Crne rupe

ko je bre ovaj Vasilije Knežević ?!?!

Vac sam pomislio da ste zaboravili na ovaj serijal. Samo napred sa ovakvim tekstovima. Nadam se da cetvrti deo stize uskoro, a posle njega neki podjednako zanimljiv serijal iz astronomije ili kosmologije. Samo neka ostane na ovom nivou.

šta sledeće možemo da očekujemo u seriji ovakvih tekstova i kada?

aee bre vise kad ce nastavak!!!

Za obicnog covjeka, mislioca, sa dovoljno naucne pozadine, Ajnstajnova jednacina (formula) koja objasnjava ili bolje receno sumarizuje "teoriju relativiteta" je nesto sasvim nevazno jer je jednostavno forsirano covjecanstvu da se divi tom najvecem naucnom "diktatoru" svih vremena. Od jedanaest znakova, devet su slova, sest grckih i tri latinska kao i dva arapska broja. I u svemu tome svjetlost putuje, negdje ko zna gdje jednom prilicno brzom i zaokruzenom brzinom sa brojem od pet nula. Odakle pocinje putovanje i gdje ga zavrsava (ako)? Prividnost svega toga je vrlo ocigledna. Ukoliko covjek zapostavi matematiku kao nepotrebnu onda se pojavljuju bas oni instinkti realnosti i poredjenja sa ostalim ili beskonacnim pojmovima svemira. I bas se tu pojavljuje pojam svjetlosti koja je u istoj kategoriji prirodnosvemirskih pojmova kao sto su vazduh i voda koji nas okruzuju. Domen svjetlosti je medjutim beskonacan dok su vazduh i voda specificno samo za nas ovdje na zemlji ili negdje na drugom slicnom mjestu u svemiru. Energetske cestice koje formiraju "svjetlost", najvjerovatnije se krecu konstantno i cirkularno slicno atomskim strukturama ali su bez dvoumljenja, po velicini, subatomske. Razni nazivi koji su tim cesticama davani ustvari su mnogobrojni ali njihova prava priroda jos nije potpuno utvrdjena. Medjutim povezanost svjetlosnoenergetskih cestica je ono sto ih cini najintereantnijim jeste beskonacna priroda, slicno hemiskim rastvaracima, koja utapa svemir u niih.

"U njemu su prostor i vrijeme
samo razlicite komponente jedne cjeline";kad se govori o cjelini i komponentama onda se tu pravi osnovna greska o defnisanim granicama beskonacnih pojmova kao sto su prostor i vrijeme koje bas zbog infinitnog pojma ustvari ne postoji kao svemirski parametar. Mi na kugli zemaljskoj smo izmislili vrijeme kao nekakvu postapicu da bi lakse kontrolisali zbivanja oko samih sebe. Kada se govori o beskonacnosti vremena onda se samim tim eliminise i njegovo postojanje. Prostor kao, takodje, beskonacan pojam ustvari postoji ali ne ucestvuje kao komponenta u definisanju odnosa u svemiru. Svjetlost kao definisana komponenta svemira ustvari se ne krece po bilo kakvim Ajnstajnovim teorijama ili brzinama.To su energetski "konci" koji se prostiru ok nas. Mi se od njih zaklanjamo ili ih ad/absorbujemo prema potrebama. Svjetlost je utvari verzija hrane, vode, vazduha.Energetske promjene koje se desavaju u svemiru u relaciji sa nasim izmisljenim vremenom su nevjerovatne za nase poznate parametre rastojanja i ne mogu se definisati u nasem beskonacno malom, nulom definisanom postojanju.Te promjene u koje se mogu uvrstiti i "crne rupe" mogu se sumnjati u definiciji ka "opticko energetske varke" koje se najverovatnije desavaju u beskonacnom konceptu prostora i izmisljenog vremena gdje
mi cak nijesmo ni "liliputanci". Covjek se laicki i lakomisleno bavi vanzemaljskim problemima koji su daleko izvan naseg horizonta ali jos uvijek nema sposobnosti da predvidi najobicnije promjene i zbivanja kao sto su vulkani i zemljotresi na sopstvenoj zemlji.
vasilije knezevic, 30 avg. 2010

"U njemu su prostor i vrijeme
samo razlicite komponente jedne cjeline";kad se govori o cjelini i komponentama onda se tu pravi osnovna greska o defnisanim granicama beskonacnih pojmova kao sto su prostor i vrijeme koje bas zbog infinitnog pojma ustvari ne postoji kao svemirski parametar. Mi na kugli zemaljskoj smo izmislili vrijeme kao nekakvu postapicu da bi lakse kontrolisali zbivanja oko samih sebe. Kada se govori o beskonacnosti vremena onda se samim tim eliminise i njegovo postojanje. Prostor kao, takodje, beskonacan pojam ustvari postoji ali ne ucestvuje kao komponenta u definisanju odnosa u svemiru. Svjetlost kao definisana komponenta svemira ustvari se ne krece po bilo kakvim Ajnstajnovim teorijama ili brzinama.To su energetski "konci" koji se prostiru ok nas. Mi se od njih zaklanjamo ili ih ad/absorbujemo prema potrebama. Svjetlost je utvari verzija hrane, vode, vazduha.Energetske promjene koje se desavaju u svemiru u relaciji sa nasim izmisljenim vremenom su nevjerovatne za nase poznate parametre rastojanja i ne mogu se definisati u nasem beskonacno malom, nulom definisanom postojanju.Te promjene u koje se mogu uvrstiti i "crne rupe" mogu se sumnjati u definiciji ka "opticko energetske varke" koje se najverovatnije desavaju u beskonacnom konceptu prostora i izmisljenog vremena gdje
mi cak nijesmo ni "liliputanci". Covjek se laicki i lakomisleno bavi vanzemaljskim problemima koji su daleko izvan naseg horizonta ali jos uvijek nema sposobnosti da predvidi najobicnije promjene i zbivanja kao sto su vulkani i zemljotresi na sopstvenoj zemlji.
vasilije knezevic, 30 avg. 2010

Za obicnog covjeka, mislioca, sa dovoljno naucne pozadine, Ajnstajnova jednacina (formula) koja objasnjava ili bolje receno sumarizuje "teoriju relativiteta" je nesto sasvim nevazno jer je jednostavno forsirano covjecanstvu da se divi tom najvecem naucnom "diktatoru" svih vremena. Od jedanaest znakova, devet su slova, sest grckih i tri latinska kao i dva arapska broja. I u svemu tome svjetlost putuje, negdje ko zna gdje jednom prilicno brzom i zaokruzenom brzinom sa brojem od pet nula. Odakle pocinje putovanje i gdje ga zavrsava (ako)? Prividnost svega toga je vrlo ocigledna. Ukoliko covjek zapostavi matematiku kao nepotrebnu onda se pojavljuju bas oni instinkti realnosti i poredjenja sa ostalim ili beskonacnim pojmovima svemira. I bas se tu pojavljuje pojam svjetlosti koja je u istoj kategoriji prirodnosvemirskih pojmova kao sto su vazduh i voda koji nas okruzuju. Domen svjetlosti je medjutim beskonacan dok su vazduh i voda specificno samo za nas ovdje na zemlji ili negdje na drugom slicnom mjestu u svemiru. Energetske cestice koje formiraju "svjetlost", najvjerovatnije se krecu konstantno i cirkularno slicno atomskim strukturama ali su bez dvoumljenja, po velicini, subatomske. Razni nazivi koji su tim cesticama davani ustvari su mnogobrojni ali njihova prava priroda jos nije potpuno utvrdjena. Medjutim povezanost svjetlosnoenergetskih cestica je ono sto ih cini najintereantnijim jeste beskonacna priroda, slicno hemiskim rastvaracima, koja utapa svemir u niih.

šta sledeće možemo da očekujemo u seriji ovakvih tekstova i kada?

ko je bre ovaj Vasilije Knežević ?!?!

Vac sam pomislio da ste zaboravili na ovaj serijal. Samo napred sa ovakvim tekstovima. Nadam se da cetvrti deo stize uskoro, a posle njega neki podjednako zanimljiv serijal iz astronomije ili kosmologije. Samo neka ostane na ovom nivou.

aee bre vise kad ce nastavak!!!