Milan Stepanov: ''Mogu još bolje!''

Značajan iskorak naprede u karijeri napravio je Milan Stepanov prelaskom iz Trabzonspora u ekipu prvaka Portugala – Porto. Stepanov je za samo nekoliko godina stigao od Vojvodine do Porta i to preko Trabzonspora. To ipak nije bio jednostavan put ovog 24-godišnjeg defanzivca.

Izvor: Miloš Šaranoviæ

Utorak, 25.12.2007.

20:10

Default images

''Krenuo sam iz Vojvodine, igrao tamo deset godina i mogu da kažem da je to moj klub. Prošao sam sve selekcije, došao do prvog tima, poslednjih godinu i po dana bio kapiten i došlo je bilo vreme da odem. Bilo je i teških perioda, ali sam uspeo sve to da prođem i izađem na pravi put. Kada poredim uslove, zna se kako je kod nas, tako ti je i za bolje ne znaš. Otišao sam u Tursku i mislim da je Trabzon nešto neverovatno i od uslova i od pristupa fudbalu. Bio sam tamo godinu i po dana i bilo je prelepo, što se fudbala tiče bilo je odlično. Što se tiče života, ne možeš da imaš sve. Oni su tamo drugačiji, drugačiji je mentalitet, religija i treba da se privikneš na sve to i opstaneš. Nije bilo lako, ali sam se privikao, dobro sam igrao, zavoleli su me, stekao sam ime tamo. Mislim da je rezultat svega toga transfer posle godinu i po dana.

Potpisao sam ugovor na četiri i po godine godine i imao sam još tri godine do kraja. Sad vidim koliko je Trabzon na većem nivou u odnosu na Porto, od organizacije, sistema, pristupa i shatanja fudbala, ali ovde sam dobio život. Porto kao grad je nešto prelepo. S fudbalske strane, bio sam povređen i mesec i po dana nisam igrao. Pripremao sam se fizički i počeo sam da igram. Poslednjih devet utakmica sam bio u prvih jedanaest i igrao sam dobro. Koliko su mi rekli pratili su me prošle godine na EP u Portugalu. Opravdao sam poverenje i samo da nastavim, ide sve nekom uzlaznom linijom. Samo da me zdravlje posluži, nije mi bilo lako ta četiri meseca koliko sam bio povređen. Ja sam se s jedne strane plašio, došao sam u novi klub, treba da se dokažeš. Veliku povredu sam imao, ali sve je ispalo kako treba na kraju.''
Nije bilo lako na Crnom moru. Fudbalski se razvijao. Igrao je dobro, u klubu su ga poštovali, navijači su ga zavoleli. Iako je imao ugovor na četiri i po godine, otišao je posle 18 meseci. Naredna stanica Porto. Dvostruki prvak Evrope kojem titule i stabilnost kluba nisu jedine prednosti.

''Kad igraš u tim manjim klubovima, manjim od tih velikih ekipa, imaš neki motiv više jer igraš protiv njih. Imaš još neku stepenicu da dostigneš taj vrhunac. Kao i kod nas, da odeš iz Vojvodine koja je treći klub bila i bivšoj Jugoslaviji, ima neku tradiciju. Tako i Trabzon, to je jedini klub u Turskoj koji je sem tri istanbulska osvajao prvenstvo šest puta. Sad sam došao u Porto koji je u Portugalu vrhunac i u Evropi, to je pokazao godinama, pogotovo kad je tu bio Murinjo. Osvojili su sve što se osvojiti može. Nema tu neke velike razlike. Kad se navikneš na sve, posle su samo nijanse u pitanju, ali imaš neku obavezu više jer je Porto taj koji je uvek bio prvi ili drugi. Kada je Porto drugi to je onda veliki neuspeh. Poslednje dve godine su osvojili prvenstvo, sada imamo mali pritisak od Lisabona i Sportinga. Za sada ide sve kako treba ali ima uvek tu neku malu presiju. Kad smo igrali nerešeno, u klubu, kod igrača sve normalno, ali kroz novine se to prenese kao da ispadamo iz lige. Ali mislim da je to i prednost jer stekneš taj neki pobednički mentalitet i navikneš da pobeđuješ. Kad na treningu igramo ne volim da izgubim.''

Dolaskom u Porto prvi put mu se pružila prilika da zaigra u Ligi šampiona.
''Igrao sam sa Trabzonom Kup UEFA, izgubili smo u drugom kolu od Osasune koja je na kraju stigla do finala i to smo izgubili nesrećno, kući igrali 2:2, tamo igrali 0:0, dali gol deset minuta pred kraj, ali su nam poništili. Zahvaljujući dva gola u gostima, Osasuna je prošla dalje. Sada kada poredim Porto, Benfika i Sporting su tri kluba gde su stvarno jake utakmice kada igramo međusobno, pogotovo Porto i Benfika. To je takav rivalitet da ne mogu da vam opišem. Sa ostalim klubovima kada igramo onda su to neke lakše utakmice. Kad se to poredi sa Ligom šampiona, u grupi smo sa Liverpulom, Bešiktašom i sa Marsejom i tu su samo nijanse u pitanju. Sve te utakmice su drugačije od prvenstva, drugačiji je sistem, drugačiji je ulog. Evropske utakmice igraš sa stvarno jakim klubovima i nemaš pravo na grešku, svaki bod je bitan.''

Postoji razlika između Vojvodine i Trabzonspora sa jedne i Porta sa druge strane. I to Stepanov oseća.

''Relativno sam malo u Portu, trenutno sam se skoncentrisao na te fudbalske stvari, da se prvo s te strane pokažem i dokažem i da steknem neko poštovanje. Novi Sad je moj grad gde žive i moji roditelji i brat. U Trabzonu sam fudbalski imao sve, grad je bio stvarno loš, nemaš ništa, na kraju si, Crno more. Bila mi je sad familija u Portu dve nedelje. Uspeo sam sa njima malo da obiđem. Porto je stvarno prelep grad. Imaš sve što ti je potrebno, možeš da vidiš puno toga od nekih istorijskih do savremenih stvari. S druge strane je to malo opasno u Portu. Rekli su mi kad se pobeđuje možeš sve, ali čim krene malo loše... Ono što je jako bitno, fudbaleri su tamo jako cenjeni i kad se pojhaviš na ulici ljudi iamju čast da te vide, da te upoznaju. Tako je bilo i u Turskoj, oni su poznati fanatici. Na primer, igrali smo sad sa Bešiktašom i Portugalci, koji su fudbalska nacija, nisu mogli da veruju šta se dešava u Istanbulu. Oni to nikada nisu doživele, osim kada igraju neke evropske utakmice. Ja sam ih pripremao, rekao sam da neće moći da veruju koliku podršku imaju, ja sam tamo živeo pa znam kako je. Ja sam živeo za te utakmice u Istanbulu jer sam znao šta nas očekuje. Portugalci su drugačiji, drugačije gledaju na fudbal ali su isto jedna sportska nacija. Fudbal je tamo prvi sport ubedljivo.''
Nivo na kojem Milan Stepanov sada igri je mnogo viši nego bilo kada u njegovoj karijeri. I on namerava da i dalje ide tim putem.

''Ne bih ja sada da ocenjujem. Drago mi je da igram za našu reprezentaciju, za Srbiju. Mislim da je to čast i mislim da bi tako trebalo da bude svakom fudbaleru. Iz Vojvodine preko Trabzona sam došao u Porto, jedan od deset najvećih klubova u Evropi. Možda još nisam ni svestan u kakvom sam klubu. Ne bih previše da se unosim u to i da razmišljam o tome. Drago mi je što je tako, što ide sve kako treba, samo da bude zdravlja. Ako sam imao ambicija da pređem u Trabzon, iz Trabzona znao sam kako i šta je moj cilj, čemu sam težio, da odem u veći klub i da napredujem. Tako sam došao i u Porto. Najbitnije je da igram, uporedo sam i reprezentativac što mi je velika čast. Imali smo nekih pehova i nesretnih stvari u državi i možda se sve to odrazilo i na sport. Bilo bi dobro da preko sporta podignemo naciju. Imam ambicija da se zadržim što je više moguće jer je ovo moja država. Reprezentativac sam od 1998. godine, prošao sve selekcije, ide sve kako treba.''

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: