rodjen da odem
pre 9 godina
Upravo sam se vratio iz Sarajeva gdje sam sticajem okolnosti proveo dvije sedmice, mogu samo reci da je u totalnom urbanistickom kolapsu, ono sto nije bilo unisteno tokom rata, unisteno je divljom gradnjom i posljeratnim prilivom individua sumnjivih namjera i diploma. Pretrpano, prenaseljeno, zaguseno, zakrceno, trotoari prepuni automobila, po ulicama copri divljih pasa koje niko ne hvata i koji nesmetano drijemaju cak i u strogom centru kod vjecne vatre, a po noci ne daju spavati od lajanja i zavijanja (uzivao sam u zbunjenim facama japanskih turista zatecenih tim safari prizorima). Muzeji zatvoreni, a kafica bezbroj, u bivsoj ulici JNA (sadasnje joj ime ne umijem izgovoriti a kamoli napisati) ne samo da su zauzeli trotoare vec i sporedne ulice, od Strosmajerove je napravljen veliki bircuz na otvorenom, lokalni domorodci u dzipovima gaze plebs koji se usudi da kroci na ulicu, da prodjete kroz rondo na Ilidzi automobilom u 2 popodne treba dobrih 45 minuta, asfalt u aleji do Vrela Bosne podsjeca na mjesecevu povrsinu, uz nove dzamije niklo je i vise katolickih crkava (Alipasno, Dobrinja) koje zvrje sabalasno prazne dok se table sa ulicnim brojevima i dalje zelene, sladoled u Egiptu nije ni nalik na ono sto je nekad bio, a ni Olomana nema vise. Po periferiji se dosta naselilo stanovnistva iz arapskih zemalja sto bas i nije po volji starosjediocima, a u samom gradu se moze cuti hejaz i najdi ali i perzijski (pretpostavljam Iranci) podjednako cesto kao i "domaci".
34 Komentari
Sortiraj po: