gruzanin
pre 3 godine
Studirao sam u Zagrebu, od 1984-89, i nisam imao nekih bitnijih problema, par sitnih provokacija, jednom cak i napad dinamovaca na nas navijace Partizana. Prvi put sam se odvojio od mog Srpskog okruzenja u vojsci, koju sam sluzio u Srbiji, ali vojska je bila eksteritorijalna, i prvi put video, cuo i osetio stavove : muslimana, siptara, macedonaca, slovenaca i hrvata o jugoslaviji, pa i o nama Srbima. I sve mi je kao 18-godisnjaku bilo cudno, jer sam mislio da smo svi za jugoslaviju, da smo zaista braca, iz perspektive jednog Sumadinca. Da nisu svi za jugoslaviju, osetio sam prvi put, u jednom malom mestu na moru u hrvatskoj, tamo je bilo decije odmaraliste mog grada, placeno i izgradjeno nasim parama, naravno oteto 1991, a ja sam tamo bio 1982, i bilo je pravilo da se ujutru dize, a uvece spusta zastava jugoslavije, uz himnu. Imalo je lep kosarkaski teren, i dolazila su i deca domorodci, da igraju sa nama kosarku, i jedno vece mi Sumadinci cujemo da krece himna, svi stajemo i okrecemo se ka zastavi, kad hrvati domorodci nastavljaju da tapsu loptu i sutiraju na kos, a mi im poluglasno vicemo : Himna, himna! A oni, mrtvi ladni nam odgovaraju - To NIJE nasa himna! Nisam mogao da verujem, prvi put sam video sta je to hrvarstvo.
166 Komentari
Sortiraj po: