Afazija se odnosi na poremećaj već usvojenog jezika i govora, a njen uzrok je poznato ili nepoznato moždano oštećenje. Najčešće se javlja kao posledica moždanog udara.
Uzroci su obično vaskularne lezije, tumori, traume, degenerativne bolesti centralnog nervnog sistema. Može nastupiti i zbog povrede glave, udarca ili infekcije.
Klinička slika Afazija je nesposobnost upotrebe jezika: kao takva, ona se manifestuje kroz sve jezičke modalitete: pogađa sposobnost slušanja i govora, čitanja i pisanja, a ne zavisi od sluha i vida.
Najčešće, afazija nastaje kao posledica prekida anatomskih veza između senzornih i motornih delova mozga.
Njene karakteristike su: govor je uglavnom fluentan, dolazi do poremećaja imenovanja, nemogućnosti ponavljanja reči, razumevanje je delimično očuvano, čitanje je moguće u sebi, ali ne i naglas. Pacijent je obično svestan problema i pokušava da se ispravi.
Kada se afazija javi kao posledica infarkta, pacijent ne govori, ne razume govor, ne čita, ne piše, ne ponavlja reči i ne imenuje viđene predmete.
Lečenje Neophodno je da se što pre traži pomoć logopeda koji će nastaviti u bolnici već započetu terapiju.
Bilo bi dobro početi što ranije, jer čekanje negativno deluje na rezultat i trajanje terapije.
Može se reći da je rehabilitacija skoro nezamisliva bez saradnje porodice, koja mora biti stalna, uporna, bez prekida, što nije lako, jer rehabilitacija traje godinama.
Članovi porodice sa bolesnikom moraju ponavljati ono što je radio kod logopeda i pomagati mu u savladavanju pismenih i usmenih zadataka.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 13
Pogledaj komentare