Nedavno je objavljeno istraživanje koje je pratilo živote više od 2.700 Amerikanaca koji nisu bili u vezi. Kad je šest godina kasnije studija zaključena, neki od njih su ušli u vezu, neki u brak, a neki su i dalje ostali samci, piše Huffington Post.
Prednosti samačkog života pokazale su se u istraživanju dugotrajnijima. Naime, do kraja studije, prednosti koje su videle ili osećale osobe u paru vremenom su se istopile. Na početku i na kraju studije svi sučesnici upitani su u kojoj meri održavaju kontakte sa svojim roditeljima i koliko vremena provode s prijateljima.
Početna ideja autora studije Keli Musik i Larija Bumpasa bila je da se ispitata u kojoj meri partner povećava vašu socijalnu potporu. Teoretski su ljudi u vezi imali priliku da se povežu s partnerovom mrežom prijatelja, rodbine i zajednice koji su mogli d aim pomognu u kritičnim periodima. Međutim, istraživanje nije uspelo da potvrdi tu pretpostavku.
Efekat medenog meseca Umesto toga, oni koji su ušli u vezu ili brak smanjili su kontakte sa svojim roditeljima i provodili manje vremena sa svojim prijateljima od onih koji su ostali sami. Konvencionalna mudrost o prednostima braka, čak i teze među mnogim naučnicima društvenih disciplina, govore da brak poboljšava zdravlje ljudi.
Citirana studija objavljena u časopisu “Journal of Marriage and Family” pokušala je da testira i tu tezu.
Pokazalo se da su u prve tri godine rezultati izgledali obećavajuće. Osobe koje su ušle u brak ili vezu u početku su bili srećniji, zdraviji, manje depresivni i imali su više samopouzdanja od onih koji su ostali samci. Ti su rezultati, pokazalo se međutim, bili samo efekat medenog meseca.
Kada su rezultati analizirani u razdoblju od četvrte do šeste godine studije, osobe u zajednici nisu bile srećnije, zdravije, manje depresivne i nisu uživale u snažnijem osećaju samopouzdanja od samaca. Autori studije opisuju i generalne teorije o tome zašto bi bračni život trebalo da dovede do boljeg životnog ishoda.
Bračnu zajednicu podržava zakonodavstvo i praksa, osobe u braku imaju društvene uloge koje navodno pružaju smisao i cilj, verovatno imaju snažniju društvenu podršku i obavezu u svojim životima.
Tvrdokorni stereotipi Kako se onda dogodilo da osobe koje su samci osećaju trajnu prednost svog statusa? Zašto, uprkos svim zakonskim prednostima i pravnoj zaštiti koju uživaju i navodnoj superiornoj poziciji u podeli socijalnih uloga, osobe u braku nisu na kraju studije uočile i osetile korist za svoje zdravlje ili dobrobit?
Zaključci studije traže da se ponovno razmotre naši stereotipi o navodno siromašnom, jadnom, usamljenom i tužnom samačkom životu. Koje su prednosti i motivacije ljudi koji žive bez partnera? Kako na kraju oni prolaze kroz život u kojem uživaju u jednako sreće, samopoštovanja i zdravlje kao i ljudi koji su ušli u partnerstvo?
Na ta velika pitanja ne postoje odgovori u studiji, ali možda je društvena nauka toliko opterećena brakom da analizira svoje nalaze samo iz perspektive bračnih parova, čak i kad ih vlastiti rezultati teraju da razmisle dublje o samačkom životu, zaključuje autorka istraživanja Bela DePaulo.
Foto:
photostock / FreeDigitalPhotos.net
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 20
Pogledaj komentare