Utorak, 03.02.2009.

23:50

Darkwood Dub - Jedinstvo (B92)

Posle bledog i umornog O danima, četiri godine kasnije, bez velike pompe, Darkwood Dub zatičemo u znatno poletnjem i nadahnutijem izdanju, čiji uzrok (ili posledica) je izvesno i odluka da se album snimi uživo u studiju bez beskonačnih sesija nasnimavanja i dosviravanja, kojima su, da se ne lažemo, momci (bili) skloni.

Autor: Piše: Svetlana Đolović

Default images

Kada se doda nikad bolja produkcija i jedan uopšteno moderni ton kojim album odiše, rezultat je, čini se, više nego zadovoljavajući. Za prilike srpske scene DD i dalje sijaju kao perjanica inovativnog i relevantnog, i nema nagoveštaja da će uskoro neko da im ugrozi status. Da i ovom prilikom konstatujemo očigledno, njihova izuzetnost leži ne samo u autorskoj jedinstvenosti, već i muzičarskoj veštini, a taj balans nabolje dolazi do izražaja na koncertima. Dvadeset godina je ozbiljna kilometraža i Darkvudi su je prelazili pažljivo i znatiželjno, krećući se 'u svim pravcima'. To kako je išla njihova intimna evolucija publika je doživljavala različito. Neki im nikad nisu oprostili Elektropionir, neki ni ne znaju za 'Usamljenog hašišara', nekima je sve to jedna te ista pesma od 6 minuta u bržoj i sporijoj verziji, dok ih većina sasvim spontano i oduševljeno prati i hrabri na njihovom putu. Da li je to raspoloženje prema bendu stvar slobodoumnosti, senzibiliteta, večnog rata indi rokera i klabera, ili inertnosti dežurnih hejtera, mogu samo da nagađam. Kako stvari stoje taj 'tihi rat' traje i danas kada su granice između savremenih muzičkih žanrova sasvim izmešane i gotovo da iščezavaju. U zemlji u kojoj su podele smisao života i motiv za opstanak, dolazi nam Jedinstvo kao vesnik rasterećenijih i zabavnijih tranzicionih vremena. Hm.

Naći ćemo ovde 'new and improved' reinkarnacije različitih DD faza, što je donekle i očekivano za muzičare koji su razvili prepoznatljivi stil. Nadgradnja opštih mesta usredsređena je na raskošnije aranžmane (naročito klavijatura Nikole Memedovića), efektne instrumentalne linije i besprekornu produkciju. 'Dišem' i 'Munjevitom brzinom' prizivaju U nedogled, 'Stvarnost', 'Kao reka' i 'Ženeva' sećaju na Život počinje u tridesetoj, dok je 'Robot' pravi hitični omaž Elektropioniru.

Naspram ovog solidnog, 'tradicionalnog' dela albuma, stoje četiri lagana iskoraka iz nadahnute DD 'rutine' - kontroverzni 'Šećer', pesma koja počinje kao asid-džez posveta 'Zapremini tela', pa se onda elegantno ušunjaju Najl Rodžers (Nile Rogers) i Oliver Mandić, a na sve to sitan na-na-na-na-na vez koji samo čeka grlate devojke iz Vrela. Šizofrena - da, ali i pored toga što mnoge iritira, uspešna igra, za one koji ne robuju predrasudama. '130' je spektakularna 'organska' plesna vožnja, najupečatljivija zbog tempa i ritma, koji ih prosto nagovaraju da se upuste u opsežnije sviračke 'tribal-techno' avanture, shodno svom urođenom 'klaberskom' genu. Zaključna numera 'Ulazak u harlem', koja svojim vremenskim kodom odudara od ostatka albuma, zanimljiva je stilska minijatura u slavu grupe Smak, i kao takva na nekakav bizaran način efektno zaokružuje celinu.

Najuzbudljivija pesma na albumu 'U svim pravcima' nenametljivo, a maestalno predstavlja suštinu njihove estetike - pulsirajuće, hipnotišuće ritmičko kolo tonova i reči, trenutak gde se u snoviđenju spajaju Beograd, Jamajka, London i Njujork, od Slaja i Robija (Sly & Robbie), preko The Clash i Underworld do sastava Talking Heads i LCD Soundsystem. Magično mesečarenje.

Ljubitelji Vučine bilo društveno, bilo emotivno angažovane 'haiku' lirike najviše će primetiti promenu kursa, i verovatno negodovati na rasterećene, nekome povremeno čak i banalne stihove. Ako ste njegove tekstove do sada tumačili kao svojevrsni generacijski zeitgeist, pitam se, u kakvom onda svetu (želimo da) živimo, ovde i sada? Izgleda da nema više malih ličnih otkrića koja život znače, zamenile su ih opštekulturne prečice (stvarnost čudnija od sna, ništa nije kao što izgleda; munjevitom brzinom idu godine, gladne jedu site a divlje pitome), osećanja su na distanci, svako je zaokupljen sobom, samo(za)dovoljan i blago otupeo. 'Dišem' bi u tom smislu mogla da predstavlja manifest tog novog 'stanja', gde prevladava opuštenost koja čas liči na bezbrižnu laku radost i novi početak, a čas na ravnodušnost prema svetu u kome se ništa značano ne događa (ko zna, možda ostanemo ovde sve do jutra, pa šta! a napolju je lepo, događa se nešto - gori guma). Najbolje je da stihove poput 'Pada mi šećer. Zatečen!' (kod mene Zapečen), ili 'Darkvud Dab! Tutnjava!' (kod mene Utovar!) prihvatite kao duhovitost/ironiju bez dubljih značenja.

I na kraju, kakav je novi Darkwood Dub?

Dobar album kome fali 'ono' nešto. Oštrica. Značaj. Velika pesma. Kao 'Vrtlog vira'. Izazov.

Preslušajte "Jedinstvo" na B92.fm

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare

7 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: