vaslije knezevic
pre 8 godina
Iako me bas puno ne interesuje ne mogu a da ne odgonetnem neke ideje koje
pisac naovdi u svojoj knjzi-romanu.Pretpostavljam da je ponovni pronalazak
religioznosti sjedinio osudjene i one koji su za njih bili zaduzeni.I onda kao da
je njihov zivot pocinjao jednim novim putem i preobrazaj osudjenih postao neka
vrsta neminovnosti.Moram priznati da niesam vjerovao do koje je mjere
religioznost ovladala ruskim covjekom a lokacija manastira je bila samo jedan
pozitivan dodatak jednog preobrazaja.Mozda je moja potpuna ravnodusnost
ucinila da mi takve pojave nijesu sentimentalne-one su naprotiv tuzne. Tuzne su
zato jer ih doticne osobe ne razumiju i podlijezu vjekovnim ubjedjenjima.Onda
dobivamo utisak da su svi ti prognani i slobode liseni jednostavno nevine,mirne
osobe i da je rezim ,u ovom slucaju komunisticki,jedini krivac.Revolucija nije
mogla obuhvatiti sire ljudstvo a oni koji , radi ubjedjenja,nijesu prihvatali novi
sistem,religioznost je bila znak njihovog otpora i antirevolucionarne djelatnosti.
Naravno da ih je novi drzavni sistem osudjivao a njihovi ispadi bili su opasni za
novu drzavu.Mnogi od tih zatvorenika ucvrstili su religiozno misljenje i to im je
pomoglo,iako indirektno, da ostanu u zivotu.Oni su,na kraju,docekali kraj
komunizma jer jednostavno nijesu bili dorasli da pocnu novi zivot.Niko ih nije
mogao uvjeriti da su njihove predke natjerali da vjeruju.
vasilije knezevic 31 okt. 2015
2 Komentari
Sortiraj po: