Film/TV 0

04.10.2026.

22:19

"Hvala ti, maestro"; Lordanovo izvinjenje Srbima koje je odjeknulo jače od bilo koje scene iz filma FOTO/VIDEO

Još se sležu utisci nakon premijere filma "Zlatni rez '42: Djeca Kozare" i teško je odlučiti šta je snažnije – brutalnost ustaških zločina ili umetnička bravura Lordana Zafranovića i glumaca koji su uspeli da tu strahotu pretoče u film.

Izvor: B92.net

"Hvala ti, maestro"; Lordanovo izvinjenje Srbima koje je odjeknulo jače od bilo koje scene iz filma FOTO/VIDEO
Dusan Milenkovic/ATAImages

Podeli:

Posle odgledanog filma "Zlatni rez '42: Djeca Kozare", od kojeg je teško skloniti pogled, izvesnije je da se utisci nikada neće ni sleći, već se o njemu stalno razmišljati.

To nije film nakon kojeg se samo izađete iz bioskopa i nastavi dalje. On ostaje sa vama, u slikama koje se vraćaju, u tišini nakon završne scene, u onom neprijatnom osećaju koji ne nestaje čim se upale svetla u bioskopskoj sali.

Možda vas zanima

I baš tu, između užasa prikazanog na platnu i načina na koji su ti ustaški zločini filmski oblikovani, nalazi se ono o čemu se posle ove premijere najviše razmišlja.

U filmu "Zlatni rez 42: Deca Kozare" oživljena je jedna od najpotresnijih priča o stradanju srpske dece u najstrašnijoj tvorevini Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH).

Scena kada decu otimaju od roditelja, pre svega majki, i prepuštena najkrvavijim rukama istorije, čupa srce iz grudi od emotivnog bola, ali ni nalik onoj boli koju je činio ustaški poslušnik Jurica, kojeg igra Miša Dragičević.

Njegov lik je direktno uključen u potresnu scenu sa Svetim Vukašinom, kojeg igra Predrag Miki Manojlović, gde Jurica gubi razum pred smirenošću starca i njegovim čuvenim rečima "Samo ti, sinko, radi svoj posao".

Gledamo decu uplašenu, zbijenu iza bodljikave žice, daleko od bezbrižnosti u kojoj su do tada živeli, i tako se film i završava, ali ostaje istorija i jedno mesto koje je zauvek ostalo povezano sa sudbinom te dece, a to je logor Jastrebarsko. Mesto koje je posebno osmišljeno za njih i niohov ovozemaljski kraj.

Možda vas zanima

Da li je moralo ovoliko da traje? "Da"

Povela se i rasprava da li je dužina trajanja filma preterana. Traje duže od četiri sata, tačnije 249 minuta, i koncipiran u 14 slika, od 15 do 20 minuta,dominantno igranog dela, osim nekoliko kadrova dokumentarnih snimaka iz logora Jasenovac.

Iako je nemoguće odabrati scenu koja je ostavila najjači utisak, ipak završnica, scene iz dokumentarca o Jasenovcu na kojima se vide iznemogla deca koje su napale muve, predstavlja jedva izdržljiv naboj emocija koje se tokom više od četiri sata neprestano gomilaju. 

Gledalac, već iscrpljen i gotovo ugušen prizorima ustaških zločina, suočava se sa dokumentarnim snimcima Jasenovca koji ne ostavljaju prostor za distancu, zaborav ili bilo kakvo ublažavanje prikazanog užasa. Te scene nisu mogle biti umanjene, niti ublažene. Njihova snaga upravo je u sirovoj, dokumentarnoj istini pred kojom nema zaklona i opravdanja. 

I zato, film nije mogao da traje kraće. I sam Lordan Zafranović je rekao: "Traje onoliko koliko treba".

Hvala ti, maestro; Lordanovo izvinjenje Srbima koje je odjeknulo jače od bilo koje scene iz filma FOTO/VIDEO
Dusan Milenkovic/ATAImages

O preteškim scenama iz filma svako će imati svoj jedinstven utisak, kao i o porukama koje ovo ostvarenje nosi, ali gotovo podjednako jak utisak su i reči režisera, filmskog maestra gospodina Lordana Zafranovića i trenutak kada se posle premijere obraća publici.

Možda vas zanima

"Hvala svima, hvala celoj ekipi, posebno onima koji su večeras ovde. Svi su oni, kako bih rekao, mojoj duši dragi ljudi, koji su mi pomogli da se ovaj film napravi. Takođe, naravno, zahvaljujem i onima koji nisu ovde, a koji su mi isto tako pomogli; to su veliki umetnici koji su, nažalost, bili zauzeti. Ono što me je podstaklo na ovaj film jeste moje dugogodišnje istraživanje zla Jasenovca, a ovo je ujedno i nekakva prilika za oprost. Ja, na neki način, ne mogu da kleknem da vas zamolim za oprost, ali to mogu da učinim ovim filmom. To je jedino što ja mogu da uradim, jer nisam političar ni vođa koji bi trebalo da klekne i kaže: 'Oprostite našim nevinim žrtvama za ono što smo počinili'.

Hvala ti, maestro; Lordanovo izvinjenje Srbima koje je odjeknulo jače od bilo koje scene iz filma FOTO/VIDEO
Dusan Milenkovic/ATAImages

Ipak, mislim da to neko treba da učini. Ako se to uradi na način na koji smo mi stvorili ovaj film, onda ima nade za toleranciju, koegzistenciju i za sve ono što nas čini ljudima. Izuzetno sam zahvalan što mi je ova zemlja omogućila da snimim ovaj film. Verujte, bilo je zaista jako teško i dugotrajno. Borili smo se prvo sa finansijama, a onda sa raznim problemima produkcije, ali uz ovu fenomenalnu ekipu koju vidite ovde i onu koju ne vidite – a koje podjednako volim i cenim – ostvarili smo ovo delo.

Ovaj film je svojevrsno upozorenje, krik protiv zla i posveta svim nesrećnim ljudima, ženama i deci koja su stradala usled užasnog zla tokom celog tog rata, a ne samo na području Hrvatske. Taj rat uvek donosi užasne žrtve među civilima, decom, starcima, našim očevima i našom decom", rekao je on.

Ovaj trenutak Lordanovog izvinjenja je bio samo još jedan pečat težine kroz koju je publika prošla, i ako je to razlog što je izostavo gromoglasni aplauz  i ovacije od strane publike, onda i ti nama opristi, maestro Lordane.

Hvala ti, maestro; Lordanovo izvinjenje Srbima koje je odjeknulo jače od bilo koje scene iz filma FOTO/VIDEO
Dusan Milenkovic/ATAImages

U tom trenutku, više nego kroz bilo koju filmsku scenu, osetila se težina svega što je prethodilo i svega što je ostalo zauvek zapisano u sećanju.

Nakon projekcije, ekipa koja je radila na filmu poklonila se prisutnima, koji zaslužuju poseban tekst, među kojima su vrsni i iskusni glumci ali i mališani koji su izdržali da iza ponoći stanu pred publiku i dobiju zasluženi aplauz.

Ipak, za kraj, izdvajamo scenu sa premijere koja je sve dovela do suza, ako je i bilo takvih koji to nisu obavili više puta u toku projekcije.

Na scenu su izašli poslednji živi svedoci stradanja, bivši logoraši i prava deca Kozare, ljudi koji u sebi nose sećanje na najstrašnije poglavlje istorije ovih prostora: Slavko Milanović, Jelena Radojičić, Gojko Lončević, Stojan Subotić, Vlajko Kauri i Milenko Čekić, predsednik Udruženja logoraša i potomaka Jasenovca, živi su tragovi jednog vremena, glasovi onih stotina hiljada mučenika koji više ne mogu da govore. Hvala im.

Podeli:

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: