Покојни Тоза
pre 5 godina
Није опасно оживљавање, опасан је живот.
Petak, 11.01.2019.
14:14
Izvor: B92, businessinsider.com
pre 5 godina
Није опасно оживљавање, опасан је живот.
pre 5 godina
Onaj koji preživi je totalno neupotrebljiv kao donor. Ovakva propaganda je sasvim logična, jel znate vi koliko ljudskih života može da se spase neprimenjivanjem CPR?
pre 5 godina
Зашто би статистика била поуздана? Око трећине преживелих је тачан податак уопште узето. Ван болнице може бити мање, али у болници, када се одмах реагује, преживљавање може бити много веће. Лично сам радио CPR 4 пута у болничким условима, укључујући дефибрилацију, са преживљавањем (и опоравком) 100 %. Пустите људе да се радују преживљавању својих ТВ јунака. Мени више смета погрешно извођење CPR које се приказује као и забијање игле у кубиталну вену под правим углом - увек ми се чини да ће изаћи са друге стране руке.
pre 5 godina
Ne lupetajte,nas poznati glumac je uspesno reanimiran a kao posledicu je imao nekoliko slomljenih rebara ali je nezahvalnik zbog toga tuzio ekipu hitne pomoci koja ga je vratila iz mrtvih?Da vas cujem sada sta kazete
pre 5 godina
Ja ne znam gde je to uspeh reanimacije 28%? Mnogo manje a posledice na mozak češće .
pre 5 godina
@Srkiboy
Nekada je u skoli postojala prva pomoc i zastita. Mi smo imali lutku na kojoj se vezbao CPR, ali verovatno se to smatra recidivom komuniznma, bolje uciti veronauku.
pre 5 godina
@ Mene su 15.12.2018. ćerka i zena tako spasile od smrti. Broj polomljenih rebara je negde 10-ak, grudni koš me boli, ali ja sam ZIV! I imao sam sreću, barem za sada ne osećam neke druge ispade, mozak funkcioniše i nemam neuroloških ispada. Svako od nas bi trebalo da zna kako se vrši cpr, i to bi trebalo uvesti kao obaveznu obuku već na nivou osnovnih škola
(Srkiboy, 11. januar 2019 16:24)
Nekad je i bilo na nivou skola i u sklopu biologije i u sklopu odbrane i zaštite! Ali danas imamo telefone, i možemo se , dok buljimo u njega, praviti da ne primjecujemo i biti pravi Europljani...
pre 5 godina
U kini vracaju iz klinicke smrti, a ovde agituju da odustanemo, i postanemo donori. Kao lekari ne zele za sebe, pa nemojte ni vi.
pre 5 godina
nikako da predjem preko onog (cipiripi) u zagradi
pre 5 godina
Ne kapiram, bolje je umreti ili zaraditi modricu ili polomljeno rebro???
Sta nam predlazu doktori, bolje da umrete nego da MOZDA imate posledice, intetesantno...???????
pre 5 godina
Uspeh lečenja i razvoj kasnijih sekvela isključivo zavise od brzine preduzimanja mera životne potpore (osnovne i proširene). Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije tkiva.
Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.
Prioritetni ciljevi su:
što brže prekidanje hipoksije
uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti
prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.Postsubmerzijske komplikacije su česte i ozbiljne: ARDS u oko 50% slučajeva, multiorganska disfunkcija, neurološka oštećenja, sekundarne plućne infekcije i insuficijencija bubrega, DIK, rabdomioliza itd.
ZAKLJUČAK
Bez obzira na razvoj savremene reanimatologije, mortalitet i morbiditet utopljenika zavise prvenstveno od izbegavanja hipoksije. Trajanje hipoksije je kritični faktor koji uslovljava ishod akscidenta. Neurološke posledice su na žalost jako česte. Agresivne, rane mere reanimacije, još na mestu nesreće, ključne su za uspešan ishod i povratak u normalan život
pre 5 godina
Mene su 15.12.2018. ćerka i zena tako spasile od smrti. Broj polomljenih rebara je negde 10-ak, grudni koš me boli, ali ja sam ZIV! I imao sam sreću, barem za sada ne osećam neke druge ispade, mozak funkcioniše i nemam neuroloških ispada.
Svako od nas bi trebalo da zna kako se vrši cpr, i to bi trebalo uvesti kao obaveznu obuku već na nivou osnovnih škola
pre 5 godina
Bolje mrtav nego reanimiran. Sigurno niste čuli ni za B-card, to koriste kod nas na 2. hirurskoj, u postupku je uvođenja u sve institucije, čak i nemedicinsko osoblje može da ga primeni.
pre 5 godina
Uspeh lečenja i razvoj kasnijih sekvela isključivo zavise od brzine preduzimanja mera životne potpore (osnovne i proširene). Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije tkiva.
Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.
Prioritetni ciljevi su:
što brže prekidanje hipoksije
uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti
prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.Postsubmerzijske komplikacije su česte i ozbiljne: ARDS u oko 50% slučajeva, multiorganska disfunkcija, neurološka oštećenja, sekundarne plućne infekcije i insuficijencija bubrega, DIK, rabdomioliza itd.
ZAKLJUČAK
Bez obzira na razvoj savremene reanimatologije, mortalitet i morbiditet utopljenika zavise prvenstveno od izbegavanja hipoksije. Trajanje hipoksije je kritični faktor koji uslovljava ishod akscidenta. Neurološke posledice su na žalost jako česte. Agresivne, rane mere reanimacije, još na mestu nesreće, ključne su za uspešan ishod i povratak u normalan život
pre 5 godina
I ovaj clanak je pun rupa.Za pocetak-ima ljudi koji je ne zele da se reanimiraju,tkzv DNR(do not resuscitate).U SAD-u svako ima pravo da se izjasni tokom zivota.Kod nas zakon ne daju tu mogucnost,bicete svakako reanimirani.Drugo-reanimacija nije samo masaza srca i uduvavanje vazduha,to je samo pocetak.I nije isto da li radi obuceni slucajni prolaznik na ulici ili med.osoblje u bolnici.Da se ne pravimo pametni-modrice i prelomi prodju-ali se za zivot uvek borimo.
pre 5 godina
Koliko sam dobro shvatio, neki doktori nece da im se radi CPR na sebi, u koliko dodje do situacije da se nadju da im je potrebno ozivljavanje. Posto nisu izneli koju metodu hoce, ako nece nju, ispada da je bolje biti mrtav nego ziv sa modricama na plucima.. ???
pre 5 godina
Ovde se prvo postavlja pragmatično pitanje želje za životom. Pokušati da se ostane živ ili ne. Oštećenja mozga, prelom rebara i ostalo spadaju u kolateralnu štetu koja može da se ili ne desi ili da ne bude mnogo velika. Ta odluka nekih lekara da se na njima ne primeni CPR može da se proširi i na odluku da im se ne pruži prva pomoć nakon šloga, i možda na nešto slično još. Ovo mi je nespojivo sa zdravom logikom običnih ljudi i posebno sa lekarskom etikom.
pre 5 godina
u cuvarima plaze lagano odsetaju posle cpr-a.
pre 5 godina
Kad lekari masovno odlaze iz zemlje, oni što ostanu u zemlji neće ni znati da odrade CPR. Znači, ne moramo da brinemo za mozak, neće nam trebati
pre 5 godina
Dobra reanimacija i dva slomljena rebra!!!
pre 5 godina
Samo modrica da mi se ne pojavi, pa nek umrem.
pre 5 godina
Глупљи текст, дуго не прочитах. Шта ви преписујете, страшно, па пукли сте скроз. Запослите бар неког полуписменог са 60 Iq.
pre 5 godina
naravno, bolje je biti mrtav. to ne ostavlja nikakve posledice.
pre 5 godina
Глупљи текст, дуго не прочитах. Шта ви преписујете, страшно, па пукли сте скроз. Запослите бар неког полуписменог са 60 Iq.
pre 5 godina
Samo modrica da mi se ne pojavi, pa nek umrem.
pre 5 godina
naravno, bolje je biti mrtav. to ne ostavlja nikakve posledice.
pre 5 godina
Koliko sam dobro shvatio, neki doktori nece da im se radi CPR na sebi, u koliko dodje do situacije da se nadju da im je potrebno ozivljavanje. Posto nisu izneli koju metodu hoce, ako nece nju, ispada da je bolje biti mrtav nego ziv sa modricama na plucima.. ???
pre 5 godina
Mene su 15.12.2018. ćerka i zena tako spasile od smrti. Broj polomljenih rebara je negde 10-ak, grudni koš me boli, ali ja sam ZIV! I imao sam sreću, barem za sada ne osećam neke druge ispade, mozak funkcioniše i nemam neuroloških ispada.
Svako od nas bi trebalo da zna kako se vrši cpr, i to bi trebalo uvesti kao obaveznu obuku već na nivou osnovnih škola
pre 5 godina
u cuvarima plaze lagano odsetaju posle cpr-a.
pre 5 godina
Kad lekari masovno odlaze iz zemlje, oni što ostanu u zemlji neće ni znati da odrade CPR. Znači, ne moramo da brinemo za mozak, neće nam trebati
pre 5 godina
I ovaj clanak je pun rupa.Za pocetak-ima ljudi koji je ne zele da se reanimiraju,tkzv DNR(do not resuscitate).U SAD-u svako ima pravo da se izjasni tokom zivota.Kod nas zakon ne daju tu mogucnost,bicete svakako reanimirani.Drugo-reanimacija nije samo masaza srca i uduvavanje vazduha,to je samo pocetak.I nije isto da li radi obuceni slucajni prolaznik na ulici ili med.osoblje u bolnici.Da se ne pravimo pametni-modrice i prelomi prodju-ali se za zivot uvek borimo.
pre 5 godina
Ovde se prvo postavlja pragmatično pitanje želje za životom. Pokušati da se ostane živ ili ne. Oštećenja mozga, prelom rebara i ostalo spadaju u kolateralnu štetu koja može da se ili ne desi ili da ne bude mnogo velika. Ta odluka nekih lekara da se na njima ne primeni CPR može da se proširi i na odluku da im se ne pruži prva pomoć nakon šloga, i možda na nešto slično još. Ovo mi je nespojivo sa zdravom logikom običnih ljudi i posebno sa lekarskom etikom.
pre 5 godina
Ne kapiram, bolje je umreti ili zaraditi modricu ili polomljeno rebro???
Sta nam predlazu doktori, bolje da umrete nego da MOZDA imate posledice, intetesantno...???????
pre 5 godina
U kini vracaju iz klinicke smrti, a ovde agituju da odustanemo, i postanemo donori. Kao lekari ne zele za sebe, pa nemojte ni vi.
pre 5 godina
Dobra reanimacija i dva slomljena rebra!!!
pre 5 godina
@Srkiboy
Nekada je u skoli postojala prva pomoc i zastita. Mi smo imali lutku na kojoj se vezbao CPR, ali verovatno se to smatra recidivom komuniznma, bolje uciti veronauku.
pre 5 godina
nikako da predjem preko onog (cipiripi) u zagradi
pre 5 godina
@ Mene su 15.12.2018. ćerka i zena tako spasile od smrti. Broj polomljenih rebara je negde 10-ak, grudni koš me boli, ali ja sam ZIV! I imao sam sreću, barem za sada ne osećam neke druge ispade, mozak funkcioniše i nemam neuroloških ispada. Svako od nas bi trebalo da zna kako se vrši cpr, i to bi trebalo uvesti kao obaveznu obuku već na nivou osnovnih škola
(Srkiboy, 11. januar 2019 16:24)
Nekad je i bilo na nivou skola i u sklopu biologije i u sklopu odbrane i zaštite! Ali danas imamo telefone, i možemo se , dok buljimo u njega, praviti da ne primjecujemo i biti pravi Europljani...
pre 5 godina
Uspeh lečenja i razvoj kasnijih sekvela isključivo zavise od brzine preduzimanja mera životne potpore (osnovne i proširene). Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije tkiva.
Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.
Prioritetni ciljevi su:
što brže prekidanje hipoksije
uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti
prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.Postsubmerzijske komplikacije su česte i ozbiljne: ARDS u oko 50% slučajeva, multiorganska disfunkcija, neurološka oštećenja, sekundarne plućne infekcije i insuficijencija bubrega, DIK, rabdomioliza itd.
ZAKLJUČAK
Bez obzira na razvoj savremene reanimatologije, mortalitet i morbiditet utopljenika zavise prvenstveno od izbegavanja hipoksije. Trajanje hipoksije je kritični faktor koji uslovljava ishod akscidenta. Neurološke posledice su na žalost jako česte. Agresivne, rane mere reanimacije, još na mestu nesreće, ključne su za uspešan ishod i povratak u normalan život
pre 5 godina
Uspeh lečenja i razvoj kasnijih sekvela isključivo zavise od brzine preduzimanja mera životne potpore (osnovne i proširene). Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije tkiva.
Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.
Prioritetni ciljevi su:
što brže prekidanje hipoksije
uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti
prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.Postsubmerzijske komplikacije su česte i ozbiljne: ARDS u oko 50% slučajeva, multiorganska disfunkcija, neurološka oštećenja, sekundarne plućne infekcije i insuficijencija bubrega, DIK, rabdomioliza itd.
ZAKLJUČAK
Bez obzira na razvoj savremene reanimatologije, mortalitet i morbiditet utopljenika zavise prvenstveno od izbegavanja hipoksije. Trajanje hipoksije je kritični faktor koji uslovljava ishod akscidenta. Neurološke posledice su na žalost jako česte. Agresivne, rane mere reanimacije, još na mestu nesreće, ključne su za uspešan ishod i povratak u normalan život
pre 5 godina
Ne lupetajte,nas poznati glumac je uspesno reanimiran a kao posledicu je imao nekoliko slomljenih rebara ali je nezahvalnik zbog toga tuzio ekipu hitne pomoci koja ga je vratila iz mrtvih?Da vas cujem sada sta kazete
pre 5 godina
Зашто би статистика била поуздана? Око трећине преживелих је тачан податак уопште узето. Ван болнице може бити мање, али у болници, када се одмах реагује, преживљавање може бити много веће. Лично сам радио CPR 4 пута у болничким условима, укључујући дефибрилацију, са преживљавањем (и опоравком) 100 %. Пустите људе да се радују преживљавању својих ТВ јунака. Мени више смета погрешно извођење CPR које се приказује као и забијање игле у кубиталну вену под правим углом - увек ми се чини да ће изаћи са друге стране руке.
pre 5 godina
Bolje mrtav nego reanimiran. Sigurno niste čuli ni za B-card, to koriste kod nas na 2. hirurskoj, u postupku je uvođenja u sve institucije, čak i nemedicinsko osoblje može da ga primeni.
pre 5 godina
Onaj koji preživi je totalno neupotrebljiv kao donor. Ovakva propaganda je sasvim logična, jel znate vi koliko ljudskih života može da se spase neprimenjivanjem CPR?
pre 5 godina
Ja ne znam gde je to uspeh reanimacije 28%? Mnogo manje a posledice na mozak češće .
pre 5 godina
Није опасно оживљавање, опасан је живот.
pre 5 godina
Bolje mrtav nego reanimiran. Sigurno niste čuli ni za B-card, to koriste kod nas na 2. hirurskoj, u postupku je uvođenja u sve institucije, čak i nemedicinsko osoblje može da ga primeni.
pre 5 godina
Onaj koji preživi je totalno neupotrebljiv kao donor. Ovakva propaganda je sasvim logična, jel znate vi koliko ljudskih života može da se spase neprimenjivanjem CPR?
pre 5 godina
U kini vracaju iz klinicke smrti, a ovde agituju da odustanemo, i postanemo donori. Kao lekari ne zele za sebe, pa nemojte ni vi.
pre 5 godina
Глупљи текст, дуго не прочитах. Шта ви преписујете, страшно, па пукли сте скроз. Запослите бар неког полуписменог са 60 Iq.
pre 5 godina
Kad lekari masovno odlaze iz zemlje, oni što ostanu u zemlji neće ni znati da odrade CPR. Znači, ne moramo da brinemo za mozak, neće nam trebati
pre 5 godina
Ja ne znam gde je to uspeh reanimacije 28%? Mnogo manje a posledice na mozak češće .
pre 5 godina
Koliko sam dobro shvatio, neki doktori nece da im se radi CPR na sebi, u koliko dodje do situacije da se nadju da im je potrebno ozivljavanje. Posto nisu izneli koju metodu hoce, ako nece nju, ispada da je bolje biti mrtav nego ziv sa modricama na plucima.. ???
pre 5 godina
Ovde se prvo postavlja pragmatično pitanje želje za životom. Pokušati da se ostane živ ili ne. Oštećenja mozga, prelom rebara i ostalo spadaju u kolateralnu štetu koja može da se ili ne desi ili da ne bude mnogo velika. Ta odluka nekih lekara da se na njima ne primeni CPR može da se proširi i na odluku da im se ne pruži prva pomoć nakon šloga, i možda na nešto slično još. Ovo mi je nespojivo sa zdravom logikom običnih ljudi i posebno sa lekarskom etikom.
pre 5 godina
Ne kapiram, bolje je umreti ili zaraditi modricu ili polomljeno rebro???
Sta nam predlazu doktori, bolje da umrete nego da MOZDA imate posledice, intetesantno...???????
pre 5 godina
Mene su 15.12.2018. ćerka i zena tako spasile od smrti. Broj polomljenih rebara je negde 10-ak, grudni koš me boli, ali ja sam ZIV! I imao sam sreću, barem za sada ne osećam neke druge ispade, mozak funkcioniše i nemam neuroloških ispada.
Svako od nas bi trebalo da zna kako se vrši cpr, i to bi trebalo uvesti kao obaveznu obuku već na nivou osnovnih škola
pre 5 godina
Uspeh lečenja i razvoj kasnijih sekvela isključivo zavise od brzine preduzimanja mera životne potpore (osnovne i proširene). Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije tkiva.
Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.
Prioritetni ciljevi su:
što brže prekidanje hipoksije
uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti
prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.Postsubmerzijske komplikacije su česte i ozbiljne: ARDS u oko 50% slučajeva, multiorganska disfunkcija, neurološka oštećenja, sekundarne plućne infekcije i insuficijencija bubrega, DIK, rabdomioliza itd.
ZAKLJUČAK
Bez obzira na razvoj savremene reanimatologije, mortalitet i morbiditet utopljenika zavise prvenstveno od izbegavanja hipoksije. Trajanje hipoksije je kritični faktor koji uslovljava ishod akscidenta. Neurološke posledice su na žalost jako česte. Agresivne, rane mere reanimacije, još na mestu nesreće, ključne su za uspešan ishod i povratak u normalan život
pre 5 godina
nikako da predjem preko onog (cipiripi) u zagradi
pre 5 godina
@ Mene su 15.12.2018. ćerka i zena tako spasile od smrti. Broj polomljenih rebara je negde 10-ak, grudni koš me boli, ali ja sam ZIV! I imao sam sreću, barem za sada ne osećam neke druge ispade, mozak funkcioniše i nemam neuroloških ispada. Svako od nas bi trebalo da zna kako se vrši cpr, i to bi trebalo uvesti kao obaveznu obuku već na nivou osnovnih škola
(Srkiboy, 11. januar 2019 16:24)
Nekad je i bilo na nivou skola i u sklopu biologije i u sklopu odbrane i zaštite! Ali danas imamo telefone, i možemo se , dok buljimo u njega, praviti da ne primjecujemo i biti pravi Europljani...
pre 5 godina
naravno, bolje je biti mrtav. to ne ostavlja nikakve posledice.
pre 5 godina
Uspeh lečenja i razvoj kasnijih sekvela isključivo zavise od brzine preduzimanja mera životne potpore (osnovne i proširene). Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije tkiva.
Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.
Prioritetni ciljevi su:
što brže prekidanje hipoksije
uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti
prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.Postsubmerzijske komplikacije su česte i ozbiljne: ARDS u oko 50% slučajeva, multiorganska disfunkcija, neurološka oštećenja, sekundarne plućne infekcije i insuficijencija bubrega, DIK, rabdomioliza itd.
ZAKLJUČAK
Bez obzira na razvoj savremene reanimatologije, mortalitet i morbiditet utopljenika zavise prvenstveno od izbegavanja hipoksije. Trajanje hipoksije je kritični faktor koji uslovljava ishod akscidenta. Neurološke posledice su na žalost jako česte. Agresivne, rane mere reanimacije, još na mestu nesreće, ključne su za uspešan ishod i povratak u normalan život
pre 5 godina
@Srkiboy
Nekada je u skoli postojala prva pomoc i zastita. Mi smo imali lutku na kojoj se vezbao CPR, ali verovatno se to smatra recidivom komuniznma, bolje uciti veronauku.
pre 5 godina
Samo modrica da mi se ne pojavi, pa nek umrem.
pre 5 godina
Dobra reanimacija i dva slomljena rebra!!!
pre 5 godina
I ovaj clanak je pun rupa.Za pocetak-ima ljudi koji je ne zele da se reanimiraju,tkzv DNR(do not resuscitate).U SAD-u svako ima pravo da se izjasni tokom zivota.Kod nas zakon ne daju tu mogucnost,bicete svakako reanimirani.Drugo-reanimacija nije samo masaza srca i uduvavanje vazduha,to je samo pocetak.I nije isto da li radi obuceni slucajni prolaznik na ulici ili med.osoblje u bolnici.Da se ne pravimo pametni-modrice i prelomi prodju-ali se za zivot uvek borimo.
pre 5 godina
Ne lupetajte,nas poznati glumac je uspesno reanimiran a kao posledicu je imao nekoliko slomljenih rebara ali je nezahvalnik zbog toga tuzio ekipu hitne pomoci koja ga je vratila iz mrtvih?Da vas cujem sada sta kazete
pre 5 godina
u cuvarima plaze lagano odsetaju posle cpr-a.
pre 5 godina
Зашто би статистика била поуздана? Око трећине преживелих је тачан податак уопште узето. Ван болнице може бити мање, али у болници, када се одмах реагује, преживљавање може бити много веће. Лично сам радио CPR 4 пута у болничким условима, укључујући дефибрилацију, са преживљавањем (и опоравком) 100 %. Пустите људе да се радују преживљавању својих ТВ јунака. Мени више смета погрешно извођење CPR које се приказује као и забијање игле у кубиталну вену под правим углом - увек ми се чини да ће изаћи са друге стране руке.
pre 5 godina
Није опасно оживљавање, опасан је живот.
23 Komentari
Sortiraj po: