bratislav stamenkovic
pre 11 godina
Ja imam sina, 6 godina starosti, koji ima posebne potrebe. Zbog situacije u Srbiji, gde je izglasan zakon o inkluziji ali se ne primenjuje u celosti, nazalost 90% ljudi ne zna kako da se ponasa u prisustvu ljudi koji imaju posebne potrebe jer su potpuno neinformisani i za to mogu samo da krivim politicare. Dete ili covek koji ima posebne potrebe nije zarazan i nece preci njegova bolest ili stanje na nekog drugog. Oni koji se gade takvih osoba mogli bi barem malo da se stave u poziciju njegovih roditelja ako mogu pa da razmisle kako je to kada bi njihovo dete ne daj boze bilo takvo.
Moj licni primer. Kada dete vodim kuci iz vrtica busom u vecini slucajeva se dere, vristi ili konstantno ponavlja meni neke nerazumljive reci. Ljudi u busu ga gledaju kao da je sa druge planete. Ponekada odreagujem pa ih pitam sta je to toliko interesantno kod mog deteta. Skoro nikada ne dobijem bilo kakav odgovor.
Nazovi moji prijatelji me izbegavaju koliko mogu jer nece da njihova deca budu u blizini mog deteta. Donekle mi je razumljivo jer kao roditelj bi sve ucinio da zastitim svoje dete ako je zivotno ugrozeno a njihova to nisu.
Novi poznanici me izbegavaju kada cuju za moj problem.
To sto neko kaze da je reklama za restoran ja bi licno voleo da je sto vise takvih reklama jer i moje dete zasluzuje da izadje negde a ne da sedi kuci u cetiri zida.
Samo bi zamolio ostale ljude koji me shvataju koliko me boli sto moje dete nije kao ostala objasne onima koji ne shvataju.
Svaka cast konobaru.
71 Komentari
Sortiraj po: