Analizu medija u Srbiji prenosimo u celosti:"Neviđene zločine nad civilnim stanovništvom u Mačvi i Podrinju, činili su vojnici u Hrvatskoj 1914. godine.U takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ustaše su, bukvalno rečeno, poklale srpsku nejač – od deteta do starca – kako u Jasenovcu, Staroj Gradiški i Jadovnu, tako i po svim srpskim selima u Hrvatskoj i Bosni. U hercegovačke jame bacali su žive hiljade Srba. Jednom rečju, na najsvirepiji način u Drugom svetskom ratu pobili su preko 800.000 nedužnih Srba.Počinjene zločine u Prvom, a pogotovo u Drugom svetskom ratu, nove vlasti su Hrvatskoj i Hrvatima oprostile, osim par pojedinačnih slučajeva. Ne samo da im je oprošteno, nego su bili i nagrađeni – i to 1939. godine dobijanjem statusa Hrvatske banovine, čije su se granice skoro poklopile sa takozvanim AVNOJ-evskim granicama Socijalističke Republike Hrvatske u okviru Nove Jugoslavije. U Novoj Jugoslaviji su ponovo bili nagrađeni – dobili su ostrva i primorske gradove, kao i Istru, i to skoro očišćenu od Italijana koji su tu živeli.U novoj Socijalističkoj Jugoslaviji Hrvati su, na čelu sa svojim predsednikom i uz pomoć servilne srpske vlasti, činili sve da se Srbija ne razvija onako kako bi trebalo. To je kulminiralo donošenjem ustavnih amandmana i cepanjem Srbije na tri dela, odnosno formiranjem dve pokrajine koje su praktično imale status republike.Malo je to sve bilo Hrvatima, te su uz prethodnu pripremu zvanično 1991. godine proglasili svoju samostalnu državu u AVNOJ-evskim granicama. U sledećih pet godina, zaključno sa zločinačkom akcijom 'Oluja', proterali su preko 400.000 Srba sa svojih vekovnih ognjišta. Do 1991. godine Srbi su činili 15% hrvatskog stanovništva, a sada su na nivou skoro statističke greške. Ni za ovo Hrvati nisu odgovarali, već su bili pomagani od istih onih mentora kao u Drugom svetskom ratu.Posebno zadovoljstvo sa hrvatske strane predstavljalo je neviđeno divljačko, nezakonito bombardovanje Srbije 1999. godine od strane NATO pakta. Doduše, bila su i dva napada na Crnu Goru, koja je sa Srbijom činila tadašnju Jugoslaviju. Okupiranu teritoriju Kosova i Metohije, koja čini 14% srpske teritorije, među prvima su priznali Hrvati kao nezavisnu državu.Da li ovo sve sadašnji naraštaj i stanovnici Srbije smeju da oproste? A tek da li smeju da zaborave? Svako neka razmisli za sebe...Na vlast u Srbiji 2000. godine dolazi takozvani prozapadni DOS. Sve što je nova srpska vlast činila bilo je pozdravljano od strane Hrvatske, jer je činjeno sve na ekonomskom i vojnom slabljenju Srbije. Vlast iz Beograda bukvalno je poklonila deo Crne Gore Hrvatskoj, i to takozvanu Prevlaku, sa koje se kontrolisao ulaz u Boka-kotorski zaliv. Fabrike su zatvarane, 500.000 ljudi je ostalo bez posla, armija je uništena i svedena na manje vojne formacije, oruđa i vojna tehnika su uništavani, a služenje vojnog roka je obustavljeno.Sa ovakvom srpskom vlašću, kakvu su Hrvati samo mogli da požele, zvanična Hrvatska je, malo je reći, imala idilične odnose.Ali na užas Hrvatske dolazi proleće 2012. godine. Na predsedničkim izborima, nedvosmislenom voljom građana, za predsednika Republike izabran je predsednik Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić. Ubrzo nakon parlamentarnih izbora vlast je preuzela SNS sa svojim koalicionim partnerima.Nova vlast je preuzela Srbiju u vrlo teškoj ekonomskoj situaciji i usledio je period teške finansijske konsolidacije.Predsednik Vlade, a posle Nikolića već devet godina predsednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, postao je noćna mora za hrvatsku vlast.Zašto noćna mora? Zato što je politika koju su proklamovali SNS i Aleksandar Vučić bila politika sveukupnog ekonomskog jačanja Srbije.Izgrađene su stotine kilometara autoputeva i velikih infrastrukturnih objekata, ponovo su proradili Železara Smederevo, rudnici u Boru i Majdanpeku, i počele su da pristižu velike strane investicije, koje su dovele do otvaranja novih fabrika i radnih mesta. Standard stanovništva, posle početnih muka, počeo je drastično da raste, a ekonomski pokazatelji Srbije bili su priznati i prepoznati od međunarodnih institucija, kako od MMF-a, tako i od agencija koje su podizale kreditni rejting Srbije. Predsednik Srbije viđen je sa svim svetskim državnicima, kako Zapada, tako i Istoka.Vojska Srbije počela je da se obnavlja, modernizuje i jača, sa sve savremenijim naoružanjem koje se proizvodi u svetu. Proklamovana politika zvaničnog Beograda od 2012. godine jeste politika vojne neutralnosti i dobrosusedskih odnosa, uz poštovanje teritorijalnog integriteta svih država nastalih na tlu bivše SFRJ.Da li je moglo nešto gore da se desi za hrvatsku vlast?Kada već nisu mogli da se odvežu i otplove negde daleko od Srbije, ostalo im je da posmatraju i da trpe dve stvari.Prijemom u EU i uz slobodu kretanja, Hrvatsku je napustilo skoro pola miliona građana, pored već proteranih Srba. Mnoge oblasti Hrvatske su bukvalno prazne. Da se ne ulazi u detalje, i pored Jadrana i turizma, hrvatska privreda nije onakva kakvu su građani očekivali od samostalne države.U ovakvim situacijama, viđenim i u drugim državama, vlast potpiruje nacionalizam, proganja ono malo preostalih Srba, ometa i zabranjuje im razne kulturne manifestacije, ponovo promoviše ustaški pozdrav 'Za dom spremni' kao navodno stari hrvatski pozdrav, što apsolutno nije tačno. Stvorila je hrvatska vlast i pevača Tompsona i njegove ustaške pesme, i još mnogo toga, ne bi li skrenula pažnju stanovništva sa gorućih privrednih i ekonomskih problema.Uz sve ovo, zvanična Hrvatska je posmatrala jačanje Srbije, kako ekonomsko tako i vojno, kao nesumnjivog lidera u regionu.Nešto je moralo da se preduzme protiv Srbije..."
18.3.2026.
11:21
Mediji: Srbija i Hrvatska 1. deo
U medijima se pojavila analiza odnosa Srbije i Hrvatske.
Izvor: Mediji
Podeli:
Vrati se na vest
0 Ostavite komentar