Sreda, 11.04.2012.

10:30

Šta će pozorište u supermarketu?

Izvor: Piše: Sonja Goèanin

Šta æe pozorište u supermarketu? IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

4 Komentari

Sortiraj po:

Producent

pre 12 godina

Minja ociglednu dugo nije obisla ostala pozorista. Sale su prilicno pune skoro svuda. To sve ne znaci da je moguce da se pozoriste izdrzava od pune sale. Na terazijama koje pominjes npr i hor i orkestar i pola baleta su honorarci. Pausalni saradnici (van platnog spiska koji pokriva grad) su i dobar deo neophodne tehnike, i dosta ljudi u administraciji. grad ne pokriva cak ni 100% materijalnih troskova. Ne postoji racunica kojom bi se sa cenom karte od 10 evra to moglo pokriti, pa makar na repertoaru igrao mega komercijalni hit koji puni salu do poslednjeg mesta. S druge strane cena produkcije jednog prosecnog pozorisnog komada je poprilicna, tj, potrebno ti je oko 3 meseca prepunih sala da bi se skupilo za tako nesto (pod uslovom da nemas troskove izvodjenja i ostale troskove npr.) Pozoriste je dakle prilicno skupa stvar, uporedi cenu karata svuda u svetu - ona nije odraz elitizma vec realne potrebe. Sa druge strane svi znamo kolika je platezna moc gradjana i kako bi svi reagovali na cenu od 40-70 evra npr. (koja je u svetskim razmerama samo prosek) A kada se malo izadje iz beograda, cena karata i preko 3 evra za pozoriste je retkost. Tek na kraju i izbor predstava u ultra komercijalnom teatru postaje pitanje balansa umetnickog i komercijalnog. (ali to mi se pored svih ovih finansijskih problema cini kao najresiviji deo) Dakle, da zakljucim resenje je ili 1. ultra jeftino pozoriste slavija npr. ili 2. Cekamo bolje vreme i vece plate pa kupujemo karte od 50 evra. ili 3. drzava sufinansira jedan deo pozorista (u dovoljnom nivou).

prodato

pre 12 godina

Gde ide pozorište? I ono da služi kapitalizmu i divnom potrošačkom društvu? Ništa nam ne ostaje.
Ukoliko je neko pogledao predstavu Patriotic hipermarket može da vidi kako se današnji umetnici odnose prema ljudskim problemima i patnjama. I kako o tome pričaju. Na hladni, isprazni način. Kome se pozorište obraća? Jadno. Jadno nam prodato pozorište. Fuj.

Kreativni direktor

pre 12 godina

Pozdravljam ideju i lepo je sto ovako nesto konacno postoji i kod nas ali...
"To su već svima poznati štandovi sa polugolim devojčicama i tvrdi se da je to jedini mogući način promocije proizvoda. Niko se zapravo ne usuđuje da uradi nešto drugačije."
U kojoj ste to marketinskoj agenciji bili? Pa (ozbiljne) agencije upravo zele da rade suprotno i da izadju iz "sablona". Polugole devojcice su stereotip koji vole klijenti.

Kreativni direktor

pre 12 godina

Pozdravljam ideju i lepo je sto ovako nesto konacno postoji i kod nas ali...
"To su već svima poznati štandovi sa polugolim devojčicama i tvrdi se da je to jedini mogući način promocije proizvoda. Niko se zapravo ne usuđuje da uradi nešto drugačije."
U kojoj ste to marketinskoj agenciji bili? Pa (ozbiljne) agencije upravo zele da rade suprotno i da izadju iz "sablona". Polugole devojcice su stereotip koji vole klijenti.

prodato

pre 12 godina

Gde ide pozorište? I ono da služi kapitalizmu i divnom potrošačkom društvu? Ništa nam ne ostaje.
Ukoliko je neko pogledao predstavu Patriotic hipermarket može da vidi kako se današnji umetnici odnose prema ljudskim problemima i patnjama. I kako o tome pričaju. Na hladni, isprazni način. Kome se pozorište obraća? Jadno. Jadno nam prodato pozorište. Fuj.

Producent

pre 12 godina

Minja ociglednu dugo nije obisla ostala pozorista. Sale su prilicno pune skoro svuda. To sve ne znaci da je moguce da se pozoriste izdrzava od pune sale. Na terazijama koje pominjes npr i hor i orkestar i pola baleta su honorarci. Pausalni saradnici (van platnog spiska koji pokriva grad) su i dobar deo neophodne tehnike, i dosta ljudi u administraciji. grad ne pokriva cak ni 100% materijalnih troskova. Ne postoji racunica kojom bi se sa cenom karte od 10 evra to moglo pokriti, pa makar na repertoaru igrao mega komercijalni hit koji puni salu do poslednjeg mesta. S druge strane cena produkcije jednog prosecnog pozorisnog komada je poprilicna, tj, potrebno ti je oko 3 meseca prepunih sala da bi se skupilo za tako nesto (pod uslovom da nemas troskove izvodjenja i ostale troskove npr.) Pozoriste je dakle prilicno skupa stvar, uporedi cenu karata svuda u svetu - ona nije odraz elitizma vec realne potrebe. Sa druge strane svi znamo kolika je platezna moc gradjana i kako bi svi reagovali na cenu od 40-70 evra npr. (koja je u svetskim razmerama samo prosek) A kada se malo izadje iz beograda, cena karata i preko 3 evra za pozoriste je retkost. Tek na kraju i izbor predstava u ultra komercijalnom teatru postaje pitanje balansa umetnickog i komercijalnog. (ali to mi se pored svih ovih finansijskih problema cini kao najresiviji deo) Dakle, da zakljucim resenje je ili 1. ultra jeftino pozoriste slavija npr. ili 2. Cekamo bolje vreme i vece plate pa kupujemo karte od 50 evra. ili 3. drzava sufinansira jedan deo pozorista (u dovoljnom nivou).

Kreativni direktor

pre 12 godina

Pozdravljam ideju i lepo je sto ovako nesto konacno postoji i kod nas ali...
"To su već svima poznati štandovi sa polugolim devojčicama i tvrdi se da je to jedini mogući način promocije proizvoda. Niko se zapravo ne usuđuje da uradi nešto drugačije."
U kojoj ste to marketinskoj agenciji bili? Pa (ozbiljne) agencije upravo zele da rade suprotno i da izadju iz "sablona". Polugole devojcice su stereotip koji vole klijenti.

prodato

pre 12 godina

Gde ide pozorište? I ono da služi kapitalizmu i divnom potrošačkom društvu? Ništa nam ne ostaje.
Ukoliko je neko pogledao predstavu Patriotic hipermarket može da vidi kako se današnji umetnici odnose prema ljudskim problemima i patnjama. I kako o tome pričaju. Na hladni, isprazni način. Kome se pozorište obraća? Jadno. Jadno nam prodato pozorište. Fuj.

Producent

pre 12 godina

Minja ociglednu dugo nije obisla ostala pozorista. Sale su prilicno pune skoro svuda. To sve ne znaci da je moguce da se pozoriste izdrzava od pune sale. Na terazijama koje pominjes npr i hor i orkestar i pola baleta su honorarci. Pausalni saradnici (van platnog spiska koji pokriva grad) su i dobar deo neophodne tehnike, i dosta ljudi u administraciji. grad ne pokriva cak ni 100% materijalnih troskova. Ne postoji racunica kojom bi se sa cenom karte od 10 evra to moglo pokriti, pa makar na repertoaru igrao mega komercijalni hit koji puni salu do poslednjeg mesta. S druge strane cena produkcije jednog prosecnog pozorisnog komada je poprilicna, tj, potrebno ti je oko 3 meseca prepunih sala da bi se skupilo za tako nesto (pod uslovom da nemas troskove izvodjenja i ostale troskove npr.) Pozoriste je dakle prilicno skupa stvar, uporedi cenu karata svuda u svetu - ona nije odraz elitizma vec realne potrebe. Sa druge strane svi znamo kolika je platezna moc gradjana i kako bi svi reagovali na cenu od 40-70 evra npr. (koja je u svetskim razmerama samo prosek) A kada se malo izadje iz beograda, cena karata i preko 3 evra za pozoriste je retkost. Tek na kraju i izbor predstava u ultra komercijalnom teatru postaje pitanje balansa umetnickog i komercijalnog. (ali to mi se pored svih ovih finansijskih problema cini kao najresiviji deo) Dakle, da zakljucim resenje je ili 1. ultra jeftino pozoriste slavija npr. ili 2. Cekamo bolje vreme i vece plate pa kupujemo karte od 50 evra. ili 3. drzava sufinansira jedan deo pozorista (u dovoljnom nivou).