Iris
pre 1 godinu
I tako ja jednog dana dođem na maturu Jovine gimnazije i čujem dva druga kako pričaju o Pekiću. Zaintrigiran što i sam nisam znao o kome je reč, kad sam došao kući istražim sve i pročitam Besnilo i skraćene verzije nekoliko dela Borislava Pekića i shvatim o kakvoj veličini se radi.
Onda odem u senku i razmišljam o tome kako ja nisam deo tog miljea i kako mogu samo da pratim i pokušam da razumem te ljude koji žive na nekoj drugoj frekvenciji.
Na kraju... i dalje pokušavam ali se ne opterećujem, jer dok je nas, dotle i slobodni duh živi u svima nama.
2 Komentari
Sortiraj po: