Teško je reći šta donosi više zadovoljstva, kada gledate Granadu iz Alhambre ili Alhambru iz Granade. Ovo mesto nas podseća na to šta bi naš svet mogao da bude ako bismo lepotu shvatili kao našu najvažniju istinu.
Moj put
Verovatno većinu ljudi putovanje u Nemačku asocira na Berlin, Brandenburšku kapiju, ostatke Berlinskog zida, Oktoberfest, kobasice, pivo… A Nemačka je mnogo više od toga. Čak i oni najmanji gradovi kriju dovoljno razloga da se u njima zaustavite, udahnete bogatu istoriju, osetite puls ljudi koji u njima žive i naučite nešto novo.
Sevilja je za "tapase", španske mezetluke, ono što je Leskovac za pljeskavicu. Tu ćete probati original. A i sve što prosečan turista očekuje od juga Španije – Sunce, istorija, lepota – ovde je zastupljeno u izobilju.
Hedonističku zonu na krajnjem zapadu, od Ahena, preko Trira do Frajburga trebalo bi da poseti svaki putnik koji želi da upozna Nemačku mimo stereotipa koje je nametnuo Minhen. Ovaj put sam išao u slobodarski Frajburg.
Staklene zgrade Suda i Parlamenta ostaju hladne prema mravljim brigama na dalekom Balkanu. Ali mene nije muka dovela ovamo da tražim pravdu. Bezazleni sam putnik u potrazi za pograničnim zemljama, višeznačnim identitima.
Naša avantura po Azorima se nastavlja. Sledeće ostrvo koje posećujemo je predivna Terceira.
Kako bi bilo kao turista posetiti granicu između Severne i Južne Koreje?
Smaragdna voda u kraškom krajoliku, nad njom derviška kuća i čempresi. Ova zemlja svojom suštinom pripada Mediteranu, njegovoj jedinstvenoj, orijentalnoj verziji.
Tog jutra smo stigli vozom iz Palerma. Pruga prolazi visoko iznad grada, kao što je Jadranska magistrala mog detinjstva bila uvek urezana u planinu iznad odmarališta. U takva mesta je lako sići. Pustiš da te noge nose.