11.03.2026.
12:55
Tramp odustaje? Uskoro će proglasiti kraj...
Američki predsednik Tramp uskoro će proglasiti kraj rata s Iranom. Međutim, to neće biti zato što je završena njegova misija, nego zbog toga koliko političkog i ekonomskog bola Tramp može da podnese.
Prag izdržljivosti Irana pritom je gotovo sigurno viši od njegovog, piše urednik Fajnenšel tajmsa Edvard Lus u komentaru za taj list.
Tramp će, naravno, povlačenje predstaviti kao pobedu. Ali Iran će snažno nastojati da mu niko ne poveruje. Upravo je u tome, prema Lusu, srž dileme u koju se Tramp sam doveo.
Rat bez pripreme
Tramp bi, piše Lus, bio u mnogo boljoj poziciji da je unapred predvideo ovu situaciju. Jedan od prvih poteza mogao je biti obnavljanje američkih strateških rezervi nafte.
One su se znatno smanjile nakon ruske totalne invazije na Ukrajinu i nikada nisu ponovo popunjene.
- Šta će se desiti ako Iran zapravo ubije Trampa?
- Katastrofalna greška Donalda Trampa
- Razorene američke baze; Eksplozije u Bahreinu; Gori u Ormuskom moreuzu FOTO/VIDEO
Cene nafte i gasa možda bi i tada porasle, ali pravovremena priprema uvek je bolja od naknadnog gašenja požara.
Drugi korak bio bi pridobijanje monarhija Persijskog zaliva za ratni plan pre početka sukoba. Ali činjenica da Tramp nije imao jasno definisan cilj otežala je takav pristup. Sada se, piše Lus, suočava sa sve nervoznijim državama Zaliva.
Treći korak bio bi priprema američke javnosti na duži sukob. Ni to se nije dogodilo.
Ormuz i iluzija kontrole
Ključno pitanje, piše Lus, jeste da li je Tramp u međuvremenu shvatio koliko je problematično ulaziti u rat bez dugoročnog planiranja.
Čak i ozbiljno oslabljen Iran i dalje može da zastrašuje tankere u Persijskom zalivu i parališe velik deo regionalne energetske proizvodnje.
Bez potpune okupacije Irana Tramp ne može da garantuje bezbednu plovidbu kroz Ormuski moreuz, a to će se teško desiti, objašnjava urednik Fajnenšel tajmsa.
Kako su mnogi već primetili, Sjedinjenim Državama trebalo je dvadeset godina da u Avganistanu zamene talibane - talibanima.
Trampu je, piše Lus, trebalo tek nešto više od sedam dana da jednog Hamneija zameni drugim.
Budući da se novi vrhovni vođa Modžtaba Hamnei smatra još tvrđim od svog oca, Tramp će verovatno teško postići prekid vatre sa Iranom, a kamoli ono što naziva bezuslovnom predajom.
Dva vrlo rizična scenarija
U takvoj situaciji Trampu ostaje nekoliko vrlo opasnih opcija.
Prva bi bila slanje američkih ili izraelskih specijalnih jedinica u Isfahan kako bi zaplenile ono što je ostalo od iranskih zaliha obogaćenog uranijuma, oko 400 kilograma.
Uspešna operacija dala bi Trampu spektakularan izlaz iz rata. Ali nad takvim planom, upozorava Lus, lebdi senka Džimija Kartera.
Njegova neuspela operacija spasavanja američkih talaca u Iranu 1980. godine uveliko je doprinela političkom slomu njegovog predsedništva.
Tramp, navodi Lus, ne bi preživeo sličan politički neuspeh.
Druga opcija bila bi okupacija iranskog ostrva Karg kako bi se zaustavio izvoz iranske nafte. Takav potez mogao bi biti još rizičniji jer bi zahtevao mnogo više američkih vojnika na terenu, i to na duži rok.
Nova operacija pogoršala bi "naftni šok"
Iako bi time bio presečen glavni izvor prihoda iranskog režima, takva operacija još više bi pogoršala globalni šok na tržištu nafte. Odnos rizika i koristi u takvom scenariju, smatra Lus, izgleda krajnje nepromišljeno.
Već nakon jedva dve nedelje rata podrška Trampovoj politici u javnosti na nivou je podrške ratu u Vijetnamu krajem 1967. godine, kada je poginulo više od 11.000 američkih vojnika.
Današnje Sjedinjene Države, piše Lus, nemaju političku toleranciju ni za nekoliko desetina poginulih vojnika.
Zbog toga je pitanje hoće li Tramp odustati od rata samo pitanje vremena.

Komentari 2
Pogledaj komentare Pošalji komentar