STADION MOMCILO VUKOTIC MOCA
pre 2 godine
Otisao je najveci heroj mog djetinjstva Moca. Za sve je bio majstor svog posla, ali ono sto je uradio nakon odlaska iz Partizana poslije sampionske titule i vrlo uspjesne godine provedene u Bordou je nesta nezapamceno. Da se podsjetimo, u ta doba su fudbaleri mogli van SFRJ jedino nakon sto napune 28 godina. To je i danas ako ne "matoro" onda "poznije" igracko doba, ali je tada to bilo "prilicno matoro" jer je fudbal bio daleko grublji a sportska medicina i adekvatna prehrana na daleko nizem stepenu. Neko bi mogao primjetiti da se Moca vratio u ipak bogatu drzavu, bar je tako izgledalo u ta doba. Cinjenica je da ni u najbolja vremena to nisu bile nekakve pare da covjek obezbjedi porodicu, ni nalik. A sa druge strane, da je igrao jos par godina "vani", to bi bilo to. Sem toga, rijetki su uspijevali da odu u inostranstvu jer je tada vazilo pravilo da samo dva stranca igraju u klubu. Znaci, zestoka kokurencija. Jos je Moca odbijao ponude, a na kraju ipak otisao, zbog porodice. Te godine nakon sampionske se Partizan spasao ispadanja u zadnjem kolu i niko sa 2 grama mozga nije ocekivao da Moca napravi takvu zrtvu i da se vrati. Ali se vratio! Boze dragi, kakav je moj ponos bio, svaki dan sam u skolu isao inspirisan Mocom. Moca mi je bio na pameti svaki cas. I ne samo Partiznovcima, Moca je postao ne samo pojam odanosti, nego i neceg mnogo vise, neke uzvisenosti. Tu se nije zaustavio, uzeo je jos jednu titulu i nastavio razvijati i inspirisati igrace Partizana. Slava ti Moco!
180 Komentari
Sortiraj po: