Reči koje pale ulice: Kako jezik pokreće revolucije

Kako se navodi, kada dođu krizna vremena uvek se sudaraju najmanje dva narativa, onaj koji dolazi iz institucija i onaj koji gradi ulica. Taj ulični narativ obično je pojednostavljen i upečatljiv, David protiv Golijata, nada protiv straha, dobro protiv lo&scaron;eg.Međutim ko, zaista pi&scaron;e tu priču? U brojnim slučajevima pokazalo se da iza narativa ne stoje samo spontani pokreti, već i strane fondacije, nevladine organizacije i medijski centri moći. Upravo zato se postavlja pitanje koliko je &bdquo;revolucija&ldquo; zaista narodna, a koliko pažljivo režirana, pi&scaron;e pomenuti portal. Knjiga &quot;Četvrti talas demokratije? Dru&scaron;tveni mediji i arapsko proleće&quot; autora Filipa N. Hauarda i Muzamila M. Huseina (2013) opisuje kako su upravo dru&scaron;tvene mreže postale alat za oblikovanje jezika protesta. Lideri su dobijali pogrdne nadimke, karikature su ih prikazivale kao sme&scaron;ne i nemoćne, a jednostavni ha&scaron;tagovi i mimovi &scaron;irili su se brže od bilo kog političkog programa. &quot;Jezik protesta bio je oružje kojim su mase simbolički ru&scaron;ile autoritet moćnika&quot;, nagla&scaron;avaju autori, prenosi Srpski ugao. Pogled redakcije portala Srpski ugaoIsta logika važi i danas. Revolucije ne koriste govore, već parole, skandiranja, grafite. &quot;Ju&scaron;čenko &ndash; da!&quot; u Ukrajini, &quot;Kmara!&quot; u Gruziji ili &quot;Gotov je!&quot; u Srbiji, to su bile poruke koje su premo&scaron;ćivale strah i okupljale ljude. Upravo takvi slogani, kratki i zapaljivi, ostaju kao simboli u istoriji ili bivaju zaboravljeni ako pokret ne uspe.

Reči koje pale ulice: Kako jezik pokreće revolucije

2 Komentari