Petak, 11.01.2019.

14:14

Neki lekari ne žele za sebe CPR. Koliko je oživljavanje opasno?

Izvor: B92, businessinsider.com

Neki lekari ne žele za sebe CPR. Koliko je oživljavanje opasno? IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

23 Komentari

Sortiraj po:

Cinique

pre 5 godina

Onaj koji preživi je totalno neupotrebljiv kao donor. Ovakva propaganda je sasvim logična, jel znate vi koliko ljudskih života može da se spase neprimenjivanjem CPR?

c i t i z e n

pre 5 godina

Зашто би статистика била поуздана? Око трећине преживелих је тачан податак уопште узето. Ван болнице може бити мање, али у болници, када се одмах реагује, преживљавање може бити много веће. Лично сам радио CPR 4 пута у болничким условима, укључујући дефибрилацију, са преживљавањем (и опоравком) 100 %. Пустите људе да се радују преживљавању својих ТВ јунака. Мени више смета погрешно извођење CPR које се приказује као и забијање игле у кубиталну вену под правим углом - увек ми се чини да ће изаћи са друге стране руке.

Ana

pre 5 godina

Ne lupetajte,nas poznati glumac je uspesno reanimiran a kao posledicu je imao nekoliko slomljenih rebara ali je nezahvalnik zbog toga tuzio ekipu hitne pomoci koja ga je vratila iz mrtvih?Da vas cujem sada sta kazete

Mr M

pre 5 godina

@Srkiboy
Nekada je u skoli postojala prva pomoc i zastita. Mi smo imali lutku na kojoj se vezbao CPR, ali verovatno se to smatra recidivom komuniznma, bolje uciti veronauku.

Djuro

pre 5 godina

@ Mene su 15.12.2018. ćerka i zena tako spasile od smrti. Broj polomljenih rebara je negde 10-ak, grudni koš me boli, ali ja sam ZIV! I imao sam sreću, barem za sada ne osećam neke druge ispade, mozak funkcioniše i nemam neuroloških ispada. Svako od nas bi trebalo da zna kako se vrši cpr, i to bi trebalo uvesti kao obaveznu obuku već na nivou osnovnih škola
(Srkiboy, 11. januar 2019 16:24)





Nekad je i bilo na nivou skola i u sklopu biologije i u sklopu odbrane i zaštite! Ali danas imamo telefone, i možemo se , dok buljimo u njega, praviti da ne primjecujemo i biti pravi Europljani...

mich

pre 5 godina

Ne kapiram, bolje je umreti ili zaraditi modricu ili polomljeno rebro???
Sta nam predlazu doktori, bolje da umrete nego da MOZDA imate posledice, intetesantno...???????

Kosta

pre 5 godina

Uspeh lečenja i razvoj kasnijih sekvela isključivo zavise od brzine preduzimanja mera životne potpore (osnovne i proširene). Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije tkiva.
Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.

Prioritetni ciljevi su:


što brže prekidanje hipoksije
uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti
prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.Postsubmerzijske komplikacije su česte i ozbiljne: ARDS u oko 50% slučajeva, multiorganska disfunkcija, neurološka oštećenja, sekundarne plućne infekcije i insuficijencija bubrega, DIK, rabdomioliza itd.


ZAKLJUČAK
Bez obzira na razvoj savremene reanimatologije, mortalitet i morbiditet utopljenika zavise prvenstveno od izbegavanja hipoksije. Trajanje hipoksije je kritični faktor koji uslovljava ishod akscidenta. Neurološke posledice su na žalost jako česte. Agresivne, rane mere reanimacije, još na mestu nesreće, ključne su za uspešan ishod i povratak u normalan život

Srkiboy

pre 5 godina

Mene su 15.12.2018. ćerka i zena tako spasile od smrti. Broj polomljenih rebara je negde 10-ak, grudni koš me boli, ali ja sam ZIV! I imao sam sreću, barem za sada ne osećam neke druge ispade, mozak funkcioniše i nemam neuroloških ispada.
Svako od nas bi trebalo da zna kako se vrši cpr, i to bi trebalo uvesti kao obaveznu obuku već na nivou osnovnih škola

buzga

pre 5 godina

Bolje mrtav nego reanimiran. Sigurno niste čuli ni za B-card, to koriste kod nas na 2. hirurskoj, u postupku je uvođenja u sve institucije, čak i nemedicinsko osoblje može da ga primeni.

Kosta

pre 5 godina

Uspeh lečenja i razvoj kasnijih sekvela isključivo zavise od brzine preduzimanja mera životne potpore (osnovne i proširene). Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije tkiva.
Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.

Prioritetni ciljevi su:


što brže prekidanje hipoksije
uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti
prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.Postsubmerzijske komplikacije su česte i ozbiljne: ARDS u oko 50% slučajeva, multiorganska disfunkcija, neurološka oštećenja, sekundarne plućne infekcije i insuficijencija bubrega, DIK, rabdomioliza itd.


ZAKLJUČAK
Bez obzira na razvoj savremene reanimatologije, mortalitet i morbiditet utopljenika zavise prvenstveno od izbegavanja hipoksije. Trajanje hipoksije je kritični faktor koji uslovljava ishod akscidenta. Neurološke posledice su na žalost jako česte. Agresivne, rane mere reanimacije, još na mestu nesreće, ključne su za uspešan ishod i povratak u normalan život

D

pre 5 godina

I ovaj clanak je pun rupa.Za pocetak-ima ljudi koji je ne zele da se reanimiraju,tkzv DNR(do not resuscitate).U SAD-u svako ima pravo da se izjasni tokom zivota.Kod nas zakon ne daju tu mogucnost,bicete svakako reanimirani.Drugo-reanimacija nije samo masaza srca i uduvavanje vazduha,to je samo pocetak.I nije isto da li radi obuceni slucajni prolaznik na ulici ili med.osoblje u bolnici.Da se ne pravimo pametni-modrice i prelomi prodju-ali se za zivot uvek borimo.

proracun obima lopte

pre 5 godina

Koliko sam dobro shvatio, neki doktori nece da im se radi CPR na sebi, u koliko dodje do situacije da se nadju da im je potrebno ozivljavanje. Posto nisu izneli koju metodu hoce, ako nece nju, ispada da je bolje biti mrtav nego ziv sa modricama na plucima.. ???

Bojan

pre 5 godina

Ovde se prvo postavlja pragmatično pitanje želje za životom. Pokušati da se ostane živ ili ne. Oštećenja mozga, prelom rebara i ostalo spadaju u kolateralnu štetu koja može da se ili ne desi ili da ne bude mnogo velika. Ta odluka nekih lekara da se na njima ne primeni CPR može da se proširi i na odluku da im se ne pruži prva pomoć nakon šloga, i možda na nešto slično još. Ovo mi je nespojivo sa zdravom logikom običnih ljudi i posebno sa lekarskom etikom.

Oliver Nedeljković

pre 5 godina

Kad lekari masovno odlaze iz zemlje, oni što ostanu u zemlji neće ni znati da odrade CPR. Znači, ne moramo da brinemo za mozak, neće nam trebati

Нишлија

pre 5 godina

Глупљи текст, дуго не прочитах. Шта ви преписујете, страшно, па пукли сте скроз. Запослите бар неког полуписменог са 60 Iq.

Нишлија

pre 5 godina

Глупљи текст, дуго не прочитах. Шта ви преписујете, страшно, па пукли сте скроз. Запослите бар неког полуписменог са 60 Iq.

proracun obima lopte

pre 5 godina

Koliko sam dobro shvatio, neki doktori nece da im se radi CPR na sebi, u koliko dodje do situacije da se nadju da im je potrebno ozivljavanje. Posto nisu izneli koju metodu hoce, ako nece nju, ispada da je bolje biti mrtav nego ziv sa modricama na plucima.. ???

Srkiboy

pre 5 godina

Mene su 15.12.2018. ćerka i zena tako spasile od smrti. Broj polomljenih rebara je negde 10-ak, grudni koš me boli, ali ja sam ZIV! I imao sam sreću, barem za sada ne osećam neke druge ispade, mozak funkcioniše i nemam neuroloških ispada.
Svako od nas bi trebalo da zna kako se vrši cpr, i to bi trebalo uvesti kao obaveznu obuku već na nivou osnovnih škola

Oliver Nedeljković

pre 5 godina

Kad lekari masovno odlaze iz zemlje, oni što ostanu u zemlji neće ni znati da odrade CPR. Znači, ne moramo da brinemo za mozak, neće nam trebati

D

pre 5 godina

I ovaj clanak je pun rupa.Za pocetak-ima ljudi koji je ne zele da se reanimiraju,tkzv DNR(do not resuscitate).U SAD-u svako ima pravo da se izjasni tokom zivota.Kod nas zakon ne daju tu mogucnost,bicete svakako reanimirani.Drugo-reanimacija nije samo masaza srca i uduvavanje vazduha,to je samo pocetak.I nije isto da li radi obuceni slucajni prolaznik na ulici ili med.osoblje u bolnici.Da se ne pravimo pametni-modrice i prelomi prodju-ali se za zivot uvek borimo.

Bojan

pre 5 godina

Ovde se prvo postavlja pragmatično pitanje želje za životom. Pokušati da se ostane živ ili ne. Oštećenja mozga, prelom rebara i ostalo spadaju u kolateralnu štetu koja može da se ili ne desi ili da ne bude mnogo velika. Ta odluka nekih lekara da se na njima ne primeni CPR može da se proširi i na odluku da im se ne pruži prva pomoć nakon šloga, i možda na nešto slično još. Ovo mi je nespojivo sa zdravom logikom običnih ljudi i posebno sa lekarskom etikom.

mich

pre 5 godina

Ne kapiram, bolje je umreti ili zaraditi modricu ili polomljeno rebro???
Sta nam predlazu doktori, bolje da umrete nego da MOZDA imate posledice, intetesantno...???????

Mr M

pre 5 godina

@Srkiboy
Nekada je u skoli postojala prva pomoc i zastita. Mi smo imali lutku na kojoj se vezbao CPR, ali verovatno se to smatra recidivom komuniznma, bolje uciti veronauku.

Djuro

pre 5 godina

@ Mene su 15.12.2018. ćerka i zena tako spasile od smrti. Broj polomljenih rebara je negde 10-ak, grudni koš me boli, ali ja sam ZIV! I imao sam sreću, barem za sada ne osećam neke druge ispade, mozak funkcioniše i nemam neuroloških ispada. Svako od nas bi trebalo da zna kako se vrši cpr, i to bi trebalo uvesti kao obaveznu obuku već na nivou osnovnih škola
(Srkiboy, 11. januar 2019 16:24)





Nekad je i bilo na nivou skola i u sklopu biologije i u sklopu odbrane i zaštite! Ali danas imamo telefone, i možemo se , dok buljimo u njega, praviti da ne primjecujemo i biti pravi Europljani...

Kosta

pre 5 godina

Uspeh lečenja i razvoj kasnijih sekvela isključivo zavise od brzine preduzimanja mera životne potpore (osnovne i proširene). Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije tkiva.
Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.

Prioritetni ciljevi su:


što brže prekidanje hipoksije
uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti
prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.Postsubmerzijske komplikacije su česte i ozbiljne: ARDS u oko 50% slučajeva, multiorganska disfunkcija, neurološka oštećenja, sekundarne plućne infekcije i insuficijencija bubrega, DIK, rabdomioliza itd.


ZAKLJUČAK
Bez obzira na razvoj savremene reanimatologije, mortalitet i morbiditet utopljenika zavise prvenstveno od izbegavanja hipoksije. Trajanje hipoksije je kritični faktor koji uslovljava ishod akscidenta. Neurološke posledice su na žalost jako česte. Agresivne, rane mere reanimacije, još na mestu nesreće, ključne su za uspešan ishod i povratak u normalan život

Kosta

pre 5 godina

Uspeh lečenja i razvoj kasnijih sekvela isključivo zavise od brzine preduzimanja mera životne potpore (osnovne i proširene). Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije tkiva.
Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.

Prioritetni ciljevi su:


što brže prekidanje hipoksije
uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti
prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.Postsubmerzijske komplikacije su česte i ozbiljne: ARDS u oko 50% slučajeva, multiorganska disfunkcija, neurološka oštećenja, sekundarne plućne infekcije i insuficijencija bubrega, DIK, rabdomioliza itd.


ZAKLJUČAK
Bez obzira na razvoj savremene reanimatologije, mortalitet i morbiditet utopljenika zavise prvenstveno od izbegavanja hipoksije. Trajanje hipoksije je kritični faktor koji uslovljava ishod akscidenta. Neurološke posledice su na žalost jako česte. Agresivne, rane mere reanimacije, još na mestu nesreće, ključne su za uspešan ishod i povratak u normalan život

Ana

pre 5 godina

Ne lupetajte,nas poznati glumac je uspesno reanimiran a kao posledicu je imao nekoliko slomljenih rebara ali je nezahvalnik zbog toga tuzio ekipu hitne pomoci koja ga je vratila iz mrtvih?Da vas cujem sada sta kazete

c i t i z e n

pre 5 godina

Зашто би статистика била поуздана? Око трећине преживелих је тачан податак уопште узето. Ван болнице може бити мање, али у болници, када се одмах реагује, преживљавање може бити много веће. Лично сам радио CPR 4 пута у болничким условима, укључујући дефибрилацију, са преживљавањем (и опоравком) 100 %. Пустите људе да се радују преживљавању својих ТВ јунака. Мени више смета погрешно извођење CPR које се приказује као и забијање игле у кубиталну вену под правим углом - увек ми се чини да ће изаћи са друге стране руке.

buzga

pre 5 godina

Bolje mrtav nego reanimiran. Sigurno niste čuli ni za B-card, to koriste kod nas na 2. hirurskoj, u postupku je uvođenja u sve institucije, čak i nemedicinsko osoblje može da ga primeni.

Cinique

pre 5 godina

Onaj koji preživi je totalno neupotrebljiv kao donor. Ovakva propaganda je sasvim logična, jel znate vi koliko ljudskih života može da se spase neprimenjivanjem CPR?

buzga

pre 5 godina

Bolje mrtav nego reanimiran. Sigurno niste čuli ni za B-card, to koriste kod nas na 2. hirurskoj, u postupku je uvođenja u sve institucije, čak i nemedicinsko osoblje može da ga primeni.

Cinique

pre 5 godina

Onaj koji preživi je totalno neupotrebljiv kao donor. Ovakva propaganda je sasvim logična, jel znate vi koliko ljudskih života može da se spase neprimenjivanjem CPR?

Нишлија

pre 5 godina

Глупљи текст, дуго не прочитах. Шта ви преписујете, страшно, па пукли сте скроз. Запослите бар неког полуписменог са 60 Iq.

Oliver Nedeljković

pre 5 godina

Kad lekari masovno odlaze iz zemlje, oni što ostanu u zemlji neće ni znati da odrade CPR. Znači, ne moramo da brinemo za mozak, neće nam trebati

proracun obima lopte

pre 5 godina

Koliko sam dobro shvatio, neki doktori nece da im se radi CPR na sebi, u koliko dodje do situacije da se nadju da im je potrebno ozivljavanje. Posto nisu izneli koju metodu hoce, ako nece nju, ispada da je bolje biti mrtav nego ziv sa modricama na plucima.. ???

Bojan

pre 5 godina

Ovde se prvo postavlja pragmatično pitanje želje za životom. Pokušati da se ostane živ ili ne. Oštećenja mozga, prelom rebara i ostalo spadaju u kolateralnu štetu koja može da se ili ne desi ili da ne bude mnogo velika. Ta odluka nekih lekara da se na njima ne primeni CPR može da se proširi i na odluku da im se ne pruži prva pomoć nakon šloga, i možda na nešto slično još. Ovo mi je nespojivo sa zdravom logikom običnih ljudi i posebno sa lekarskom etikom.

mich

pre 5 godina

Ne kapiram, bolje je umreti ili zaraditi modricu ili polomljeno rebro???
Sta nam predlazu doktori, bolje da umrete nego da MOZDA imate posledice, intetesantno...???????

Srkiboy

pre 5 godina

Mene su 15.12.2018. ćerka i zena tako spasile od smrti. Broj polomljenih rebara je negde 10-ak, grudni koš me boli, ali ja sam ZIV! I imao sam sreću, barem za sada ne osećam neke druge ispade, mozak funkcioniše i nemam neuroloških ispada.
Svako od nas bi trebalo da zna kako se vrši cpr, i to bi trebalo uvesti kao obaveznu obuku već na nivou osnovnih škola

Kosta

pre 5 godina

Uspeh lečenja i razvoj kasnijih sekvela isključivo zavise od brzine preduzimanja mera životne potpore (osnovne i proširene). Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije tkiva.
Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.

Prioritetni ciljevi su:


što brže prekidanje hipoksije
uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti
prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.Postsubmerzijske komplikacije su česte i ozbiljne: ARDS u oko 50% slučajeva, multiorganska disfunkcija, neurološka oštećenja, sekundarne plućne infekcije i insuficijencija bubrega, DIK, rabdomioliza itd.


ZAKLJUČAK
Bez obzira na razvoj savremene reanimatologije, mortalitet i morbiditet utopljenika zavise prvenstveno od izbegavanja hipoksije. Trajanje hipoksije je kritični faktor koji uslovljava ishod akscidenta. Neurološke posledice su na žalost jako česte. Agresivne, rane mere reanimacije, još na mestu nesreće, ključne su za uspešan ishod i povratak u normalan život

Djuro

pre 5 godina

@ Mene su 15.12.2018. ćerka i zena tako spasile od smrti. Broj polomljenih rebara je negde 10-ak, grudni koš me boli, ali ja sam ZIV! I imao sam sreću, barem za sada ne osećam neke druge ispade, mozak funkcioniše i nemam neuroloških ispada. Svako od nas bi trebalo da zna kako se vrši cpr, i to bi trebalo uvesti kao obaveznu obuku već na nivou osnovnih škola
(Srkiboy, 11. januar 2019 16:24)





Nekad je i bilo na nivou skola i u sklopu biologije i u sklopu odbrane i zaštite! Ali danas imamo telefone, i možemo se , dok buljimo u njega, praviti da ne primjecujemo i biti pravi Europljani...

Kosta

pre 5 godina

Uspeh lečenja i razvoj kasnijih sekvela isključivo zavise od brzine preduzimanja mera životne potpore (osnovne i proširene). Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije tkiva.
Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.

Prioritetni ciljevi su:


što brže prekidanje hipoksije
uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti
prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.Postsubmerzijske komplikacije su česte i ozbiljne: ARDS u oko 50% slučajeva, multiorganska disfunkcija, neurološka oštećenja, sekundarne plućne infekcije i insuficijencija bubrega, DIK, rabdomioliza itd.


ZAKLJUČAK
Bez obzira na razvoj savremene reanimatologije, mortalitet i morbiditet utopljenika zavise prvenstveno od izbegavanja hipoksije. Trajanje hipoksije je kritični faktor koji uslovljava ishod akscidenta. Neurološke posledice su na žalost jako česte. Agresivne, rane mere reanimacije, još na mestu nesreće, ključne su za uspešan ishod i povratak u normalan život

Mr M

pre 5 godina

@Srkiboy
Nekada je u skoli postojala prva pomoc i zastita. Mi smo imali lutku na kojoj se vezbao CPR, ali verovatno se to smatra recidivom komuniznma, bolje uciti veronauku.

D

pre 5 godina

I ovaj clanak je pun rupa.Za pocetak-ima ljudi koji je ne zele da se reanimiraju,tkzv DNR(do not resuscitate).U SAD-u svako ima pravo da se izjasni tokom zivota.Kod nas zakon ne daju tu mogucnost,bicete svakako reanimirani.Drugo-reanimacija nije samo masaza srca i uduvavanje vazduha,to je samo pocetak.I nije isto da li radi obuceni slucajni prolaznik na ulici ili med.osoblje u bolnici.Da se ne pravimo pametni-modrice i prelomi prodju-ali se za zivot uvek borimo.

Ana

pre 5 godina

Ne lupetajte,nas poznati glumac je uspesno reanimiran a kao posledicu je imao nekoliko slomljenih rebara ali je nezahvalnik zbog toga tuzio ekipu hitne pomoci koja ga je vratila iz mrtvih?Da vas cujem sada sta kazete

c i t i z e n

pre 5 godina

Зашто би статистика била поуздана? Око трећине преживелих је тачан податак уопште узето. Ван болнице може бити мање, али у болници, када се одмах реагује, преживљавање може бити много веће. Лично сам радио CPR 4 пута у болничким условима, укључујући дефибрилацију, са преживљавањем (и опоравком) 100 %. Пустите људе да се радују преживљавању својих ТВ јунака. Мени више смета погрешно извођење CPR које се приказује као и забијање игле у кубиталну вену под правим углом - увек ми се чини да ће изаћи са друге стране руке.