Devedesetjednogodišnja Galina Brok-Beljcova, docent je katedre za istoriju MGU u penziji, oficir kontraobaveštajne službe u penziji i navigator bombardera Petljakova Pe-2 u penziji. Posle rata, u avion je ulazila isključivo kao putnik.
Kada je rat počeo, imala je svega 15 godina. Do ’43. je međutim, po ubrzanom postupku, obučena prvo za sinoptika pri avijaciji, a onda i za navigator bombardera. Godine 1944. poslata je na istočni front u 125. ženski gardijski bomabarderski puk, koji je do tada pretrpeo značajne gubitke. Par puta je i ona zamalo poginula.
“Pod nas je podleteo nemački lovac Foke-Vulf u mrtvu zonu-četiri mitraljeza i nijednim da ga pogodiš. Spasli su nas naši lovci. Pitaju me da li sam se bojala. Nije me bilo strah, bila sam besna, jer je tu a ne mogu da ga pogodim. A drugi slučaj je bio kada smo počeli da padamo natovareni bombama”, objašnjava veteranka.
Brok-Beljcova je pad Berlina dočekala u bombarderu iznad Litvanije.
“Pobeda je tu. A mi letimo, bombardujemo, na nas pucaju iz PVO, piloti ginu”, kaže.
Bez obzira na godine, Brok-Beljcova je vrlo aktivna, posebno na početku maja gde kao jedan malobrojnih veterana priča deci i mladima o ratu i ceni pobede.
Trećina sovjetskih avijatičarki se iz rata nije vratila.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 5
Pogledaj komentare