Bura oko filma "Zlatni rez '42: Djeca Kozare": "Nikada nisam glumio toliko zlu i bezosećajnu osobu" VIDEO

Ovaj istorijski i emotivno snažan filmski poduhvat imaće veliku čast da 2. oktobra svečano otvori ovogodišnji Međunarodni filmski festival FEST u beogradskom Sava Centru.

Iako film još nije premijerno prikazan pred publikom, već je izazavao burne reakcije u susednoj Hrvatskoj.

U trejleru koji je objavljen na Jutjubu, pojedini su ostavljali komentare ispod videa i negodovali što su hrvatski glumci Rene Bitorajac i Leon Lučev prihvatili uloge u ovom ostvarenju. Pojedini su čak tražili njihovo proterivanje iz zemlje.

Antonio Ahel/ATAImages

"Propaganda prve klase. Zafranović 50 godina snima samo i isključivo propagandu. Ali od te propagande se dobro jede i pije. I onda se on kao naziva domoljubom koji eto radi sve ovo za dobrobit Hrvatske. Ovo jedino ide na korist velikosrpskoj ideologiji. Mislim da u Beogradu pucaju od radosti",  napisao je jedan korsnik Jutjuba ispod trejlera za film. 

Poručio je režiseru filma Lordanu da "snimi koji film o Blajburgu, Srebrenici, Vukovaru".

"Možeš i o stanju Hrvata pre 1941. godine unutar Kraljevine. Ali nećeš ti o tome jer to verovatno nije toliko isplativo. A Bitorajac i Lučev bi trebalo sami da se odreknu hrvatskog državljanstva s obzirom na to da glume u ovakvim filmovima i pod palicom ovakvog reditelja. Ali dobro, svakome njegovo. Uživajte u hrvatskom novcu dok Hrvatsku ovako predstavljate", dodao je.

Anatomija zla

Zafranovićev najnoviji film vraća publiku u period Drugog svetskog rata i zloglasni logor smrti Jasenovac, nastao 1941. godine u okviru Nezavisne Države Hrvatske (NDH) pod pokroviteljstvom nacističke Nemačke. Kroz isprepletane perspektive žrtava i egzekutora, reditelj beskompromisno istražuje "anatomiju zla", prikazujući stradanje Srba, Jevreja, Roma i hrvatskih antifašista od ruku ustaških ubica.

Film postavlja univerzalno pitanje: može li čovečanstvo opstati nakon suočavanja sa sopstvenim mrakom?

U fokusu ove teške i važne priče je i unutrašnji sukob unutar samog sistema zločina - kada se jedan od izvršilaca nakratko pobuni protiv zverstava, i sam postaje žrtva zla kojem je služio.

Shutterstock/Maurizio Fabbroni

Film okuplja impresivnu regionalnu glumačku podelu koju čine: Leon Lučev, Rene Bitorajac, Milan Marić, Milivoj Beader, Aleksej Bjelogrlić, Milica Stanković, Vuk Trnavac, Anica Dobra, Irfan Mensur, Katarina Radivojević, Dušanka Glid Stojanović, Pavle Mensur, Miodrag Miša Dragičević, Jadranka Nanić Jovanović, Gorica Popović, Bojan Navojec, Hana Hegedušić, Slobodan Milovanović, Ivica Klemenc, dok se u ulozi specijalnog gosta pojavljuje glumački velikan Predrag Miki Manojlović.

Scenario za ovaj monumentalni projekat potpisuju čuveni Arsen Diklić i Lordan Zafranović, uz saradnju koscenaristkinje Uroške Tatomir i dramaturga Slobodana Terzića.

Glumački glas iz Hrvatske

Podsetimo, u  nastanku filma učestvovali su i hrvatski glumci kroz dve glavne uloge zloglasnih ustaša, zapovednika logora Jasenovac i njegov zamenika, poverene hrvatskim glumcima Reneu Bitorajcu i Milivoju Beaderu. Osim njih, u filmu još igraju Leon Lučev, Vili Matula, Hana Hegedušić, Bojan Navojec i pok. Žarko Savić.

Milivoj Beader, istaknuti filmski i pozorišni glumac Zagrebačkog pozorišta mladih, kao i dobrovoljac i ratni veteran, koji nema dlake na jeziku, u Zafranovićevom filmu tumači ulogu zloglasnog Ljube Miloša, zamenika komandanta ustaškog logora Jasenovac i Luburićevog rođaka, a od septembra 1944. godine i komandanta logora Lepoglava. Prema svedočenjima preživelih logoraša, Miloš je lično počinio brojne likvidacije zatočenika u tim logorima.

"Igrao sam ustaše, četnike i partizane, i pozitivce i negativce, ali nikada u životu nisam glumio toliko zlu i bezosećajnu osobu", kaže Beader i dodaje da se za ulogu pripremao čitajući brojne dokumente i autore, poput Goldštajna i Jakovljevića, a posebno su ga se svideli memoarski zapisi Vladka Mačeka "U borbi za slobodu: Memoari".

"Kada sam počeo da čitam te dokumente i knjige i saznajem da je taj monstrum ubijao decu tako što ih je zatvarao u prostoriju, a zatim im posipao glave otrovom, nije mi bilo dobro. Osećao sam se loše i morao sam da krenem na psihoterapiju. Takođe, oblačio je beli mantil i glumio lekara, poručujući Jevrejima da mogu da dođu na pregled. Kada bi ušli u prostoriju, brutalno bi ih ubijao nožem. Tu ’operaciju’ nazivao je 'ritualnim klanjem Jevreja'", dodao je.

Shutterstock/Nenad Nedomacki

Kako objasniti takvo ponašanje?

U jednom periodu bio je lično odgovoran za Mačekovu bezbednost tokom njegovog zatočeništva u logoru, od 15. oktobra 1941. do 15. marta 1942. godine. Jednom je Maček primetio da se Miloš prekrsti pre nego što legne u krevet, pa ga je upitao da li se plaši Božje kazne za zločine koje je počinio u logoru.

Miloš mu je odgovorio: 'Znam da ću za sve što sam počinio i što ću još počiniti u paklu goreti. Ali ću goreti za Hrvatsku.'

On je bio psihopata, kao i Luburić, krvoločni manijak i sadista, no niko mu nije dijagnostikovao te poremećaje. Nakon sloma NDH pobegao je u Austriju, a zatim u Italiju, odakle je održavao veze sa ustaškom emigracijom.

Potom je u leto 1947. ilegalno ušao u Jugoslaviju kako bi organizovao ustaške oružane grupe za pružanje otpora komunističkoj vlasti. U julu iste godine je uhvaćen, a na suđenju je spremno i bez okolišanja odgovarao na pitanja o počinjenim zločinima. Osuđen je zbog ratnih zločina na smrtnu kaznu vešanjem", rekao je Beader, prenosi 24sata.hr.

Dodao je da su neki od tih podataka zabeleženi i na izložbi "Objektiv NDH: Opasni i nepoćudni po javni red i sigurnost", koja je pre nekoliko godina otvorena u Muzeju grada Zagreba u saradnji sa Javnom ustanovom Spomen-područje Jasenovac i Srpskim narodnim većem.

Shutterstock/Simun Galic

Uloga Maksa Luburića

Rene Bitorajac, pozorišni, filmski i televizijski glumac, reditelj, dvostruki dobitnik Zlatne arene, kao i suosnivač i direktor pozorišta Luda kuća, u filmu igra Vjekoslava Maksa Luburića, pokretača i okrutnog šefa sistema logora NDH, među kojima je bio i Jasenovac.

Luburić je bio visok jedva 160 centimetara, a u istoriji je ostao upamćen kao "jasenovački krvolok", bezosećajni sadista, koljač, ustaški fanatik i Pavelićev poslušnik koji je bez pogovora izvršavao njegove naredbe.

Kao i njegov rođak Miloš, lično je učestvovao u pokoljima i odgovoran je za masovna ubistva, mučenja i teror nad Srbima, Jevrejima, Romima i antifašistima. Njegova krvnička uloga u aparatu NDH, kao i brutalnost i zločini, proširili su se i na Sarajevo. UDBA ga je likvidirala 1969. godine u Španiji.

"Film smo snimali pre više od tri godine, pa su uspomene već pomalo izbledele. Sa zadovoljstvom sam se odazvao pozivu Lordana Zafranovića, smatrajući ga rediteljskom legendom sa ovih prostora. Zaista je bilo posebno i potpuno novo iskustvo raditi sa njim, ali i u tako snažnoj glumačkoj ekipi. Scenario je, naravno, potresan, ali dopalo mi se što se radnja prati iz ugla dece i što izrazito drži pažnju", kaže Bitorajac i dodaje da nije mnogo razmišljao o prihvatanju uloge.

"Kada radiš ulogu istorijske ličnosti koja ima tako teško nasleđe, proces često podrazumeva mnogo istraživanja i razgovora sa rediteljem o tome kako pristupiti toj osobi bez ulepšavanja, ali i bez površnog osuđivanja. Nije smelo da se upadne u zamku i da se lik igra ni kao 'heroj' ni kao 'čudovište', već kao čovek koji sa punim uverenjem čini zločine smatrajući ih ispravnim. Ovo mi nije prvi susret sa likom u filmu u kojem je teško pronaći i trunku pozitivnog. S druge strane, stvarali smo lik u kojem čak ima i neke čudne poetike", naglasio je Bitorajac.

Iako još nije pogledao ceo film, ističe da se on dotiče teme koja je i danas osetljiva.

"Mislim da je važno da se o tome govori, zašto ne i kroz film kao fikciju i umetničko delo oslonjeno na istorijske činjenice i sramotu jednog sistema od pre samo 80 godina", zaključio je Rene Bitorajac.

"Lordan hrabro istražio šta se događa kada se u ideologiji probije ljudskost"

Zafranović je angažovao i Leona Lučeva, nagrađivanog i izrazito angažovanog filmskog i pozorišnog glumca, dobitnika brojnih priznanja, među kojima su Zlatna arena i Srce Sarajeva, kao i bivšeg ratnog veterana. On u filmu tumači ulogu, kako sam kaže, jedinog potpuno fiktivnog lika.

"Moj lik je ustaša, čovek sa terena, koji počinje da otkriva šta se događa, ali ne može nazad. Uzima dete sa Kozare i usvaja ga, i kroz to doživljava emotivnu promenu, ali na kraju pogine", kaže Lučev.

Dodaje da je Zafranović u filmu "Zlatni rez 42 – Deca Kozare" hrabro istražio šta se događa kada se u ideologiji probije ljudskost.

"Film se bavi zlom u čoveku i onim što zlo i ideologija mogu da učine od čoveka. Propituje kako to zlo utiče na čoveka, kako ga menja i kako čovek reaguje kada više nema povratka jer su mu ruke krvave do ramena. Film se bavi jednim segmentom naše prošlosti i zasnovan je na činjenicama, ali to nije pitanje samo '41. ili '45, ili '91. To je univerzalna tema koja postoji i danas, tu oko nas. Zbog toga je to užasno važan film, koji mora da se prikazuje širom regiona, čak i u školama, kako bi današnja deca videla šta se zapravo događalo", istakao je Leon Lučev.

Shutterstock/staka99

"Najmračniji i najsramniji trenutak naše istorije"

Bojan Navojec, nagrađivani pozorišni i filmski glumac i prvak drame zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, ističe da film "Zlatni rez '42" tematizuje najmračniji i najsramniji trenutak naše istorije.

"Lik koji igram je Blaž Pavlek. On je mali čovek velikog srca, jedan od ljudi kojima u takvim zlim vremenima nije potrebna ideologija da bi znali da razlikuju dobro od zla, stavljajući tuđi život ispred svog. On je predstavnik malobrojnih u ljudskoj vrsti, a to je Čovek. Dakle, reč je o nesumnjivo pozitivnom liku u filmu. Međutim, da me Lordan pozvao da glumim negativca, jednako bih pristao jer imam veliko poverenje u tog reditelja", istakao je Bojan Navojec.

Film će 2. oktobra otvoriti 53. Međunarodni filmski festival FEST u Beogradu, a bavi se stradanjem dece i civila tokom ofanzive na Kozari 1942. godine, kao i zločinima ustaškog režima nad civilnim stanovništvom.