"Munja": Partizan san, Jokić jeo burek pre i posle treninga

Jokić nije voleo da trenira. Sad ti kažeš nekome 'Jokić ne trenira', a on te pita – 'kako?'. Ali, jednostavno, čovek je takav. On je rođen da ti izmisli pâs, da izmisli koš, da te uhvati na fintu...“.

Izvor: Petar Tadiæ

Utorak, 01.01.2019.

12:00

Foto: Privatna arhiva

Centar Denver Nagetsa ove sezone igra na MVP nivou u najjačoj ligi na svetu i polako postaje jedan od najboljih igrača lige. Međutim, poznato je da je Jokić kao klinac bio debeljuca, da nije voleo preterano da trenira i da najveće zasluge za njegov razvoj idu treneru Dejanu Milojeviću i naravno njemu samom.

O Jokiću, skandalu u Univerzitetskoj reprezentaciji Srbije i o mnogim drugim stvarima pričali smo sa prvim plejmejkerom Košarkaškog kluba Vršac – Strahinjom “Munjom“ Jovanovićem.

Veliki deo priče posvećen je i njegovom razvojnom putu, koji ga je doveo do toga da bude jedan od najboljih košarkaša ABA 2 lige i Košarkaške lige Srbije.

Da se u srpskoj košarci deli nagrada za igrača koji je najviše napredovao u prethodnoj godini, Jovanović bi sigurno bio među pet ili deset kandidata. Dvadesetdvogodišnji plejmejker igra sjajno ove sezone u Vršcu i jedan je od najkorisnijih igrača druge druge regionalne košarkaške lige kao i KLS.

Jovanovićev put nije bio potpuno pravilan, išao je malo zaobilaznim putem, ali sada konačno ispunjava potencijal i naredne sezone bismo mogli da ga gledamo u nekom od jačih klubova.
Foto: ABA liga/ Vrsac
Kao veoma mlad bio je član juniorskog tima Mega Bemaks gde je zajedno igrao sa Radetom Zagorcem, Nikolom Jokićem, Ognjenom Jaramazom i drugim talentovanim igračima iz generacije 1995 i 1996.

Sa sedamnaest godina bio je nestrpljiv i hteo je da igra profesionalnu košarku, ali ispostaviće se da to nije bio potpuno ispravan potez. Jednu godinu proveo je u Sjedinjenim Američkim Državama, dok je od 2015. godine u Srbiji.

Jovanović, poznatiji pod nadimkom “Munja“, u drugoj ABA ligi ima prosek od 16 poena i pet asistencija, i do sada je sakupio čak 260 indeksnih poena što je treći najbolji učinak u ABA 2 – ispred su samo Miloš Glišić (Dinamik) sa 262 i Marko Jagodić Kuridža (Sikst Primorska) sa 295.

Kada je reč o Košarkaškoj ligi Srbije, Strahinja beleži 17 poena i 5,5 asistencija, odnosno 21,5 indeksnih poena u proseku. Jovanović je ove sezone prvi plej Vršca, ekipe koja nije imala sreće u prvom delu sezone i očekuje se da zaigra bolje u 2019. godini.

Prošlu sezonu krenuo je u OKK Beogradu, potom je prešao u Radnički iz Kragujevca gde je i završio godinu. Ali, Jovanović nije zadovoljan, mislio je da će igrati bolje i zato je ovog leta uložio dodatan napor.
Foto: ABA liga/ Vrsac
Ovo leto sam posvetio samo sebi, samo treningu. Više sam trenirao ovo leto nego tokom prethodne cele sezone. Četiri meseca suvog rada, svaki igrač je svestan svojih nedostataka, ali nije u mogućnosti da ih tokom takmičarske godine ispravi. Onda dođe leto i analiziraju se utakmice koje si odigrao loše, koje dobro. Šta može da se ispravi i poboljša. I evo prošao je prvi deo sezone, osećam da sam napredovao i nekako sam se podigao na taj viši nivo“, počeo je priču za B92 Jovanović.

“Munja“ je u Vršac došao na poziv trenera Branka Maksimovića i ima sjajan odnos sa njim.

Priželjkivao sam da igram ABA 2 ligu jer je to takmičenje u kojoj mladi igrači mogu da se razvijaju. Ekipe su dosta jake i razlika između ABA i ABA 2 nije mnogo velika. Trenutno sam prvi plej, imam slobodu i minutažu. Sjajan odnos sa trenerom, komunikaciju, mi igrači se znamo svi. Lepa je sredina, košarkaški grad... Ceo ambijent je mnogo dobar“, kaže on.

U razgovoru za naš sajt Jovanović ne krije da mu je želja da jednog dana zaigra za Partizan. On i Rade Zagorac zajedno su odrasli – jednom se želja ispunila ove sezone, a drugi se nada da će se to jednog dana desiti.

To su neke želje... Kao klinac sam počeo da treniram u Partizanu, u onim slavnim danima sam išao na utakmice sa tatom i uživao sam da gledam. Taj 'Pionir', kada se hala napuni to ne može rečima da se opiše sa tribine, a voleo bih da znam i kakav je osećaj na terenu. To mi je dečačka želja. O tome je pričao i Rade Zagorac kada je došao u klub. Nas dvojica smo odrasli zajedno, živeli zajedno. Želja da se igra za Partizan će uvek biti prisutna, nešto za šta se živi... Da uđeš na teren i čuješ navijače. Jednom u karijeri bih voleo da mi se ostvari“, iskren je bio “Munja“.
Foto: Starsport
Kada smo već kod nadimka, red je bio i da ga pitamo kako i kada ga je dobio.

Bili smo klinci i ja pogodim neku ludu trojku za pobedu protiv Crvene zvezde, i tadašnji trener Marko Tabaković iz neke euforije kaže 'Bravo, Munjo'. Iz te neke šale je ostalo to 'Munja'. Sada imam 22 godine i dalje sam Munja. Mnogo ljudi me zna pod tim nadimkom, a kada im kažem da se zovem Strahinja, mnogi ne veruju“.

Košarku je krenuo da trenira u Partizanu, potom je igrao dve godine za Zemun, dok je kao “pionir“, zajedno sa Zagorcem, prešao iz “Taurunama“ u Megu. Iste godine došli su i Jaramaz, Veljković, Simeunović, dok je Jokić došao sledeće.

Kada je došao bio je baš klinac, kao i mi svi ostali. Bio je stvarno debeljuca, izgledao je kao neko s basketa, sa velikim rukama. Miran karakter kojeg mrzi da trenira. Međutim, čovek dođe i prvu utakmicu da 20 poena i ima 10 asistencija... Kako igra sada, tako je igrao i tada. To je prirodan talenat, toliko mekan, fini pokreti... Neverovatno. U telu centra takav plejmejker – to se ne viđa i ne rađa često“, kaže Jovanović.
Foto: Starsport
Strahinja kaže da Nikola nije voleo da trenira kada je došao u Megu i je zbog toga veliku ulogu odigrao Dejan Milojević.

Jokić nije voleo da trenira. Sad ti nekome kažeš 'Jokić ne trenira', a on te pita –'kako?'. Ali, jednostavno, čovek je takav. On je rođen da ti izmisli pâs, da izmisli koš, da te uhvati na fintu...“, kaže Strahinja i dodaje:

Zato je bila velika stvar što je došao u Megu, gde su se svi njemu posvetili. Milojević je bio veliki igrač i prepoznao je taj kvalitet. Radio je dosta sa njim jer su igrali istu poziciju. Forsirao ga je i to je urodilo plodom“.

Sada je već dobro poznata priča za Jokića i burek, odnosno rol-viršlu, ali i naravno koka-kolu.

Bio sam prisutan u mnoštvu tih situacija. Ljudi ne bi poverovali, ali to je stvarno tako bilo. Priča za burek i koka-kolu je 100 odsto tačna. Jeo je i pre i posle treninga, kad stigne. Jedan trening, drugi trening, ti se umoriš i treba ti bilo šta. Daj u prvu pekaru i 'ćao'“.
Foto: ABA liga/ Vrsac
“Munja“ je još dodao da se nada da će Jokić biti Ol-star i da je velika stvar za srpsku košarku što je u priči za MVP u najjačoj ligi na svetu.

Posle priče o centru Denvera vratili smo se na razvojni put Jovanovića. U juniorskom timu Mege imao je određenu ulogu, ali nije bio zadovoljan s tim, želeo je više.

Imao sam određenu ulogu u toj ekipi, ali to su sve igrači koji su u tom trenutku imali bolji razvojni put. U celoj toj situaciji sam se malo izgubio jer su tu bili Jokić, Zagorac, to su sve ozbiljni talenti. Zato sam krenuo drugim razvojnim putem, možda malo okolnim... Nisam sačekao šansu da dođe, bio sam nestrpljiv. Kada se nađeš u takvoj generaciji i osetiš da si na tom nivou, onda bi i ti...“, kaže Jovanović.

Zato je Jovanović sa 17 godina odlučio da uđe u profesionalne vode. Otišao je u OKK Beograd kod trenera Srđana Jekovića. Sezona je prošla dobro, OKK je osvojio razvojnu ligu, ali već sledeće je pao u drugi plan zbog smene trenera.

Tada je bio još u srednjoj školi i odlučio je da ode u Sjedinjene Američke Države da završi četvrti razred i da potom proba u američkoj koledž košarci.

Odlučio sam da odem u Sjedinjene Američke Države da završim četvrtu godinu srednje škole i da probam. Svakom detetu je želja da zaigra tamo. Odigrao sam dobru sezonu, bio najbolji plej te moje regije na Floridi i imao sam lepu sezonu iza sebe. Ali nisam video sebe u tom školskom sistemu“, kaže on. Jedan od najvažnijih momenata u karijeri desio mu se kada je dobio poziv od čuvenog trenera Vlada Đurovića. Objašnjava kako je to izgledalo.

Definitivno sam odlučio da se vratim u Srbiju kada me je zvao Vlade Đurović. Preko telefona mi je rekao – 'čuo sam da si tamo, ja sada preuzimam ekipu i stvarno bih hteo da te dovedem'. Tada sam rekao sebi – 'poziv Vlade Đurovića se ne odbija'. To je bio momenata kada sam definitivno odlučio da ću ostati u Srbiji i baviti se košarkom“.

Jovanović se vratio iz SAD, pripremni period je odradio dobro, međutim prva utakmica i povreda. Prednji ukršteni ligamenti i pauza do kraja sezone.

To je bio najlošiji trenutak u karijeri, ali i iz svih tih momenata treba izvući pozitivne stvari. Imao sam godinu gde sam posvetio samo sebi, telu. Radio sam i na psihi zato što je teško vratiti se iz tako teške povrede da uopšte igraš. Neki igrači se vrate i ne uspeju da se pronađu. Tada sam sebi zacrtao cilj da ću se vratiti jači nego ikad, duplo bolji nego što sam bio. Tako se i desilo“, rekao je Jovanović koji je propustio sezonu 2015/2016.

“Munja“ je posle pauze imao prvu, kako kaže, “krštenu“ sezonu. Igrao je dobro u završnici sezone, bio je i MVP kola u KLS, a kao nagrada za sjajne partije došao je poziv na širi spisak Univerzitetske reprezentacije Srbije, takozvanog B tima A selekcije.

Izlazna godina iz povrede je uvek teška, ali sam probiju tu neku barijeru. Nagrada je došla kao poziv u reprezentaciju Srbije – univerzitetski tim. Prvo na širi spisak, a onda sam bio i u 12“, kaže on.
Foto: Privatna arhiva
Većina vas verovatno se seća prethodnog leta i situacije kada je više od 20 igrača odbila poziv da igra za reprezentaciju na Univerzijadi. To je bio presedan u srpskoj košarci jer se nikada tako nešto nije desilo.

"Otkazi igrača su mi neshvatljivi. Kada biste videli listu tih otkaza, slatko biste se nasmejali. "Ljut sam što nisam na spisku "A" selekcije. "Otišao sam na more". "Preskočiću ovu akciju, ali ću doći za 'prozor' u novembru". "Pripremam se za sledeću sezonu". Koja bolja priprema postoji nego da provedu leto u radu i treningu sa najboljima u tome, i da igraju protiv najboljih”, rekao je tada selektor Aleksandar Đorđević, koji je i dodao:

"Svaka čast momcima koji su sad u Zrenjaninu, njih 13. Svaka njima čast što su se odazvali. A ako se dvojica povrede. Šta ćemo, ne daj Bože, tada? Ne mislim da će moje reči dopreti do njih. Voleo bih da dopru, ali ne verujem. Oni ne slušaju mene. Stavite prst na čelo i razmislite šta radite. Srbija vas je zvala da igrate. Pokažite koliko cenite dres Srbije. Imate priliku da nastavite niz ovih sjajnih momaka. Ne verujem da će se išta promeniti, iako se nadam da hoće”.

Jovanović je bio na prvobitnom širem spisku, a potom je bio i u 12 košarkaša. Kako kaže, njemu nijednom nije palo na pamet da otkaže.

Na širem spisku je bilo preko dvadeset igrača, a pošto je veliki broj otkazao ostali smo samo Nenadić, Tejić, Brkić, Vraneš, Topalović, Šarenac i ja. Ja ne mogu da sudim, svako ima svoj izbor. Možda je tačno da su ih klubovi povukli nazad, ali neki su se odazvali i kada su videli kakva je situacija, javili su da ipak ne mogu“, rekao je Jovanović i dodao:
Foto: Privatna arhiva
To je od osobe do osobe. Činjenica je da je Univerzijada bila kasno, od sredine avgusta do septembra. Kreću već pripremne utakmice i ti moraš da se boriš za mesto. Igrači koji su bili donekle obezbeđeni su mogli da idu, neki nisu želeli da se povrede, čekali su... Bilo je i povreda, ali i priča da je neko na moru i želi da se odmori. Ja tu ne mogu da sudim... Sve je individualno. Iz mog ugla, ja nikad ne bih odbio reprezentaciju i uvek bih se odazvao, nebitno da li je to septembar ili oktobar. To je moj neki stav“.

“Munja“ je saglasan da je ipak mnogo igrača odbilo poziv i da je glupo tražiti opravdanje za sve njih.

To su veoma lepe uspomene, stekneš veliko iskustvo, a možda te neko i primeti. Kada sam dobio poziv bio sam presrećan. Čekam taj poziv i za A reprezentaciju jer je to nešto stvarno sveto i nešto za šta svaki igrač živi. Obučeš dres, piše tvoje prezime, pevaš himnu, predstavljaš svoju zemlju. Ako si ovako motivisan u klubu, u dresu Srbije si duplo više“, kaže Jovanović.

Na Univerzijadu su otišli kao “anonimusi“, niko ih nije pošteno ispratio i niko se nije nadao da mogu neki uspeh da ostvare.

Tako je i krenula ta cela priča, svi su nas osporavali – ne mogu oni ništa... Bilo je čak i pitanje da li ćemo ići na Univerzijadu, ali je Zoka Todorović rekao – 'ja stojim iza ovih momaka i idemo na prvenstvo'. Potom smo odigrali utakmicu sa A reprezentacijom u Kraljevu gde smo pokazali da zaslužujemo pažnju. Igrali smo tada egal sa njima u punom sastavu. To je bilo veliko iskustvo. Boriš se i želiš da budeš na suprotnoj strani“.
Foto: ABA league/ Vršac
Malo posle toga krenuli su put Kine. Kako niko ništa nije očekivao od njih, tako ni oni nisu imali pritisak i to sve ih je zbližilo, a samim tim i stvorili sjajnu hemiju.

Stigli smo tri-četiri dana ranije. Prva utakmica nam je bila protiv Mađara i dobro je poznato da je prvi meč uvek najteži. Mučili smo se celu utakmicu i do te prve utakmice nisam dobijao neku veću priliku. Međutim, uspeo sam da pokrenem ekipu, naravno ne ja sam, ali sam bio neki pokretač. Od tada sam krenuo da igram sve više i više. Pobedili smo Mađare i tu nam je bio pao teret s leđa“, rekao je Jovanović za naš sajt.

“Orlovi“ su posle toga pobedili Južnu Koreju, potom i Letoniju gde je Jovanović dao koš za pobedu, i kako kaže, tada je krenula neka njegova vodeća uloga u tom timu.

Jedini poraz doživeli su protiv Meksika i to spletom nesrećnih okolnosti. Tejić i Pavlović su dobili pete faulove, dok je Jovanoviću razbijen nos i nije mogao da nastavi meč. U utakmici za prolaz igrali su protiv domaćina. Srbija se mučila u prvom poluvremenu, ali je uspela da slomi otpor Tajvana u drugom i tom pobedom ekipa Zorana Todorovića plasirala se u četvrtfinale gde su ih čekali Finci.

Cela utakmica protiv Finaca bila je egal i na kraju uđemo u produžetak. Oni su vodili pola koša i mi imamo napad. Tu sam uspeo da prođem i asistiram nakon čega je usledio faul za dva bacanja. Pogodili smo prvo, drugo promašili, ali smo uspeli da dođemo do ofanzivnog skoka i povedemo sa dva. Finci su imali šut za pobedu, ali smo odbranili i pobedili“, seća se Jovanović i dodaje:

Nikada u životu nisam osetio tu emociju, taj dres reprezentacije. Kada smo pobedili svi smo krenuli da se bacamo na pod, trener, stručni štab... Sve emocije su isplivali iz nas, svi ti što nisu verovali, a mi u polufinalu Univerzijade“.
Foto: ABA liga/ Vrsac
Ova utakmica potpuno je ispraznila naše momke, koji su poraženi u polufinalu od Sjedinjenih Američkih Država, dok su u meču za treće mesto izgubili do Letonije – reprezentacije koju su dobili u pripremnom periodu i u grupnoj fazi.

U meču za treće mesto smo igrali protiv onih istih Letonaca, koje smo dobili dva puta (na pripremama i na turniru). Plašio sam se onog pravila da je jednu ekipu teško pobediti više puta u kratkom periodu, i to se desilo. Ostali smo kratki za medalju i kad god se setim ostaje žal. Ali opet, ostvarili smo veliku uspeh. Na kraju su nam svi čestitali. Kada smo odlazili niko nas nije ispratio, a kada smo se vratili dočekao nas je predsednik Saveza, bilo je i ostalih ljudi...“, kaže Munja i kratko dodaje:

Sad kada se setim ta dva meseca sav se naježim“.

Posle Univerzijade usledila je dobra sezona za Jovanovića, a posle toga još bolja.

Meni je to mnogo značilo, ulilo mi je samopouzdanje. Napredovao sam mnogo. Dobra sezona posle toga, a sada hvala Bogu još bolja“.

Jovanović kaže da sezonu hoće da završi na još bolji način jer se ne pamte utakmice s početke, već s kraja takmičarske godine.

Svi pamte kraj. Super je što sam sada među najboljim igračima lige, ali moram da održim do kraja. Da ne bude da sam slučajno tu, nego sa razlogom“, zaključio je Strahinja Jovanović za sajt B92.

Petar Tadić (Šraf)
Foto: B92/ "Munja" Jovanoviæ i novinar našeg sajta Petar Tadiæ

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

37 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: