Čak i onima koji nisu čitali dela
Franca Kafke poznato je njegovo ime.Oni koji su, makar, zakoračili u svet književnosti znaju i priču o njemu. Povučeni
književni marginalac, nesiguran u sebe, u svojoj poslednjoj volji obavezujesvog najboljeg prijatelja
Maksa Broda, da
spali njegove neobjavljene rukopise. Prijatelj, ipak, ne postupa u skladu sa testamentarnom voljom. Naprotiv. Sasvim u suprotnosti sa izraženom željom svog prijatelja, Brod proučava rukopise, popravlja ih, povezuje i uređuje, da bi ih na koncu i objavio.
Možda je Maks Brod ipak suviše dobro poznavao svog prijatelja i njegovo nisko samopouzdanje. U dobroj veri da je želja za uništenjem rukopisa samo Kafkina poslednja i dosledna potreba da, zbog nesigurnosti, negira sebe i svoje potencijale, Bord postupa kao neko ko prepoznaje
pravu poruku svog najboljeg prijatelja. Poruku koju svaki umetnik, upravo kroz svoja dela, želi da saopšti svetu.
Ono što je nama važno je da su rukopisi sačuvani i objavljeni. Tokom godina ime i delo Franca Kafke postajaće sve popularnije i poznatije širom sveta.
„Kafkijanski“ će biti izraz koji će koristiti i oni koji nikada nisu pročitali nijedno njegovo delo. Prema odrednicama u Oksfordovom rečniku, ova fraza ukazuje na „ugnjetavačke ili košmarne osobine“ ili, prema onome to stoji u rečniku Merijam-Vebster, na „nešto što je zastrašujuće komplikovano, bizarno ili nelogično“.
Cela ova priča nas može odvesti na
pogrešan tragi navesti da pomislimo kako Kafkatokom života ništa nije objavljivao i da niko van najužeg kruga poznanika nije znao da piše.
Franc Kafka je, zapravo, bio objavljivan autor. Upravo nam knjiga
Sabrane priče 1koju je u prevodu
Jovice Aćina objavila izdavačka kuća
Službeni glasnik, donosi sve priče koje je Franc Kafka tokom svog kratkog života
objavio. Zbog toga što su ovo priče koje je pisac smatrao da su dovoljno dobre da budu objavljene one se mogu smatrati i njegovim
konačnim književnim zaveštanjem. U pitanju su pripovesti iza kojih jestao čvrstom voljom i bez ikakvog kolebanja.
Prva priča koju je Kafka napisao nikada nije objavljena, a sačuvana je samo jer se u celosti nalazila u pismu koje je ovaj poslao svom školskom drugu Oskaru Polaku. U to vreme započinje i rad na priči
Opis jedne borbe. Maks Brod ga ohrabruje da nastavi da radi na njoj.
Zbirka koja je pred nama započinje sa pričama koje je Kafka
1908. godine objavio u prvom broju časopisa
Hiperion. Biće potrebno još nekoliko godina pisanja da bi, u toku samo jedne noći
1912. godine, Kafka napisao svoju revolucionarnu priču
Presuda. Danas se smatra da je u toj noći nastao Kafka kakvim ga danas poznajemo. On sam je ovo iskustvo docnije opisao kao „potpuno otvaranje tela i duše“ i uporedio ga sa rođenjem nakon koga je priča ostala prekrivena „prljavim izlučevinama“.
Priča sadrži sve one
elemente po kojima će docniji Kafkini radovi piti prepoznatljivi. U njoj se stvara svet koji liči na naš samo što su svi nemiri psihe otelotvoreni i slobodni.
Iste godine, u naletu istog kreativnog naboja, Kafka piše
Preobražaj.Priča će biti objavljena tek
tri godine docnije.
Preobražaj započinje kultnom rečenicom „Kada se Georg Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, ustanovio je da se u svom krevetu pretvorio u čudovišnu bubetinu“. Ovu priču kritičari danas smatraju
ključnompripovetkom 20. veka.
Slede priče u kojima se izdvajaju one u kojima do izražaja dolazi Kafkina
trostruka izolovanost. Jevrejin po etničkoj pripadnosti i veri, jezik i kultura su mu nemački, a živi u Pragu trećem po veličini gradu u Austrougarskoj monarhiji. Ovaj
trostruki manjinski položajolakšava mu da stvori priče čiji su meditativni delovi o umetnosti i životu bez premca u svetskoj književnosti. Najbolji primeri ovog mogu se videti u pričama
Umetnik u gladovanju ili
Pevačica Jozefina, ili Narod miševa.
Sa dijagnozom tuberkuloze, penzionisanjem i sve učestalijim iskašljavanjem krvi, mrak iz njegovih prvih radova polako slabi, dok,sa druge strane, lucidnost dela se istovremeno intezivira.
Uprkos svemu jasno je da su sve ove priče deo iste umetničke vizije.
Kafkine pripovetke su, za sve prave ljubitelje književnosti, najvrednija
literarna riznica koja postoji. Jedino što je može ugroziti jeste nešto što
Milan Kundera, u šali,naziva
„kafkologijom“. U pitanju je prezasićenost tumačenjima ovih dela zbog čijeg obima i kvantiteta mnogi mogu pomisliti da znaju značenja priča čak i ako ih nisu pročitali.
Vladimir Nabokov smatra da je
dobar čitalac onaj koji je aktivan i kreativan i koji
iznova čita već pročitano. Upravo se u tome sastoji Kafkino književno umeće. Navodi nas da ponovo čitamo njegova dela i da se neprekidno i uvek iznova zapitamo šta ona znače. Jer upravo su ti čitaoci, oni koji tokom čitanja postavljaju
pitanja,oni koje je Kafka svojim pisanjem uspeo da regrutuje. Nasuprot njima, stoji
najgori Kafkini čitaoci, oni koji žele da dobiju
odgovore.
Kod Kafke se sve zasniva na
individualnosti, jedinstvenosti i neponovljivosti. Sa svakim
novim čitanjem Kafka nam nudi
drugačiji odgovor. I zato, iako su brojem ograničene, Kafkine priče nam nude beskonačni broj mogućnosti novih čitanja i razumevanja.
Čitali njegova dela prvi pili stoti put iskustvo će uvek biti jedinstveno.
Piše: Milan Aranđelović Izvor: bookvar.rs
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 1
Pogledaj komentare