(Ne)briga za lipicanere

Od više od 80 lipicanera koji su devedesetih iz Lipika u Hrvatskoj dovezeni u Srbiju, u životu je njih desetak. Ti konji, sa sedamdesetak konja koji su oždrebljeni u Srbiji, trenutno su na privatnoj ergeli u okolini Novog Sada, a Mihajlo Komasović, koji je konje dovezao iz Hrvatske i brinuo se o njima svih ovih godina, kaže da su konji izgladneli i da su u katastrofalnom stanju.

Komasović je zbog toga pre nepune dve nedelje poslao dopis vlastima Srbije i Hrvatske, upozoravajući ih na stanje konja i tražio pomoć, ali mu do sada niko nije odgovorio.

Odiseja lipicanera počinje krajem 1991. godine kada ih Komasović zatiče kako lutaju poljima u okolini Lipika. Da bi ih spasao, prevozi ih u Bosnu i Hercegovinu, a potom u Srbiju, pa lipicaneri krajem 90-ih završavaju na privatnoj ergeli u okolini Novog Sada.

Početkom ovog veka počinju problemi s nabavkom hrane za konje, što, kako Komasović kaže, dovodi do prave katastrofe.

Izgladneli konj (Beta)

"Uzgoj je u katastrofalnom kondicionom stanju zbog loše ishrane jer bukvalno gladuju. Bez pomoći, pojedina grla, ako legnu, ne mogu sama da ustanu", piše Komasović zvaničnicima Srbije i Hrvatske tražeći pomoć u rešavanju problema.

On smatra da, osim ako neko ne reaguje, za lipičke konje u Srbiji nema budućnosti.

Spor Hrvatske i Srbije oko lipicanera traje godinama. Hrvatska traži 88 konja, koliko ih je odvezeno iz Lipika, a umesto uginulih grla traže njihove potomke.

Vlasnik ergele na kojoj su konji, Todor Bukinac, međutim, traži da mu, ako vrati konje, u ime nadoknade za održavanje krda bude isplaćeno 300.000 evra.

Pokušaji Hrvatske da vrati konje

Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva potvrdilo je danas Beti da Hrvatska od 2000. godine intenzivno pokušava da vrati stado konja lipicanera.

Ministri poljoprivrede Hrvatske i Srbije Božidar Pankretić i Saša Vitošević su 2001. godine dogovorili rešavanje povratka konja.

Na njihovom zajedničkom sastanku srpska je strana, prema tvrdnjama hrvatskog ministarstva, prihvatila činjenicu da se konji nalaze u Jugoslaviji, ali je istaknuto da su oni na čuvanju. To hrvatska delegacija nije mogla da prihvati.

Stado od 88 vrhunskih konja rase lipicaner od te je godine bilo predmet intenzivne prepiske hrvatskih i srpskih državnih organa.

U avgustu 2002. godine ambasada SRJ u Zagrebu je Ministarstvu poljoprivrede poslala pismo koje je potpisao tadašnji pomoćnik saveznog ministra za ekonomske odnose sa inostranstvom Boran Karadžole.

U pismu je pisalo da lipicaneri nisu nikada bili na brizi, niti u vlasništvu jugoslovenske države.

Oni su hrvatskom ministarstvu savetovali da problem pokuša da reši sa Mihajlom Komasovićem, koji je pre rata radio u Ergeli u Lipiku.

Hrvatska strana to nije prihvatila, objašnjavajući da smatra da je u pitanju problem koji se rešava na državnom nivou.

Međutim, 2003. godine ipak je došlo do zvanične prepiske ministarstava poljoprivrede Hrvatske i Srbije.

U prepiski je srpsko ministarstvo, prema tvrdnjama hrvatske strane, pokazalo spremnost da reši problem povratka konja.

Problem je spomenut i u nekoliko susreta na državnom nivou.

Krajem maja 2004. godine ponovno je proradila Komisija za pregovore o povratku konja sa predstavnicima Srbije i Crne Gore, a u julu iste godine hrvatska delegacija je posetila imanje Todora Bukinca u Vojvodini na kojem su lipicaneri smešteni.

Tada je srpska strana navela da konji nisu pod kontrolom države i da ih Srbija ne može samostalno vratiti, kao i da nema instrumente kojima bi Bukinca i Komasovića prisilili da vrate konje Hrvatskoj.

I tokom 2004. i 2005. godine nastavljeni su telefonski kontakti između pomoćnika hrvatskog ministra poljoprivrede Stjepana Mikolčića i pomoćnice srpskog ministra poljoprivrede Suzane Đorđević-Milošević.

Nisu postignuti značajniji rezultati, navelo je u odgovoru Beti hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede.