoj, zaslugom Sigolen i Gordane Krstić Faj. “Zbirke, uglavnom, obuhvataju istoriju Srbije u poslednjih 200 godina. Ima i zanimljivih, starijih izuzetaka: francuski, britanski, italijanski i nemački dokumenti o istoriji i kulturi Srba iz 1750. i putopisi, sve uvezano" kao stari alfabet, objavljen i u čuvenoj D'Alamberovoj enciklopediji. Specijalnost mi je sabiranje ilustracija o Srbima, a zovemo ih "Slike naroda". Neki misle da sam te zbirke nasledila od pradede Franša d'Eperea, ali nisam. Postoje njegovi arhivi i o Srbima, porodični, ali sa sasvim drugom građom, i oni će zauvek ostati u porodici. Radim sve po strogim muzeološkim pravilima”, objašnjava Sigolen.

Nacionalna biblioteka Francuske, Nacionalni arhiv, Muzej Orsej, Akademija umetnosti, Univerzitetska biblioteka Sorbona, muzeji dvoraca Versaj, Trijanon i Kompijenj, crkva Notr-dam, biblioteke Fonteblo i Žak Duse... samo su neke od ustanova, a onih manje znanih je bezbroj, gde Sigolen pronalazi i naizgled sasvim običnu sličicu ili papirić o Srbima. U njima i naučnim krugovima, Sigolen svrstavaju u pripadnike nove francuske inteligencije, sklone francusko-srpskom prijateljstvu, te ispravci nepravdi njegovog narušavanja.

Časno pravilo "kolekcionar spaja rasuto, cilj je da se ono što je bilo rastavljeno ponovo sastavi i da zauvek tako, kao celina, ostane", našu sagovornicu i njenog srpskog supruga dovode u zabačene Varnice, selo pod, kao piramida oštrim, vrhom Ostrvicom, iza Rudnika.

“Moje zbirke će tu i ostati, kao celina! U Muzeju istorije Srba, koji ćemo uskoro otvoriti u Varnicama. Već smo kupili zdanje stare škole sa 20 hektara zemljišta”, kaže Sigolen.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare

7 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: