Kratka povjest hrvatskog golfa

- Ovo smo znači riješili, ostaje nam brodogradnja, poljoprivreda, pravosuđe, korupcija, povratak Srba... - listao je gospodin Oli Rehn debeli dosje, pa zastao i izdvojio jedan papir. - Eh da, najvažnije: što je s terenima za golf?

- Da, naravno, tereni za golf - progutao je Sanader knedlu veličine golferske loptice.

- Koliko ih trenutačno imate? - skinuo je Rehn naočale.

- Da vidimo - uzvrpoljio se hrvatski premijer, pa stao mrmljajući brojati prste na ruci. - Rekli ste, golf tereni?

- Da.

- Učinilo mi se, naime, da ste rekli "golf terenac" - nasmijao se Sanader neuvjerljivo. - Znam da ne postoji golf terenac. Vjerojatno ste mislili na "touareg". Sjajan auto. Pet litara, deset cilindara, trista konja. A dizelaš! Čudo. Iako, ako mene pitate, apsolutno Audi. Q7. To je, brate, terenac. Mercedes je status, BMW je obijest, ali Audi je povjerenje. Mi u hrvatskoj vladi svi vozimo Audi. Recite, jel vi...

- Mislio sam baš na golf terene - prekinuo ga je nervozno Olli Rehn. - Koliko ste ih sagradili, gospodine Sanader?

- Jasno, golf tereni. "Golf terenci" - nasmijao se opet hrvatski premijer, pa naglo uozbiljio. - Da vidimo, hm... ako ne računamo Brijune, jer to nisu tereni za golf, onda sve zajedno, dakle ukupno, khm... njdn.

- Oprostite, nisam čuo...

- Kažem, nijedan. Dočim, što se tiče rukometnih dvorana, pet novih novcatih. Rukomet, to je, ako mene pitate, sport. Ono, muški. Nema mreže, nema zajebancije, nego ajde ti, junače, prsi u prsi. Kad smo već kod toga, recite, što se to događa sa švedskim rukometom?

- Ja sam Finac, gospodine Sanader.

- Ha, naravno, Finska. Sjajno. Raikkonen, Kovalainen, ha? Da, jebemti, Mika Hakkinen! Je li moguće da zemlja s takvom automobilističkom tradicijom nema utrku Formule 1? Znate, ja sam dosta dobar s Berniejem Ecclestoneom, njegova žena...

- Gospodine Sanader - izgubio je živce na kraju Olli Rehn - niste valjda ozbiljno mislili u Europsku uniju bez terena za golf?

Neobična je to stvar s terenima za golf. U Hrvatskoj je, recimo, dopustivo podići spomenik nacistima, zapaliti srpsku kuću ili bespravno sagraditi neboder, dopustivo je da popovi diraju malu djecu, a političari kupuju diplome, dopustivo je da nema kino dvorana, bolnica, knjižara ili skloništa za žrtve obiteljskog nasilja, svašta je ovdje dopustivo, samo je iz nekog razloga nedopustivo da nema terena za golf.

U svakoj ozbiljnijoj priči o turizmu, ekonomiji i budućnosti ove zemlje, primijetili ste, kad-tad će neki neimar zavapiti kako je nedopustivo da Hrvatska nema promišljenu strategiju razvoja golfa. Svaka općina ima bar po dvije takve strategije, čak se i Dubrovčani spremaju na Srđu napraviti veliki teren. Što bi, najzad, turist radio u Dubrovniku ako nema gdje igrati golf?

Gospodin Tijani Haddad, kad već njega spominjem, bio je ministar turizma u Tunisu kad je država tamo sagradila jedanaest golf terena. Vojske znanstvenika hiljade godina su razmišljale kako zazeleniti Saharu, dok se nije pojavio gospodin Haddad sa pomno promišljenom strategijom razvoja golfa. I Tunis preko noći postao Švicarska. Razmaženi tuniski milijarderi kupuju danas vile po Kaliforniji i Azurnoj obali, kupovali bi i kod nas, ali - pogađate - nemamo terene za golf.

Sam bog zna u čemu je kvaka s tim sportom. Jedan čovjek u bijelom džemperiću sa smiješnom kapom na glavi sam samcat maše štapom oko loptice na ledini od stotinu hektara; pola milijuna trsova plavca moglo se posaditi na toj parceli, po policijskoj računici tu se može ugurati četiri milijuna ljudi, cijela Hrvatska, a naši stratezi osmislili su turizam od sto hektara po glavi. Posljednji put kad smo poravnali stotinjak hektara samo da bi jedan čovjek u bijelom, sa smiješnom kapom na glavi, mahao štapom - bilo je kad je papa Ivan Pavao Drugi došao u Split. Pa smo deset godina vraćali dugove.

Ako je dakle stvar u tome da ljudi u bijelom lupaju štapovima i bauljaju po zelenoj travi, mnogo je jednostavnije, recimo, pustiti Torcidu da upadne na teren. Tim više što to nije nedopustivo. Ako pak govorimo baš o golfu - što bi rekao Sanader Rehnu - nema boljeg terena za "golf" od auto-puta. Nova "šestica", 150 konja, dvjesto na sat, od Lučkog do one bandere u Brinju za manje pola sata. A ni to nije nedopustivo. Nedopustivo je samo da Hrvatska nema terene za golf.

Ja, recimo, mislim da nas to ovi iz svijeta zajebavaju. Kad sagradimo sve te golf terene, doći će neki dokoni muktaš iz udruženja turističkih novinara i kao zapanjeno reći: "Nedopustivo je da jedna ovako turistički perspektivna zemlja i buduća članica Europske unije nema nijednu skijašku skakaonicu."