Nedelja, 26.05.2013.

19:45

Radost života prkosi smrti u lice

Radost života prkosi smrti u lice IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

21 Komentari

Sortiraj po:

makid

pre 13 godina

prosle godine sam izgubila troje najdrazih... Da sam znala da je kraj i da odlaze, slikala bih se s njima svakodnevno, kako god da je sve izgledalo tesko,mucno, bolno i beznadezno gledajuci ih dok odlaze....
Ovo je tako jako i emotivno prikazano kroz fotografije i nema nikakve morbidnosti u tome, kao sto neki ovde kazu. Najmorbidnije je kad se rastajes, a ne mozes dobiti povratni osmeh i zagrljaj, vec samo tisinu i muk i neme usne.... Andjeli, neka vas Bog cuva gore...

shox

pre 13 godina

Pogled mame Džun u svoju ćerku Ostin najbolje opisuje stanje u kome se nalaze oni koji su bliski članu porodice sa terminalnom bolešću - tuga zbog neminovnosti koja je tako bolno blizu pomešana sa srećom što je draga osoba još uvek tu.

Mislim da ove fotografije pomažu porodicama da im oni koji nisu više nisu tu ostanu u izdanju koje budi više lepih osećanja, dok je za sve nas podsetnik koliko život može da bude lep dok traje i da kažemo dragim osobama koliko ih volimo i da smo srećni što postoje.

Vesna

pre 13 godina

Prilično je jezivo slikati ljude koji umiru.Možda se neko nada i da će preživeti,a vi ih slikate ..to je isto kao da im kažete,e,nećete,a ovo je za uspomenu vašoj porodici.Znači,fotograf ide i traži umiruće ljude.Morbidno i nenormalno,po mom shvatanju.

shox

pre 13 godina

Pogled mame Džun u svoju ćerku Ostin najbolje opisuje stanje u kome se nalaze oni koji su bliski članu porodice sa terminalnom bolešću - tuga zbog neminovnosti koja je tako bolno blizu pomešana sa srećom što je draga osoba još uvek tu.

Mislim da ove fotografije pomažu porodicama da im oni koji nisu više nisu tu ostanu u izdanju koje budi više lepih osećanja, dok je za sve nas podsetnik koliko život može da bude lep dok traje i da kažemo dragim osobama koliko ih volimo i da smo srećni što postoje.

makid

pre 13 godina

prosle godine sam izgubila troje najdrazih... Da sam znala da je kraj i da odlaze, slikala bih se s njima svakodnevno, kako god da je sve izgledalo tesko,mucno, bolno i beznadezno gledajuci ih dok odlaze....
Ovo je tako jako i emotivno prikazano kroz fotografije i nema nikakve morbidnosti u tome, kao sto neki ovde kazu. Najmorbidnije je kad se rastajes, a ne mozes dobiti povratni osmeh i zagrljaj, vec samo tisinu i muk i neme usne.... Andjeli, neka vas Bog cuva gore...

Vesna

pre 13 godina

Prilično je jezivo slikati ljude koji umiru.Možda se neko nada i da će preživeti,a vi ih slikate ..to je isto kao da im kažete,e,nećete,a ovo je za uspomenu vašoj porodici.Znači,fotograf ide i traži umiruće ljude.Morbidno i nenormalno,po mom shvatanju.

Vesna

pre 13 godina

Prilično je jezivo slikati ljude koji umiru.Možda se neko nada i da će preživeti,a vi ih slikate ..to je isto kao da im kažete,e,nećete,a ovo je za uspomenu vašoj porodici.Znači,fotograf ide i traži umiruće ljude.Morbidno i nenormalno,po mom shvatanju.

shox

pre 13 godina

Pogled mame Džun u svoju ćerku Ostin najbolje opisuje stanje u kome se nalaze oni koji su bliski članu porodice sa terminalnom bolešću - tuga zbog neminovnosti koja je tako bolno blizu pomešana sa srećom što je draga osoba još uvek tu.

Mislim da ove fotografije pomažu porodicama da im oni koji nisu više nisu tu ostanu u izdanju koje budi više lepih osećanja, dok je za sve nas podsetnik koliko život može da bude lep dok traje i da kažemo dragim osobama koliko ih volimo i da smo srećni što postoje.

makid

pre 13 godina

prosle godine sam izgubila troje najdrazih... Da sam znala da je kraj i da odlaze, slikala bih se s njima svakodnevno, kako god da je sve izgledalo tesko,mucno, bolno i beznadezno gledajuci ih dok odlaze....
Ovo je tako jako i emotivno prikazano kroz fotografije i nema nikakve morbidnosti u tome, kao sto neki ovde kazu. Najmorbidnije je kad se rastajes, a ne mozes dobiti povratni osmeh i zagrljaj, vec samo tisinu i muk i neme usne.... Andjeli, neka vas Bog cuva gore...