Neobične teniserske penzije

Profesionalni igrači tenisa, koji dolaze iz svih delova sveta i iz različitih socijalnih slojeva i miljea, su zanimljiva gomila individua. Baveći se individualnim sportom, mnogi od njih su se izdvajali iz mase na razne načine.

Iz tog razloga možda i ne iznenađuje previše to da su mnogi od njih, nakon što su završavali svoje teniske karijere, imali manje konvencionalne poslove od onih kao što je na primer običan službenik u velikoj korporaciji.

Izvor: Miloš Todoroviæ

Petak, 24.08.2007.

14:33

Default images

Neki od njih su, naravno, ostali bliski tenisu. Džon Mekinro, Patrik Mekinro, Pem Šrajver, Klif Drajsdejl i Meri Džo Fernandez su, pored ostalih, imali puno uspeha kao tv komentatori. Neki su počeli da se bave treniranje, kao na primer Toni Roše, Bred Džilbert i Džimi Konors.

Ipak, pojedinci su otišli prilično daleko od teniskih terena.

Andrea Džeger

Andrea Džeger, nekad i sad
Dvostruki Grend-Slem finalista i dvostruki US Open polufinalista, koja sada ima 42 godine, promenila je svoj imidž tinejdž-derišta koji je imala tokom svoje karijere, početkom ’80-ih.

Možda je Andrea Džeger samo bila neshvaćena.

Nakon što su je povrede prinudile na rano penzionisanje, Džegerova je novac koji je zaradila od tenisa, iskoristila da osnuje fondaciju ’Mala zvezda’ 1990.

Fondacija obezbeđuje sve oblike podrške siromašnoj i oboleloj deci, uključujući i putovanja na ranč u Aspenu, gde deca provode nedelju dana zabavljajući se. Džegerova je dobila podršku od Mekinroa, koji je bio prvi donator ’Male zvezde’, Andre Agasija i Pita Samprasa.

I, kao i da to nije bilo dovoljno, Džegerova je septembra prošle godine postala časna sestra Anglikansko-dominikanskog reda.

Torben Urlih

Torben Urlih, nekad i sad
Tenis je imao nekoliko renesansnih ličnosti, ali niko nije bio kao, sada 78-godišnji Danac, koji je više od 20 godina igrao u Dejvis Kupu.

Torben Urlih je jedan od najstarijih učesnika US Opena ikada, pošto je 1974. igrao u svojoj 46. godini. Urlih je bio istovremeno i pisac, slikar, muzičar i režiser. Takođe je i otac Larsa Urliha, bubnjara Metalike.

Torben je jednom kreirao nekoliko slika u stilu Džeksona Poloka, tako što je umakao teniske loptice u boju i onda ih razmazivao po platnu.

U njegovoj spisateljskoj karijeri, pisao je knjige poezije, ali je i komentarisa Sigmunda Frojda. U jednom momentu sovje karijere, koja je trajala skoro 30 godina, Urlih je otvorio džez klub u Kopenhagenu, a takođe je svirao saksofon celih sedam minuta u telefonskoj govornici kod centralnog terena u Vimbldonu – dok mu nije ponestalo daha.

Sada provodi sate svirajući flautu, u potrazi za novim tonom.

Rosko Tener

Rosko Tener, nekad i sad
Rosko Tener je osvojio Otvoreno prvenstvo Australije 1977. godine i bio je vicešampion Vimbldona 1979. Ali, otkako se Tener penzionisao 1985, njegov život najviše podseća na grudvu problema koja se kotrlja niz planinu i postaje sve veća.

Tenerova lista problema je poveća: ženio se tri puta, žena iz servisa za poslovnu pratnju je zatrudnela sa njim, nevažećim čekom kupio je brod za 35.000 dolara, pa ga je odmah založio da bi pozajmio 10.000 dolara da otplati neki drugi dug.

Tener je takođe proveo ukupno 10 meseci po zatvorima u SAD i Nemačkoj zbog neplaćene alimentacije i dugova. Ni teniski tereni mu nisu bili svetinja, pošto je dva puta uhapšen dok je igrao na turnirima za veterane.

U martu, osuđen je na 43 dana zatvora zbog, krajnje neočekivano, neplaćanja alimentacije i nalazi se na uslovnoj slobodi do 2012. godine.

Pre dve godine je objavio autobiografiju pod nazivom „Dvostruka servis greška: Moj pad i uspon i moj povratak nazad“.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: