Utorak, 28.01.2020.

10:25

Zašto ljudi putuju? Devet razloga da počnete da se pakujete

Izvor: B92

Zašto ljudi putuju? Devet razloga da poènete da se pakujete IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

12 Komentari

Sortiraj po:

Lemi NS

pre 4 godine

Evo moje iskustvo u vezi putovanja solo. Prosle godine u Julu sam resio da idem u Prag, nisam bio nikad. Devojku nemam ( stalnu ) najbolji prijatelj nije imao slobodnog vremena da ide sa mnom, pitao jos jednog drugara i nista. Shvatim da necu ni ici ako budem cekao nekog...prelomim uzmem avio karte, rezervisem hotel na 3 noci i to je to.

Najbolje iskustvo ikad. Ogromne prednosti su da ides gde zelis, kad si sa nekim tu se dogovaras a ovako rucaj gde ti se dopadne, obilazis znamenitosti, poneses knjigu a ne samo da blejis u telefon, otvoren si za razgovor i samo osmeh na lice. Za ta 4 dana dok sam bio tamo, nisam bio sam. Upoznas nekog, pozoves na pice i prica sama ide... uzivajte ljudi i nemojte da cekate uvek nekog da biste putovali!!!! Zivot je lep ?

max

pre 4 godine

Sve krene iz zelje da se vidi malo sveta al posteno to sa vremenom dosadi pa se pretvori u cisto takmicenje sa okolinom ko je sta video, ko je gde bio i slicno. U svima nama se probudi ta zelja da vidimo Njujork, Pariz, Rim... ali ako se nastavi i dalje to onda lici na takmicenje i hvalisanje, tipa bio sam u 100 gradova i drzava i ja sam faca. Sve sto je umereno je normalno a svako preterivanje je nenormalno. Zivimo u eri drustvenih mreza gde je nezamislivo hvalisanje. Selfi odande, selfi odande, cekiranje odande, cekiranje odande... Ako je neko stvarno veliki putnik iz ljubavi neka dokaze tako sto ce za to da znaju samo oni koji moraju, njegovi najblizi, cisto da se javi da je sve ok, bez slikanja, cekiranja i ostalog.

Lemi NS

pre 4 godine

Evo moje iskustvo u vezi putovanja solo. Prosle godine u Julu sam resio da idem u Prag, nisam bio nikad. Devojku nemam ( stalnu ) najbolji prijatelj nije imao slobodnog vremena da ide sa mnom, pitao jos jednog drugara i nista. Shvatim da necu ni ici ako budem cekao nekog...prelomim uzmem avio karte, rezervisem hotel na 3 noci i to je to.

Najbolje iskustvo ikad. Ogromne prednosti su da ides gde zelis, kad si sa nekim tu se dogovaras a ovako rucaj gde ti se dopadne, obilazis znamenitosti, poneses knjigu a ne samo da blejis u telefon, otvoren si za razgovor i samo osmeh na lice. Za ta 4 dana dok sam bio tamo, nisam bio sam. Upoznas nekog, pozoves na pice i prica sama ide... uzivajte ljudi i nemojte da cekate uvek nekog da biste putovali!!!! Zivot je lep ?

max

pre 4 godine

Sve krene iz zelje da se vidi malo sveta al posteno to sa vremenom dosadi pa se pretvori u cisto takmicenje sa okolinom ko je sta video, ko je gde bio i slicno. U svima nama se probudi ta zelja da vidimo Njujork, Pariz, Rim... ali ako se nastavi i dalje to onda lici na takmicenje i hvalisanje, tipa bio sam u 100 gradova i drzava i ja sam faca. Sve sto je umereno je normalno a svako preterivanje je nenormalno. Zivimo u eri drustvenih mreza gde je nezamislivo hvalisanje. Selfi odande, selfi odande, cekiranje odande, cekiranje odande... Ako je neko stvarno veliki putnik iz ljubavi neka dokaze tako sto ce za to da znaju samo oni koji moraju, njegovi najblizi, cisto da se javi da je sve ok, bez slikanja, cekiranja i ostalog.

Lemi NS

pre 4 godine

Evo moje iskustvo u vezi putovanja solo. Prosle godine u Julu sam resio da idem u Prag, nisam bio nikad. Devojku nemam ( stalnu ) najbolji prijatelj nije imao slobodnog vremena da ide sa mnom, pitao jos jednog drugara i nista. Shvatim da necu ni ici ako budem cekao nekog...prelomim uzmem avio karte, rezervisem hotel na 3 noci i to je to.

Najbolje iskustvo ikad. Ogromne prednosti su da ides gde zelis, kad si sa nekim tu se dogovaras a ovako rucaj gde ti se dopadne, obilazis znamenitosti, poneses knjigu a ne samo da blejis u telefon, otvoren si za razgovor i samo osmeh na lice. Za ta 4 dana dok sam bio tamo, nisam bio sam. Upoznas nekog, pozoves na pice i prica sama ide... uzivajte ljudi i nemojte da cekate uvek nekog da biste putovali!!!! Zivot je lep ?

max

pre 4 godine

Sve krene iz zelje da se vidi malo sveta al posteno to sa vremenom dosadi pa se pretvori u cisto takmicenje sa okolinom ko je sta video, ko je gde bio i slicno. U svima nama se probudi ta zelja da vidimo Njujork, Pariz, Rim... ali ako se nastavi i dalje to onda lici na takmicenje i hvalisanje, tipa bio sam u 100 gradova i drzava i ja sam faca. Sve sto je umereno je normalno a svako preterivanje je nenormalno. Zivimo u eri drustvenih mreza gde je nezamislivo hvalisanje. Selfi odande, selfi odande, cekiranje odande, cekiranje odande... Ako je neko stvarno veliki putnik iz ljubavi neka dokaze tako sto ce za to da znaju samo oni koji moraju, njegovi najblizi, cisto da se javi da je sve ok, bez slikanja, cekiranja i ostalog.