Alan Menu za B92: „Završio bih karijeru u Ševroletu“
U biografiji Alana Menua najveći dometi jesu dve titule BTCC prvaka, dok u Svetskom šampionatu Švajcarac ima četrnaest pobeda i još uvek je bez naslova. Prvi je u WTCC-u doveo ekipu Ševrolet do najvišeg stepenika podijuma i od 2004. naovamo dao je silan doprinos razvoju modela Lačeti i Kruz. Ove sezone treći pretendent na zvanje najboljeg na svetu, četrdesetsedmogodišnji vozač simbolizuje kontinutet u postavi koja je 2010. osvojila duplu krunu i danas je neukrotiva sila u WTCC-u. U Brnu smo ’prečešljali’ najvažnija poglavlja njegove bogate trkačke karijere, onoliko detaljno koliko su nam vremenska ograničenja dopustila...
Krenulo ti je bolje nego ranijih godina, mada ni u 2011. nisi pošteđen incidenata (Italija, Mađarska)... “Vrlo sam zadovoljan početkom sezone. Da nije bilo incidenata u Monci i Hungaroringu, bio bih vrlo blizu Roba, mislim na 10 poena, ili slično. Šta se može kad vas udare otpozadi? Kad ste pozadi i ubrzavate, vaš je izbor da li dižete nogu s gasa ili ne. Ako ste pored, na pola auta, to je pošteno i OK. Ali, ako ste na 10 centimetara, kao Koronel na Hungaroringu, onda je to problem. OK, sada znam da ti ljudi neće oduzeti gas, nešto sam naučio, ali mislim da tu nema dovoljno poštovanja. To je problem.“
Moncu ti je upropastio timski kolega Ivan Miler. Jeste li posle razgovarali o svemu? „Da, naravno. Šta možete, šta je bilo, bilo je. Pogotovu kad ste timske kolege, nema smisla svađati se. Sudije su mu izrekle uslovnu kaznu, a posle su mi kazale da je po njima on kriv 80%, a 20% ja. A tih 20% zato što sam prekasno zatvorio prolaz. OK, kad sam shvatio da je Ivan brži od mene na izlasku iz krivine ’Rođa’, zatvorio sam prolaz za sledeću krivinu, za ’Lesmo’. Znao sam da bih mogao sleteti ako me udari, ali sam takođe znao da postoji naredba da ne smemo da izbacujemo jedni druge i bio sam ubeđen da će dići nogu s gasa. I digao je, ali kasno. Šta možete? A Koronel je posle trke u Mađarskoj došao da mi se izvini. Nije to rekao na pres konferenciji, ali meni se izvinio. Sve to koštalo me je najmanje 35 poena. Najmanje.“
Zabeležio si vrlo emotivnu pobedu u Kuritibi, gde te je nadahnula ’podrška odozgo’. „Ne bih išao tako daleko. Ali, hteo sam da pobedim za svog oca. Razmišljao sam o tome pre odlaska u Brazil. U novembru 2010. želeo sam da za njega pobedim u Makauu, jer pre nego što je umro, rekao je mojoj sestri da želi da ostanem tamo i da osvojim trku. Bio sam u prvom startnom redu i otkazalo je kvačilo. Hteo sam da osvojim trku i hteo sam da to izvedem u Brazilu. Kao što sam rekao, ta pobeda nije za mene, nije za Ševrolet, ni za bilo koga drugog nego za mog oca. Nadam se da je gledao.“
Zašto si prestao s formulama posle vicešampionskih titula u Britanskoj Formuli Ford i F3000? „Novac. To je bilo sve. Za Formulu Ford mogao sam da prikupim budžet, ali posle Formule Ford, vozio sam dve godine Formulu 3, ali nikad nisam imao budžet, uvek samo pola onoga što je potrebno. I isto je bilo u F3000. Propustio sam neke trke u Britanskom šampionatu i ipak završio drugi. Vozio sam Evropsku Formulu 3000 1991. godine i startovao sam samo na šest trka, morao sam da prestanem, nije bilo budžeta. A niste s najboljim timom, ne dobijate nove delove, ne testirate, tako je nemoguće.“
„I onda mi se ukazala prilika, BMW me je pozvao na probe vozača. U F3000 pomagao mi je Mark Zurer, švajcarski F1 vozač koji je radio za BMW i vodio BMW trkače u DTM-u. I pogurao je BMW da me pozove na taj test. Nikada nisam bio zainteresovan za turing automobile, još uvek sam sanjao o Formuli 1. Na testu su bili Dindo Kapelo i drugi dobri vozači. Izvezao sam test u DTM autu, bio sam najbrži, onda su mi dali ugovor za 1992. i tako je počela moja prava karijera. Stavili su me u Britanski turistički šampionat i odrastao sam zajedno sa BTCC-jem, koji je počeo da raste baš u vreme kad sam se priključio. Ne osvrćem se unazad, ali potrebna vam je sreća, da se nađete na pravom mestu u pravo vreme.“
I tako si slavu dostigao u disciplini u kojoj nisi ni sanjao da ćeš se naći? „O, da, baš tako. Jer kao većina vozača, kao 98% njih, i ja sam sanjao o Formuli 1. Iako se krvavo borite s manjkom u budžetu, s ovim i onim, još uvek negde krajičkom uma verujete da ćete dospeti do Formule 1. Ali, moram da kažem da je bilo olakšanje kad sam dobio ugovor s BMW-om. Dobio sam i malu platu, to je bilo dobro, bilo mi je 29 godina, prvi put sam bio plaćen da se trkam. Konačno sam doživeo olakšanje da ne moram više da se borim da obezbedim novac, koji ionako nikada nisam uspeo da skupim u punoj meri. Isuviše je skupo.“
Kakve su ti uspomene na devet godina u BTCC-ju, gde si se trkao u Reno Laguni i Ford Mondeu? „Imam samo sjajne uspomene na period od 1992. do 2000. Britanski turistički šampionat praktično je bio vrsta svetskog prvenstva. Vožen je u Velikoj Britaniji, ali bilo je toliko dobrih vozača iz inostranstva i vrhunskih britanskih vozača. U jednom trenutku bilo je 10 proizvođača, to su bili superturing automobili, stvarno dobri, bolji od ovih (WTCC), imali su jače prianjanje. I nivo celog takmičenja, vozača i vožnje bio je vrhunski. To su mi bile jako dobre godine, živeo sam sa ženom i decom u Britaniji, oni su išli na sve trke. Bilo je veoma dobro. Bio bih i dalje tamo da je to potrajalo. Ne bi bilo razloga da se traži bilo šta drugo.“
Iz današnje perspektive, da li ti je draža Laguna ili Mondeo? „Mondeo je bio bolji auto, jer je bio dve godine noviji i nastavili su da ga razvijaju. Nemam preferenci. Pretpostavljam da je mom srcu bliža Laguna, jer sam u njoj osvojio svoj prvi šampionat 1997. godine. S Renoom sam bio vicešampion ’94, ’95, ’96 i onda smo osvojili titulu 1997, mislim da sam 1998. bio četvrti. S njima sam doživeo jako dobre godine.“
Svoje tri DTM sezone sa Opel Astrom okarakterisao si kao neuspešne. Šta nije upalilo? „Ne ja, nije imalo veze sa mnom. Opel nije bio konkurentan. Bio sam tamo tri godine, 2001, 2002. i 2003. U tri godine, mi smo kao Opel, sa sedam ili osam vozača u tri različita tima, osvojili tri podijuma i mislim da su sva tri bila treća mesta. Jedan podijum godišnje. U 2002. ja sam osvojio taj podijum. U tom smislu, to je bio uspeh. (smeh) Bilo je mnogo interne borbe i puno politike unutar tima. Vozači su bivali okrivljeni, a bilo je očigledno da je problem u autu i kako je cela stvar vođena.“
„Bilo je mentalno naporno. Osećao sam se kao peti točak u DTM-u: postojali su Mercedes i Audi, a onda Opel. A ja sam bio Opelov vozač, i to stranac, ne Nemac. U te tri godine u DTM-u, gotovo kao da nisam ni bio tamo U Opelu su postojali Manuel Rojter i Joahim Vinkelhok. Oni su imali uticaj, bili su priznati kao Opelovi vozači, ali mi ostali bili smo niko. Takav je moj osećaj. Ne kajem se, bilo je tamo i dobrih ljudi, borio sam se da popravimo stvar, pogrešno su me razumeli, konačno sam to i platio. Na neki način, možda je to bio skriveni blagoslov, jer sam na kraju završio sa Ševroletom i RML-om u WTCC-u, to je fantastičan tim a ovo je dobar šampionat.“
BTCC ti je očigledno omiljeno prvenstvo, a auto? „Od svih koje sam vozio? Znate li da sam vozio Vilijams formulu 1? Samo test, dva ili tri dana. Ali ako govorimo o mom poslu, ne mislim da imam omiljeni auto. U iskušenju sam da kažem ovaj, Ševrolet Kruz, jer je to sadašnji auto, njega sad vozim. Ne živim u prošlosti, ja živim u sadašnjosti, a ona je sa Ševroletom. Ali, nemam omiljeni auto.“
Tim u kojem si se najbolje osećao? „Vilijams, s Renoom u BTCC-u. Ovo nije ništa protiv RML-a, jer je RML fantastična ekipa. Ipak rekao bih da Vilijams turing tim ima blagu prednost nad RML-om. Teško je objasniti zašto, ne možete to pretočiti u reči, ali RML im je vrlo blizu.“
Kog protivnika (ili kolegu) najviše uvažavaš? „Hm, koga najviše poštujem... Ima ih više. Tarkvini, sigurno. Ivan (Miler), (Rikard) Rajdel. U osvrtu na prošlost, Džon Kleland, ne u BTCC vreme, onda se nismo slagali. U DTM-u - Manuel Rojter, ne samo kao vozač. Jer, pokušavali smo da radimo zajedno i poboljšamo situaciju u Opelu.“
Tvoja omiljena staza, uključujući sve na kojima si vozio? „U Velikoj Britaniji definitivno Oulton Park, uvek mi je tamo išlo dobro. To je stara staza, prava vozačka, ima uspone i padove, krivine sa kontranagibom. Ovde, u WTCC-u - Makau. Spa je takođe dobra, ali potreban je snažan automobil. Tamo smo jedne godine bili s WTCC-om, ali ovo nisu dovoljno jaki automobili za nju.“
Kako pamtiš godine razvoja Ševrolet Lačetija? „S iskustvom koje sam imao, kad sam se 2004. priključio timu, znao sam da će posao biti naporan. Mislim da sam bio malo realističniji od većine menadžera ekipe. Oni su mislili su da će brže postati brži. I prvi zvanični test u Monci malo im je otvorio oči - bili smo četiri sekunde po krugu sporiji. Neki od njih su skočili, ali, ja sam mislio - to je normalno, ne ulazite u šampionat ovako visokog nivoa a da odmah zaostajete samo sekund. Ali, ekipa je radila fantastično dobro. Trebalo je dve godine i 2007. smo stvarno postali dobri. Čak i tad nas je FIA usporila, ja i Larini imali smo 1-2 u Zandvortu i onda nam je u ponedeljak FIA dodala 25 kilograma. Samo Ševroletu. Zašto su usporili samo nas? Kao da nam neko nije dao da osvojimo šampionat.“
„Sada definitivno imamo najbolji paket, ali sva priznanja idu momcima, mehaničarima, inženjerima. Obavili su prokleto dobar posao i reagovali su na pravi način 2005. Niko nije klonuo, svi su nastavili da se trude i svi su znali da ćemo na kraju uspeti. Bilo je jako dobro, za mene je to bio izazov. Kad su me kontaktirali, rekao sam da želim taj izazov, da počnem od nule i izgradim nešto, jer sam tek bio završio svoje tri godine u DTM-u sa Opelom. OK, možda je potrajalo malo duže nego što sam i sâm mislio, jer prvenstvo smo osvojili tek prošle sezone, ali to je izazov koji me je jako zanimao. Počeli smo stvarno od nule, od čistog lista hartije.“
Imaju li svi vozači Ševroleta pristup svoj telemetriji? „Da, apsolutno, sve je otvoreno i tako je od početka, od prvog dana.“
Pošto si ti Švajcarac, u promo materijalima često se pominju švajcarsko poreklo Ševroleta i nekada njegov, a sada tvoj srećni startni broj 8? „Ah, to je fini mali detalj, ali nisam potpisao za Ševrolet zato što je Luj Ševrolet bio Švajcarac. Lepo je imati tu vezu sa Švajcarskom i njegovim srećnim brojem 8. Ako osvojim šampionat ove godine, možda ću moći da kažem da je to i moj srećni broj. Zasad je to samo mali fini detalj.“
Povremeno nastupaš u argentinskom TC2000 šampionatu. Kako ti se dopada? „Sviđa mi se, zaista. Ljudi ovde ne shvataju koliko je tamo jaka konkurencija, toliko je automobila, toliko dobrih vozača. Tamošnji vrhunski vozači jako su brzi, videli ste Kaku Buena u Brazilu, bio je desetinku ili dve iza nas, a nije testirao auto. Obožavam da idem u Argentinu, takođe i zbog atmosfere. Na trci u Buenos Airesu pojavi se 60-80.000 ljudi. I svi su uzbuđeni, kao pravi latini. Šteta što ne govorim španski. Tamo se trkam šest godina i nadam se da ću u avgustu otići opet. Prvi put bio sam 2004. i dopalo mi se, sa Ševroletom imam odličan odnos, zovu me svake godine i svake godine jako rado idem. Dosad imam jako dobre rezultate tamo - dva podijuma, pobeda, ide jako dobro.“
Da li Evropa na to prvenstvo treba više da obrati pažnju? „Sasvim! Isto je sa Australijskim V8 šampionatom. OK, automobili su drugačiji, ali šampionat je prokleto dobar. Razumljivo je da ljudi van auto-sporta to ne znaju, ali većina ljudi iz auto-sporta ne shvata koliko je konkurentno prvenstvo u Australiji, koliko u Argentini. Većina ljudi je takva, samo gledaju sebe i misle da su najbolji. Ali, nisu. Uzmite vrhunske vozače iz svakog šampionata - ako dođu ovde, biće konkurentni, kao što bi vrhunski WTCC vozači bili konkurentni drugde.“
Imao si uspeha na trkama izdržljivosti. Ne planiraš još neki GT start, ili slično? „Ne sada. Dokle god je Ševrolet zadovoljan mnome i hoće da me zadrži, ostajem ovde. Ako jednog dana Ševrolet reši da me ne želi, možda ću razmotriti GT.“
Želja za trkanjem te ne napušta? „Ne, ne. Ovo je najduže kako sam s jednim timom ili proizvođačem. S Renoom sam, mislim, bio šest godina, a ovde sam sedam. To je najduže. I voleo bih da ovde i završim.“
*Realizaciju ovog intervjua omogućila je kompanija Ševrolet Srbija.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Prvi Akva park u Srbiji izgrađen je u Jagodini pre dve decenije, na incijativu i po ideji Dragana Markovića Palme, kao i sve ostale destinacije koje danas čine Memorijalno – turistički kompleks nazvan po svom autoru "Dragan Marković Palma“.
Rat u Ukrajini – 1.568. dan. Nakon što je Mađarska ukinula veto, deblokirano je 6,6 milijardi evra iz Evropskog instrumenta za mir namenjenih Ukrajini, ali je odmah izbio spor između Nemačke i Poljske oko njihove namene.
Fudbalska reprezentacija Portugala uspešno je završila pripreme za Svetsko prvenstvo, pošto je u poslednjoj kontrolnoj utakmici savladala Nigeriju rezultatom 2:1.
Sukob na Bliskom istoku – 103. dan. Američka Centralna komanda (CENTCOM) saopštila je da je američka vojska drugo veče zaredom izvela napade na Iran, dok je predsednik Donald Tramp ranije najavio nove udare i poručio da će Teheran "morati da plati cenu".
Suosnivač kompanije Majkrosoft Bil Gejts danas će svedočiti iza zatvorenih vrata pred Kongresom Sjedinjenih Američkih Država, u okviru istrage o vezama sa pokojnim osuđenim seksualnim prestupnikom Džefrijem Epstajnom.
Norveški apelacioni sud odbio je zahtev Mariusa Borga Hojbija da bude pušten iz pritvora zbog teške bolesti svoje majke, uoči presude u postupku za silovanje.
Albanski premijer Edi Rama našao se usred ozbiljne političke krize dok protesti širom zemlje ne jenjavaju zbog kontroverznog turističkog projekta vrednog 1,4 milijarde evra, koji se dovodi u vezu sa Ivankom Tramp i Džaredom Kušnerom.
Da se nikad ne zna u kom pravcu mogu da vas odvedu spostveni talenti pokazuje i slučaj Amande Papas, koja je od meteorologije stigla do sopstvenog digitalnog brenda i novog poslovnog uspeha i sada pravi sadržaj za platformu Passes.
Američki glumac Mark-Pol Goselar (52), poznat po ulozi Zaka Morisa u seriji "Saved by the Bell", privukao je veliku pažnju javnosti nakon pojavljivanja na događaju Bel Medija Apfrants 2026 u Torontu.
U sklopu ovogodišnjeg Urusai Con eventa u Sava Centru, organizujemo League of Legends 2v2 turnir. Ako želiš da sa svojim duo partnerom odmeriš snage protiv drugih ekipa uživo, ovo je prava prilika da se prijavite.
U sklopu ovogodišnjeg Urusai Con eventa u Sava Centru, u subotu 13. juna organizujemo Clash Royale 1v1 turnir. Ako aktivno igraš i želiš da odmeriš snage sa drugim igračima uživo, pozivamo te da se prijaviš.
Serbia’s Minister of Mining and Energy, Dubravka Djedović Handanović, stated that all outstanding issues with MOL Group were successfully resolved and that a compromise was reached regarding the Shareholder Agreement between the Republic of Serbia and MOL.
The basketball players of KK Partizan defeated Dubai Basketball by a score of 84–70, thereby reducing the deficit in the ABA League Finals series to 2–1.
Serbian President Aleksandar Vučić says that relations between Serbia and the United States have undergone a dramatic transformation under President Donald Trump.
Brutal riots, which resulted in the burning of houses and public transport in Belfast, are one of the latest public reactions in Britain to crimes committed by foreigners.
Company NIS has submitted a request for a new special license from the U.S. Office of Foreign Assets Control (OFAC), part of U.S. Department of Treasury, in order to continue its operational activities smoothly after June 16, when its previous license expires.
Kada laptop iznenada postane spor, većina korisnika odmah posumnja na procesor, RAM memoriju ili SSD disk. Međutim, uzrok problema često može biti nešto mnogo jednostavnije - baterija.
Telegram je predstavio potpuno novu aplikaciju za Apple Watch, čime se vraća na Apple platformu za pametne satove nekoliko godina nakon što je ukinuo prethodnu verziju.
Vraćanje kilometraže u Srbiji dobija novi oblik. Dok su dizel automobili godinama bili prvi na udaru, najnoviji podaci potvrđuju da prevaranti sve češće ciljaju i hibride i električne modele.
Dodge vraća Charger na evropsko tržište, a nova generacija biće dostupna i kao strujaš i kao benzinac. Evropski kupci već mogu da naruče automobil, dok prve isporuke počinju u septembru.
Automobilska okupljanja trebalo bi da budu prilika za druženje i razmenu zajedničke strasti prema automobilima. Međutim, ponekad završe u sukobu sa zakonom, što je bio slučaj i ovde.
Meksiko je dugo jedan od najvećih centara za proizvodnju automobila, u kom fabrike imaju gotovo svi veliki proizvođači. Sada bi mogli da dobiju i prvi ozbiljan domaći brend, pod nazivom Olinia.
Komentari 1
Pogledaj komentare