Igor
pre 3 godine
Kad sam bio mladji bilo mi je krivo sto nismo isli na more ni jednom ali iz ove perspektive imao sam neverovatnu srecu da svako leto provedem na selo sa babom i dedom. Baba nas je toliko volela da nam je ispunjavala bas svaku zelju. Nije joj bilo tesko da ustane u 5 ujutru i da usuce kore za pitice sa domacim sirom koje su nas u 8 budile mirisom iz rerne. Nismo imali frizider u selu pa je svakog dana pravila drugi specijalitet. Zajedno smo brinuli o basti, zalivali paprike, paradajz i ostalo povrce svaki drugi dan. Ona je motikom bila zaduzena za zemlju a ja sam iz bunara izvlacio vodu kofama. Deda, pola planine sam obisao s njim beruci pecurke, kupine, lesnike, sljive iz udaljenog vocnjaka i ko zna sta jos. Ustanemo pre zore i onako gladni se uputimo u sumu i cim sunce krene da se pojavljuje iznad horizonta ogulimo po jedan krastavac i pojedemo ih onako kao banane. Najobicniji krastavac ali je toliko ukusan kad sam ga jeo s Dedom u sumi da je to cudo jedno. Sumske kupine, posebna prica, ceo dan provedemo u sumi beruci kupine a sutra dan na autobus i idemo da ih prodamo na pijaci. Moj prvi licno zaradjeni novac. Za taj dan sam mogao da uzmem 4 avramovih dinara, to je bilo 4 maraka tada, ogromne pare za mene kao klinca od 10 godina. Ne postoji more ili bilo sta drugo sto moze da zameni ovakva leta, najlepsa secanja i najlepsi momenti u mom zivotu, ubedljivo. A babu i dedu sam voleo vise nego sopstvene roditelje, daleko vise.
10 Komentari
Sortiraj po: