Nedelja, 24.06.2007.

11:06

Premijera filma Hadersfild

Premijera filma Hadersfild IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

3 Komentari

Sortiraj po:

Sasha

pre 18 godina

Predstava koja je uradjena na osnovu iste price je potpuno jedinstvena, i slobodno mogu reci, savrsena, jer to i jeste. Pocev od onih prostih shala, pa preko onih velikih kojima se od srca smejasmo, pa do najemotivnijih trenutaka koji ucinise da se najezim od same pomisli da smo i mi takvi, da smo potpuno isti kao Rasa, Dule, Igor, ili Ivan. Mi, nesto emotivniji zaplakasmo na Nebojsin monolog, a i sam kraj predstave nije me ostavio ravnodusnom. Iskreno se nadam da su uspeli bar do nekle preneti na platno onu emociju s kojom rade ovu predstavu vec dve sezone. Prica je fascinantna, lepa i ruzna u isti mah, ali potpuno iskrena sa bezbroj momenata iz svakodnevice. Jako bih volela da osetim isto, i jace, treperenje pod kozom gledajuci ovu pricu na filmu, mada priznajem da sam skepticna po tom pitanju. Ali film cu, naravno, pogledati.

Sasha

pre 18 godina

Predstava koja je uradjena na osnovu iste price je potpuno jedinstvena, i slobodno mogu reci, savrsena, jer to i jeste. Pocev od onih prostih shala, pa preko onih velikih kojima se od srca smejasmo, pa do najemotivnijih trenutaka koji ucinise da se najezim od same pomisli da smo i mi takvi, da smo potpuno isti kao Rasa, Dule, Igor, ili Ivan. Mi, nesto emotivniji zaplakasmo na Nebojsin monolog, a i sam kraj predstave nije me ostavio ravnodusnom. Iskreno se nadam da su uspeli bar do nekle preneti na platno onu emociju s kojom rade ovu predstavu vec dve sezone. Prica je fascinantna, lepa i ruzna u isti mah, ali potpuno iskrena sa bezbroj momenata iz svakodnevice. Jako bih volela da osetim isto, i jace, treperenje pod kozom gledajuci ovu pricu na filmu, mada priznajem da sam skepticna po tom pitanju. Ali film cu, naravno, pogledati.

Sasha

pre 18 godina

Predstava koja je uradjena na osnovu iste price je potpuno jedinstvena, i slobodno mogu reci, savrsena, jer to i jeste. Pocev od onih prostih shala, pa preko onih velikih kojima se od srca smejasmo, pa do najemotivnijih trenutaka koji ucinise da se najezim od same pomisli da smo i mi takvi, da smo potpuno isti kao Rasa, Dule, Igor, ili Ivan. Mi, nesto emotivniji zaplakasmo na Nebojsin monolog, a i sam kraj predstave nije me ostavio ravnodusnom. Iskreno se nadam da su uspeli bar do nekle preneti na platno onu emociju s kojom rade ovu predstavu vec dve sezone. Prica je fascinantna, lepa i ruzna u isti mah, ali potpuno iskrena sa bezbroj momenata iz svakodnevice. Jako bih volela da osetim isto, i jace, treperenje pod kozom gledajuci ovu pricu na filmu, mada priznajem da sam skepticna po tom pitanju. Ali film cu, naravno, pogledati.