Bolji život - hajde da se svi vratimo u despotiju

Pa jeste, Srbi imaju samo ta dva puta: ili ce biti strpljivi jos nekih 150 godina dok ne razviju gradjansku demokratiju, ali pod uslovom da izbjegnu novi rat, ili ce dobiti despota ili diktatora i nastaviti kao i do sada, ali ovaj put uz malo vise srece.
Srbija i Srbi nisu krivi sto su imali istoriju kakvu su imali. Jer da su se nalazili na nekom drugom, manje vjetrovitom mjestu, mozda bi ih ovakva ratnicka i destruktivna istorija mimoisla. Jeste da se kaze (olako!) da narod ima vlast kakvu zasluzuje, ali to jednostavno nije tacno. To je tacno u zemljama koje imaju razvijenu demokratiju, pa ako hoce da imaju nekog debila na vlasti, sami su krivi. Ali u Srbiji nikada - ali ni-ka-da - nije bila uspostavljena politicka scena gdje bi gradjani svojom voljom izabrali svog lidera. Niti su ti gradjani zapravo ikada bili - gradjani (gdje pod pojmom gradjana podrazumjevam politicki svejesnog pojedinca koji ide na glasanje sa osjecajem da tamo moze nesto da promjeni, prethodno naoruzan relevantnim informacijama). Za ovo se ne moze kriviti Srbe. Taman kad im je lijepo krenulo uz Djuradja Brankovica (15. vijek) dodjose Turci. I ostase 500 godina. Od potencijalnih gradjana napravise - raju. Bezlicnu masu koja na sitno mulja, snalazi se, boji se svake uniforme (i postara), krade na sitno tek toliko da se prezivi, a ne izgubi glava. Gdje su oni inspirisuci vjetrovi koji su duvali po centralnoj Evropi jos od Gutenberga (kad su ljudi poceli citati i po nesto drugo, a ne samo bibliju), preko Rusoa i Voltera, kada su se ljudi poceli osjecati ljudima, pa kroz Francusku revoluciju kada su se pojavili ideali slobodnih nacija? Ta oluja je u Srbiji bila na nivou maestrala, bolje receno vladala je bonaca. Ali bonaca je dobra samo kad si na moru! A onda je dosao Tito. Nova sansa neposredno poslije Drugo svjetskog rata je dosla i - propala. Kazu zemlja nam je bila u opasnosti?! Kakvoj opasnosti? Da udju Rusi? Pa usli su!? Ne na tenkovima kao u Madjarskoj, ali u nase glave. Ja se sjecam koliko puta sam kao dijete crtao portret Lenjina??! Ali ja sam makar izbjegao da cujem i povjerujem u krave koje daju dnevno 500 L mlijeka. Ali nasa nesreca je bila neminovna. Tito i grupa zatvorenika iz Lepoglave, skolovanih nocu u moskovskim predgradjima, docepala se vlasti. Oni su odlucivali ko je nas prijatelj, ko je nas neprijatelj, svaka odluka je donosena iz uskog kruga ljudi. Ljudi su presli iz stadijuma raje u stadijum proletera. Prevareni. Kao imaju vlast??? Kako? Pa kroz lik i djelo recimo Mike Sipljka. Mika Spiljak je tacno znao sta su moje potrebe. Ja jednostavno nisam trebao da razvijam taj dio (politickog) bica koje bi me ucinilo politicki samostalnim i svjesnim ciniocem. Ne, to je izumrlo. Ostao je strah od batinjanja u policijskim podrumima i parola da se moze malo krasti, ali najvaznije je postovati CK (centralni komitet, za mladje). I tako je nas zivot kao suzanj nastavljen. Sad vise uopste nije pitanje ko je na vlasti: svejedno je. Taj nas jase, otima od nas, vodi nas u klanice, laze u oci, a mi ne znamo da postoje mehanizmi da ih se rijesimo. Ej, mehanizme su ustanovili Grci prije 2700 godina. Ali eto nekako nas to stalno mimoilazi.

Pa jeste, Srbi imaju samo ta dva puta: ili ce biti strpljivi jos nekih 150 godina dok ne razviju gradjansku demokratiju, ali pod uslovom da izbjegnu novi rat, ili ce dobiti despota ili diktatora i nastaviti kao i do sada, ali ovaj put uz malo vise srece.
Srbija i Srbi nisu krivi sto su imali istoriju kakvu su imali. Jer da su se nalazili na nekom drugom, manje vjetrovitom mjestu, mozda bi ih ovakva ratnicka i destruktivna istorija mimoisla. Jeste da se kaze (olako!) da narod ima vlast kakvu zasluzuje, ali to jednostavno nije tacno. To je tacno u zemljama koje imaju razvijenu demokratiju, pa ako hoce da imaju nekog debila na vlasti, sami su krivi. Ali u Srbiji nikada - ali ni-ka-da - nije bila uspostavljena politicka scena gdje bi gradjani svojom voljom izabrali svog lidera. Niti su ti gradjani zapravo ikada bili - gradjani (gdje pod pojmom gradjana podrazumjevam politicki svejesnog pojedinca koji ide na glasanje sa osjecajem da tamo moze nesto da promjeni, prethodno naoruzan relevantnim informacijama). Za ovo se ne moze kriviti Srbe. Taman kad im je lijepo krenulo uz Djuradja Brankovica (15. vijek) dodjose Turci. I ostase 500 godina. Od potencijalnih gradjana napravise - raju. Bezlicnu masu koja na sitno mulja, snalazi se, boji se svake uniforme (i postara), krade na sitno tek toliko da se prezivi, a ne izgubi glava. Gdje su oni inspirisuci vjetrovi koji su duvali po centralnoj Evropi jos od Gutenberga (kad su ljudi poceli citati i po nesto drugo, a ne samo bibliju), preko Rusoa i Voltera, kada su se ljudi poceli osjecati ljudima, pa kroz Francusku revoluciju kada su se pojavili ideali slobodnih nacija? Ta oluja je u Srbiji bila na nivou maestrala, bolje receno vladala je bonaca. Ali bonaca je dobra samo kad si na moru! A onda je dosao Tito. Nova sansa neposredno poslije Drugo svjetskog rata je dosla i - propala. Kazu zemlja nam je bila u opasnosti?! Kakvoj opasnosti? Da udju Rusi? Pa usli su!? Ne na tenkovima kao u Madjarskoj, ali u nase glave. Ja se sjecam koliko puta sam kao dijete crtao portret Lenjina??! Ali ja sam makar izbjegao da cujem i povjerujem u krave koje daju dnevno 500 L mlijeka. Ali nasa nesreca je bila neminovna. Tito i grupa zatvorenika iz Lepoglave, skolovanih nocu u moskovskim predgradjima, docepala se vlasti. Oni su odlucivali ko je nas prijatelj, ko je nas neprijatelj, svaka odluka je donosena iz uskog kruga ljudi. Ljudi su presli iz stadijuma raje u stadijum proletera. Prevareni. Kao imaju vlast??? Kako? Pa kroz lik i djelo recimo Mike Sipljka. Mika Spiljak je tacno znao sta su moje potrebe. Ja jednostavno nisam trebao da razvijam taj dio (politickog) bica koje bi me ucinilo politicki samostalnim i svjesnim ciniocem. Ne, to je izumrlo. Ostao je strah od batinjanja u policijskim podrumima i parola da se moze malo krasti, ali najvaznije je postovati CK (centralni komitet, za mladje). I tako je nas zivot kao suzanj nastavljen. Sad vise uopste nije pitanje ko je na vlasti: svejedno je. Taj nas jase, otima od nas, vodi nas u klanice, laze u oci, a mi ne znamo da postoje mehanizmi da ih se rijesimo. Ej, mehanizme su ustanovili Grci prije 2700 godina. Ali eto nekako nas to stalno mimoilazi.