Nada G. Novakovć
pre 9 godina
Suštinske odredbe zakona o radu, njegova srž, su duboko antiradničke, antievropske, anticivilizacijske i antisindikalne.Ova tvrdnja nije demagogija, već istina, tj zasnovana na činjenicama. Novi zakon o radu:1. Ukida evropsku praksu da je rad na neodređeno i sa punim radnim vremenom primaran i dominantan. Rad na određeno, povremeno, sezonski, honorarno, skraćeno vreme i sl. se u razvijenom svetu (EU) i po konvencijama MOR-a smatra izuzetkom. Naš zakon legalizuje sasvim suprotnu praksu. 2.Krše se odredbe, uputstva, direktive o dužini radnog dana, nedelje, meseca i godine. Sve je prepušteno volji poslodavca, a na štetu zaposlenih radnika. 3. Nema prava na dostojanstven rad, jer se ukida pravo na radno mesto, zaradu od koje se pristojno živi, ima zdravstvena i socijalna zaštita, a kolektivno pregovara. 4. Na velika vrata se uvodi diskriminacija zaposlenih na određeno vreme u odnosu na stalno zaposlene radnike, što je protivno međunarodnom radnom pravu i praksi Evropskog suda. 5. Nakaradno se daju faraonska ovlašćenja vlasnicima privatnih agencija za privremeno zapošljavanje, a i svim poslodavcima, kod utvrđivanje zarade, uslova rada, dužine rada i bezbednosti na radu najamnih radnika.6. Radnici se „zakidaju“ na osnovnoj plati, minimalcu, odmorima, bolovanju, odsustvima, obračunu radnog staža, otpremninama, ishrani za vreme rada itd. 7.Primat Pravilnika o radu nad kolektivnim pregovaranjem i ugovorima znači nadmoć poslodavca i besmislenost postojanja sindikata.(Nastavlja se)
58 Komentari
Sortiraj po: