Mladen Mladenovic
pre 9 godina
Oduvek su me, veoma, pogadjale sudbine samoubica. Nekako su me, njihovi ocajnicki pokusaji, da na taj drastican nacin "rese" svoje zivotne probleme, uvek pogadjali, tacno u srce. Mislim da je to velika zagonetka i oni ljudi, strucnjaci, koji budu uspeli da udju u taj neverovatan lavirint dusevnih staza i bogaza i, iz njega izadju sa resenjem, koje ce spasti mnoge vredne zivote, zasluzuju "Nobelovu nagradu". Zasto kazem "vredni zivoti"? Pa zato sto su samoubice, u najvecem broju slucajeva, obrazovani, pametni, duboko svesni i savesni ljudi. Oni, pred svojim zivotnim dilemama ne pokusavaju problem da rese tako sto ce ga prebaciti na drugog, sto ce ga apstrahovati, sto ce reci, "pa sta". Oni, jednostavno preuzimaju svu krivicu na sebe i zbog toga se nemislosrdno kaznjavaju. Retko cete medju tim ljudima pronaci nepismene, fukare ili ljude sklone kriminalu. Njihova cast im ne dozvoljava da problem prebace u "tudje dvoriste" i na taj nacin oslobode svoju savest. Naravno da tu ima genetike od koje ne mozemo da pobegnemo ali, mozda nije sve u tome. Mozda postoji "way out" iz ugla u kome se nadju ovakve licnosti. Mora da postoji prolaz kroz taj neverovatno surovi "zid" pred kime se samoubice pozdravljaju sa zivotom i svima onima koje ostavljaju za sobom, znajuci da im toime nanosi nevidjenu patnju. Mozda religija, moze da deluje preventivno jer to smatra najvecim grehom ali, resenje verovatno postoji u samom coveku. Samo ga treba naci i aktivirati.
30 Komentari
Sortiraj po: