Nova vest
Tenis

Nedelja, 27.01.2019.

21:15

Australijska tapija

Finalno, poslednje melburnško turnirsko jutro. Zvoni alarm. Šta sam spavao, ako sam uopšte spavao? Danas je vreme, za finale.

Izvor: Zoran Kecman

Autor: Zoran Kecman

Australijska tapija
Photo by Mark Kolbe/Getty Images

Pazim prvo da ne ustanem na levu nogu. To nikako! Onda kreće da se odmotava traka ovog svetosavskog letnjeg januarskog dana, dok se kupam u zracima sunca, dok mi javljaju da je u Beogradu napadalo. Minus pet je i ima 40 cm snega. Gledam slike koje mi je prijatelj Dejan poslao iz mog dvorišta. Zar je moguće?

Sve sekvence ovog dana, nebitne su spram onog što je bilo ostavljeno za veče. Za divan smiraj letnjeg dana, savršenu podlogu za tenis, slikarsko belo platno na kojem su Novak i Rafa trebali da puste svoje boje. Čarolija, čoveče!

Vožnja brodićem rekom Jarom, od jednog do drugog kraja grada, služila je kao tonik meni i kolegi Saši da ne mislimo samo o onom što nas očekuje tu, iza ugla, za koji sat.

Ali kad sam ceo dan raspevan, kad imam onaj neopisivo dobar, optimističan osećaj, kada sebe hrabrim da će se ova misija završiti kako jedino i valja da se završi, to ne može da omane.

Sa nama je danas veći deo dana bila i koleginica iz Atine, Viki, koja je posle ovog turnira postala zvezda u Grčkoj, bili su tu opet Uroš i Branka (da, odradili su svoj ritual bez greške, sve da Nole pobedi), i fotoreporter Žurnala Majkl Babić, i Ivan Mrđen i mnogi drugi, pokupovali smo sve što je trebalo pokupovati za uspomenu i poneti u snežni Beograd. Ostalo je da se udari samo završni pečat, pobednička viza, a nju nam je mogao, dragi prijatelji, udariti samo Novak.

Za početak, Dejan Stanković i Ivan Ivanović, strčali su do VIP lože srpskog tenisera. Talije. Bravo za Dekija i Ivana, morate dolaziti češće.

Grotlo je polako ključalo, krov se zatvarao zbog uvodne ceremonije u finalu, otpevana je i australijska himna. Samo su falile fanfare, ali ništa, treštala je muzika sa razglasa, raspaljivala ionako zgusnutu energiju u iščekivanju sudara titana.

"Do you come from a land down under?
Where women glow and men plunder?
Can't you hear, can't you hear the thunder?
You better run, you better take cover
”.

Ova strofa iz pesme grupe “Man at work”, u pesmi “Down under", velikog hita iz 80-tih, kao da je najavila šta čeka Rafu Nadala u naredna dva i koji kusur minuta sata.

Jer, čuo je gromove i video je svoga boga, bolje da je našao zaklona od Noletove teniske grmljavine. Ustvari hteo je, ali na terenu, skloništa bilo nije.

Posedali smo onako, jedan do drugoga, u novinarskom delu na tribini, zbijeni kao sardine. Jedan nasmejan, drugi smiren, treći je grickao nokte, kako ko. Meni je dovoljan znak bilo to što sam na telefonu pogledao da imam SEDAM nepročitanih poruka na Fejsbuku.

Evo, sedmica je tu, ovo mora dobro da se završi, mora”, prošaputao sam kolegi Ozmu.

Kolega Brajović je lucidno zbrajao utiske sa leve strane, a kada je meč počeo, kada je oluja krenula ka Rafi nesmanjenom silinom, konstatovali smo da Novak igra “doktorski”. Taktički savršeno. Da ne da Špancu da trepne, da se pribere, da se osvesti.

Bum - tras, servisom, kombinacija 1-2 kao “švajcarac”, servis vineri, ubitačni forhendi, bekhend paralele, ritern koji bi izbio zube svakome, munje i gromovi,pa šta je ovo? Ljudi moji, ma je li to moguće? Nadal ne zna šta mu se dešava, ustvari zna, i dobro je da zna.

Stadion je više imao simpatija za Rafu, ali Novak je na to navikao. Ono što je bilo naših, hranilo je Noleta svojim inatom, samo nama svojstvenom energijom.

Bio je Novak ionako u svojoj superpoziciji, u momentumu, kada mu je sve što je zamislio polazilo za rukom. Devet grešaka, za finale Grend slema? Nestvarno dobro. Ma, savršeno.

Kada je publici postalo jasno u kom pravcu sve ide, zaljuljaše se i meksički talasi u areni, koje opet, započeše, neki naši navijači. Zabavite se gospodo, jer od vaše očekivane zabave i ritualnog “nadalovanja”, neće biti ništa.

Kada je posle dva sat i četiri minuta stavio potpis na istoriju, na australijsku tapiju, kao neprikosnoveni vladar Australijan Opena, srce mi je bilo puno. Čestitasmo jedni drugima na pobedi, izgrlismo se, bogami pao je i selfi, ali i kasnije, na presu sa Novakom, za uspomenu i dugo sećanje.

Ovo će se dugo pamtiti. I odzvanjati. Bila je privilegija pogledati ovakvog Novaka, u najboljem mogućem izdanju.

U pres sali, cela srpska ekipa na okupu. Čestitaše nam, kasnije i pojedine kolege, iz Poljske, Češke, Velike Britanije…Lepo je biti novinar iz Srbije među svima njima kada je Novak šampion. Nagledali su se on i naslušali njegovih pobedničkih govora.

Nole je svoje rekao, a bogami i ja svoje. Vreme je da se pakujem, odjavljujem, da se vraćam sa ovog plusa u beogradski minus.

Ništa, zato. Neću se smrznuti od te pomisli. Toplo mi je oko srca!

Zoran Kecman

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

73 Komentari

Podeli:

U fokusu

Vidi sve
Tenis

Miracolo

Za sve one koji nisu pratili protekle noći okršaj Novaka Đokovića i Luke Nardija u Kalifornijskoj pustinji desilo se – čudo!

Zoran Kecman

12:35

6 d